Zagonetke za djecu
U prirodi se svakog bojim,
i u strahu od svih bježim,
a u gradu zbog pješaka,
hrabro nasred ceste ležim.
Bijeli kao snijeg,
lagan kao pero,
a u sebi puno vode nosim,
zajedno s braćom
letim po nebu
i stalno suncu prkosim.
Šap, šap, šaponja,
Zub, zub, zubonja,
trb, trb, trbonja,
brund, brund, brundonja.
Ide šumom, njuši, gleda,
ima li negdje meda.
Leti zrakom, ptica nije,
zuji, brunda, kukac nije.
Kad je žedan benzin pije –
to pogoditi teško nije.
Velik sam ko kuća
a miša se bojim.
Nos mi je do poda,
teška mi je noga.
Trubim jako ko trombon,
a ime mi je ...
Po krošnjama šećem
i veselo skakućem.
Volim šumski mir.
Da zimi ne prosim
u kućicu nosim
lješnjake i žir.
Voli kruške, voli med,
kao djeca sladoled.
Kažu brunda, samo brunda...
Pred zimu zaključa stan
i spava zimski san.
Malen sam ko zrno riže,
radišan i jak,
uvijek nas je puno braće,
ne plaši nas čak ni lav.
Crni, žuti ili bijeli,
ko vojnici smo pravi.
Što smo? Tko smo?
Mi smo ...
Zelen mu je ogrtač,
košulja i hlače.
Poput buhe on visoko skače.
Kuća mu je bara
draga iznad svega
u njoj živi
rado pjeva
rega, rega, rega.
Nježan i lijep kao cvijet,
veseli je njegov let.
Gdje je cvijeće
tamo lijeće...
Ima krila, nije ptica,
a bio je gusjenica.
Šumom ide, šumom šetka,
jedna jako čudna četka.
Al' to prava četka nije
nje se boje čak i zmije.
Po glasu – živko.
Po perju – sivko.
Skakućem, virkam,
posvuda zirkam.
Čuvam se praćke
i bježim od mačke.
Nikad nije bilo,
a uvijek će biti,
Nitko ga vidio nije
i nikad neće vidjeti,
A ipak ga svi žele dočekati.
Na početku je svake ere,
s njim završava vrijeme.
U sredini je kad je početak,
ali nema ga u kraju.
Newsletter
Ukoliko želite primati obavijesti o našim novim izdanjima i aktualnim ponudama upišite se na našu mailing listu.
Potvrdi klikom na donji gumb
Vašu e-mail adresu ćemo koristiti samo u svrhu slanja naših obavijesti o novim sadržajima i proizvodima i nećemo ju prosljeđivati ili davati na korištenje trećim osobama.
