Zagonetke - Artrea

Title
Go to content
Zagonetke za djecu
U dom unosim sunce,
ali ne popravljam vid,
a ipak kad me staviš,
možeš gledati kroz zid.

Žuto blago u bijeloj kući,
ni prozora ni vrata,
nitko ne može ući.

Ako je imaš, želiš je dijeliti.
Ako je podijeliš, više je nemaš.
Što je to?

Bez obzira kolika je, nema težine.
Ali stavi je u bačvu
i osvjetlit će je iznutra.

Duge uši, kratak rep,
krzno mi je meko,
volim mrkvu i salatu,
a zovem se...

Velik sam kao kuća,
a malenog se miša bojim.
Nos mi je do poda,
čak i kada stojim.

Po leđima crne,
po trbuhu bijele,
u proljeće dođu,
u jesen se sele.

Crna sam kao noć,
i uvijek te pratim.
Po mraku se skrivam,
po danu se vratim.

Sladak sam kao šećer,
i hladan sam kao led.
Ako me na toplo staviš,
više nisam ....

U prirodi se svakog bojim,
i u strahu od svih bježim,
a u gradu zbog pješaka,
hrabro nasred ceste ležim.

Niti jurim, niti žurim,
uvijek sporo idem,
Ali točno na vrijeme,
uvijek na cilj stignem.

Maleni sam, nisam velik,
ni previše snažan,
ali svoju kuću nosim
i pravim se važan.

Kao najlakša ptica letim,
a težak sam kao slon,
pijem samo benzin
i zovem se ...

Svakog dana stotine nogu
pregazi moja rebra,
a ja i dalje stojim,
jer ja sam .....

Bijeli kao snijeg,
lagan kao pero,
a u sebi puno vode nosim,
zajedno s braćom
letim po nebu
i stalno suncu prkosim.

Šap, šap, šaponja,
Zub, zub, zubonja,
trb, trb, trbonja,
brund, brund, brundonja.
Ide šumom, njuši, gleda,
ima li negdje meda.

Ima brke, djed nije.
Mlijeko pije, dijete nije.

Bijele koke s neba pale,
cijelo selo zatrpale.

Kuću nosim na leđima,
puzim, puzim danima.
Spor sam i polako idem,
ali uvijek svugdje stignem.

Leti zrakom, ptica nije,
zuji, brunda, kukac nije.
Kad je žedan benzin pije –
to pogoditi teško nije.

Imam kapu zelenkastu,
a živim na svakom hrastu.
Za trenutak ili dva
pogodite tko sam ja.

Samo noću bdijem,
na nebu se krijem,
mlad, star ili ljut
uvijek sam ko limun žut.

Imam oka tri,
al' ni jedno ne vidi.
Ali moje oči mnogo znače
za pješake i vozače.

Mi smo četiri brata,
jedan drugog hvata.
Sve ceste smo vidjeli,
još se nismo sreli.

Iz visine gusto pada
nikad padom ne nastrada.
A kad toplo sunce svane,
rastopi se i nestane.

Nemam ruku, nemam nogu,
ali vješto skočit mogu.
Niti jednog nemam ugla,
okrugla sam kao kugla.

Velik sam ko kuća
a miša se bojim.
Nos mi je do poda,
teška mi je noga.
Trubim jako ko trombon,
a ime mi je ...

Po krošnjama šećem
i veselo skakućem.
Volim šumski mir.
Da zimi ne prosim
u kućicu nosim
lješnjake i žir.

Sladak sam kao šećer,
i hladan kao led,
sva me djeca vole jesti,
jer ja sam ...

Ja sam djeco šumska kuma,
hitrih nogu, bistra uma.
Kabanica moja riđa,
svakome se lovcu sviđa.

Ide ravno, pa zavije.
Po njoj auti jure,
po njoj ljudi žure.

Ne vidiš me al' sam jak.
Kad ja prođem
dižem sve u zrak.

Voli kruške, voli med,
kao djeca sladoled.
Kažu brunda, samo brunda...
Pred zimu zaključa stan
i spava zimski san.

Niti je riba,
niti je ptica.
Mrkva mu je poslastica.
Ima krzno meko
a zovu ga ...

Vodu pije
a živo nije.
Tko je to?
Što je to?

Malen sam i volim sir.
A bojim se mačke.
Krzno mi je kao pliš,
pogodite. Ja sam...

Malen sam ko zrno riže,
radišan i jak,
uvijek nas je puno braće,
ne plaši nas čak ni lav.
Crni, žuti ili bijeli,
ko vojnici smo pravi.
Što smo? Tko smo?
Mi smo ...

Zelen mu je ogrtač,
košulja i hlače.
Poput buhe on visoko skače.
Kuća mu je bara
draga iznad svega
u njoj živi
rado pjeva
rega, rega, rega.

Imam igle
ne znam šiti,
tko će mene
pogoditi?

Svi što ju vole
svi ju tuku
udaraju nogom
i bacaju iz ruku.

Nježan i lijep kao cvijet,
veseli je njegov let.
Gdje je cvijeće
tamo lijeće...
Ima krila, nije ptica,
a bio je gusjenica.

Svileno krilce
skriveno rilce.
Kad te ubode
eto nezgode.
Ali i slasti
kad te počasti.

Ja sam drvo
"šumska princeza"
bijela sam i lijepa
i zovem se...

Crno ruho ima
repom rado klima.
U gaju skakuta
frula mu je žuta.

Imam dlaku nisam maca
pijem vodu nisam žaba
strašan sam a nisam lav
nego idem vav, vav, vav.

Šumom ide, šumom šetka,
jedna jako čudna četka.
Al' to prava četka nije
nje se boje čak i zmije.

Po glasu – živko.
Po perju – sivko.
Skakućem, virkam,
posvuda zirkam.
Čuvam se praćke
i bježim od mačke.

Nikad nije bilo,
a uvijek će biti,
Nitko ga vidio nije
i nikad neće vidjeti,
A ipak ga svi žele dočekati.

Kad ga trebaš,
baciš ga,
kad ga ne trebaš
izvadiš ga.

Ako me baciš,
razbit ću se.
Ako mi se nasmiješiš,
uzvratiti ću osmijeh.

Što ga više ima,
to ga manje vidiš.
Što je to?

Reci joj ime,
nestat će.
Što je to?

Daj mi hrane,
živjet ću,
daj mi vode,
umrijet ću.

Nikada nije bilo,
niti će ikada biti,
ali sada ipak jest.
Možeš li ga pogoditi?

Malo, sivo, leti, skače,
pa se javlja: Živ, živ, živ,
ako ne znaš, sam si kriv.

Pliva u vodi,
po kopnu hodi,
a iz kuće ne izlazi.

Pripada samo tebi,
ali svi drugi ga koriste
više od tebe.

Po svijetu okolo naokolo
stalno je na putu
a ipak uvijek stoji u kutu.

Možeš me uloviti,
ali ne možeš me baciti.

Puna sam rupa
a ipak držim vodu.

Na početku je svake ere,
s njim završava vrijeme.
U sredini je kad je početak,
ali nema ga u kraju.

Lakši je od pera,
ali ni najjači čovjek
ne može ga držati
dulje od 3 minute.

Leti a nema krila,
plače a nema očiju.

Danju svakog vjerno prati,
a noću je nikad nema.

Program ranog učenja Interaktivne učilice za djecu mlađeg uzrasta od 3 do 5 godina - životinje, boje brojevi
Čista Petica - učilice od 1. do 8. razreda osnovne škole
Newsletter
Ukoliko želite primati obavijesti o našim novim izdanjima i aktualnim ponudama upišite se na našu mailing listu.


Potvrdi klikom na donji gumb


Vašu e-mail adresu ćemo koristiti samo u svrhu slanja naših obavijesti o novim sadržajima i proizvodima i nećemo ju prosljeđivati ili davati na korištenje trećim osobama.
Svatko ima mogućnost odjave s mailing liste u svakom poslanom e-mailu, a odjava s liste moguća je i ovdje. U slučaju da želite dodatne informacije, možete ih pronaći ovdje.
Back to content