Čitanje priča djeci - Artrea

Title
Go to content
Pričam ti priču
Baka još samo jednu priču…. To je moje najranije sjećanje na priče. Baka me je čuvala i da bi me zabavila, a ujedno bila sigurna da neću biti nestašna,  pričala mi je priče….. o životima ljudi, smirujuće, tužne, vesele, prepune ljubavi, strahova, opraštanja, nade, prijateljstva….a ja bih ostajala uz nju i slušala i čim bi završila jednu htjela sam drugu.
Bilo je tako zabavno biti u svijetu mašte i uzbuđenja, zamišljati slike i događaje.
I danas uživam u dobroj priči, knjizi. Kada pročitam dobru knjigu kao da sam bila na godišnjem odmoru u mislima. Ponekad me razvesele i nasmiju do suza, a isto tako rastuže, proživljavam i učim mnoga iskustva kroz riječi..
Čitanje priča djeci neprocjenjivo je obostrano iskustvo. Čitajući priču naglas vodimo dijete u tajanstvenu pustolovinu tijekom koje se susreće s različitim likovima i mjestima, iskustvima… Iz dobre priče možemo izvući dublje značenje. Učimo pojmove kao što su brižnost, dobrota, poštovanje, sigurnost, kao i stidljivost, razdvojenost i usamljenost, oprezno usađujemo kvalitete kao što su  povjerenje, ljubav, dijeljenje, hrabrost i strpljenje. Usmjeravamo dijete da istražuje i razumije situacije koje se mogu pojaviti u njegovom životu.
Za malo dijete nešto novo dolazi iza svakog ugla, iza svakih zatvorenih vrata, na vrhu svakih stepenica. Zato priče koje čitamo maloj djeci moraju nekako uskladiti to uzbuđenje i bliskost. Važno je da sadržavaju dio poznatog, svakodnevnog svijeta, ali i otvaraju prozore prema iznenađenjima nepoznatog.
Djeca doživljavaju pun raspon vlastitih osjećaja, otkrivaju više o vlastitim snagama i slabostima, o tome što vole i što ne vole. Uče o drugim ljudima, o različitim odnosima, o načinima međusobnog razgovora i izražavanja, a isto tako o pomaganju i podršci. Upoznaju nove riječi i upoznaju sebe.
Svako ljudsko stvaranje počinje maštom, a malo što potiče kreativni razvoj djeteta bolje nego kada im čitamo priče, a ujedno im pomažemo da poslije, kad budu veći razviju naviku čitanja sami. Priče dopuštaju djeci da maštovito reagiraju. Omogućuju im da razvijaju slobodno i neovisno razmišljanje.
Umirujući ton priča opušta dječji um i pomaže im da se opuste. Volimo svoju djecu, trudimo se da razviju slobodu samoizražavanja, ali zabrane i pravila koja im namećemo zbog njihove fizičke sigurnosti i društvenog odgoja, često im teško padaju i izvor su stresa. Zbog toga su zbunjena i nesretna, pa često neprimjereno reagiraju. Kroz priču dijete uči, da kao i likovi iz priče može prevladati teškoće. Uči da može drukčije reagirati, biti samostalno, hrabro, brižno, darežljivo, kako pomagati i pronaći prijateljstvo i ljubav u odnosima s drugima.
Što više djeci čitamo ili ona čitaju sama, uče više novih riječi i njihov rječnik postaje bogatiji. To puno olakšava učenje i pisanje školskih zadaća, a daje im i sigurnost u razgovoru s drugima. Razgovarajte i čitajte svojem djetetu – to je najbolji način da potaknete jezični napredak. Priče potiču razgovor između vas i djeteta. Razgovarajte tako da vas razumiju, ne pokroviteljskim tonom, nego gledajući svijet dječjim očima. Postavljajte pitanja „što“ i „zašto“. Razvijajte dječju maštu.
Kada kao odrasli čitamo djeci, ponovno otkrivamo dio čarobnog i čudesnog osjećaja iz svojeg djetinjstva. Tonom, ritmom govora i izrazom lica pokazujemo da sa svojim djetetom dijelimo sva iznenađenja i uzbuđenja koja donosi priča.
Djeca vole čitanje prije spavanja, jer to odgađa odlazak na spavanje, a to jaaako vole i poklonit će vam svu svoju pozornost. Stvorite sigurnu i opuštajuću atmosferu, dijete će naučiti kako je moguće biti aktivan u mislima, a opušten u tijelu.
Kako razmišljamo, takvi smo. Učimo ih da na sebe i na život gledaju  pozitivno, da imaju naviku pozitivnog razmišljanja. Svaka priča nosi pouku, naglasimo što nam je to priča dobroga rekla. Prihvatimo njihova razmišljanja, djeca uživaju u tome da znaju više od nas i kad vjeruju da nam njihova razmišljanja doista pomažu.
Sada sam mama, navečer me moje cure čekaju da čitamo priče, vesele se tome, a i ja s njima. Uživamo zajedno, smijemo se, iznenađujemo, rastužimo se… Veseli me kad znaju dijelove priča, iako smo ih samo jednom, ili dvaput pročitali, kad upotrijebe novu riječ, „nezaboravno“ u svakodnevnom govoru…  Ponekad zaspim pa me bude, a ako sam umorna pričam jer mi je teško čitati, pa promijenim tijek priče – ispravljaju me, ili one pričaju meni..

I sada znam kako je nekad bilo baki, još, još….. lijepo nam je..

Vesna Ivančević, prof. defektolog-logoped

(članci su izlazili u časopisu za vjersku kulturu i informaciju "Ljudima prijatelj"
Glasnik svetog Leopolda Mandića u tijeku 2010 i 2011. godine.)
Program ranog učenja Interaktivne učilice za djecu mlađeg uzrasta od 3 do 5 godina - životinje, boje brojevi
Back to content