Odgovori na vaša pitanja
Poštovana,
molim vas možete li mi pomoći. Dijete mi je recimo ''hiperaktivono'' i namjeravaju ga staviti na induvidualni pristup... Što da radim ja kao roditelj? Kako da se ponašam prema njemu? I je li istina da su djeca koji su hiperaktivna ili imaju takvih sličnih problema, vrlo inteligentna? Hvala unaprijed
Poštovana,
ne znam koliko je vaše dijete staro, niti kako se njegova hiperaktivnost odražava na ponašanje. Hiperaktivnost je po definiciji poremećaj pažnje koji može biti praćen drugim smetnjama poput disleksije i disgrafije, impulzivnim ponašanjem, teškoćama samokontrole, dakle ne manifestira se kod svih jednako. Zbog toga se pri utvrđivanju ADHD poremećaja provodi dijagnostički postupak koji podrazumijeva višemjesečno praćenje. Spominjete da ga škola upućuje na individualizirani pristup, pa pretpostavljam da je u napravljena potpuna dijagnostika koja uključuje i utvrđivanje intelektualnih sposobnosti. Biti roditelj djeteta s tim teškoćama vrlo je zahtjevno i često iscrpljujuće. Dobre savjete o odgojnim postupcima možete naći na internetskim stranicama, svakako bih preporučila stranicu http://www.hud.hr
Poštovana,
imam sina od dvije godine, pošto još ne govori, samo ponekad mama i to rijetko, neuropedijatar nas je uputio kod logopeda, defektologa, psihologa i fizijatra. Fizijatar nam je rekao da ima snižen tonus mišića, ta činjenica nas je šokirala jer ni jedan pedijatar ranije to nije uočio kod mog sina. On je normalno prohodao u 18 mjesecu, međutim ima poteškoća sa ustajanjem iz sjedećeg položaja. Uz terapiju koja mu je bila određena postigao je mnogo toga: puže (prohodao je a da nikad nije puzao) penje se samostalno uz ugao, i samo mu još malo treba da sam ustane, ponekad imam osjećaj kao da ga je strah. Procjena psihologa je da zaostaje u razvoju godinu dana, rekli su nam da je najveći problem u tome što neke stvari ne razumije a koje su poželjne za njegov uzrast, međutim nije kasno jer je još mali i da se sve da nadoknaditi uz mnogo rada. Predložili su nam da što više radimo sa njim kao npr: ubacivati nešto u kutiju, pojmove uzmi - daj - baci i tome slično, i već je savladao neke od njih, međutim najveći problem je u tome što je njega sada teško natjerati da vježba, on bi samo hodao i izlazio van. Moje pitanje je kako ga natjerati da vježba,jer više puta kad pokušam da ga naučim nešto novo počne da vrišti i ljuti se, ponekad mu kažem samo jednom da nešto uradi i on posluša, a zna se desiti da vježbamo satima bez učinka. Ne znam šta je u pitanju da li je trdoglav ili ne razumije kada mu nešto kažem. Očajna mama.
Draga mama,
igrati se, igrati i samo igrati. Nema govora o satima vježbanja, ciljnog. Sve što radite je vježba. Kada se preslačite, pjevajte mu, škakljajte, mazite, dodirujte djelove tijela, imenujte, ali sve samo s puno nježnosti i igre. Učenje treba biti zabavno. Kada kuhate, kupate se, šećete, sve su to prilike za učenje, nije nužno sjediti. Kada se vaše dijete zaigra, npr. autićem, pridružite mu se na podu (što više budite na podu, potičite puzanje, ima brojne koristi na intelektualni razvoj), i vi uzmite autić, pa se lovite, oponašajte brrrrm, parkirajte U garažu (kutiju), stavite ga NA garažu itd.
To što ima potrebu za kretanjem je sasvim normalno, potičite i podržavajte motorički razvoj djeteta jer brojna neurološka istraživanja dokazuju vezu motoričkog i intelektualnog razvoja. Trampolin, ljuljanje, penjanje, vožnja bicikla, igre loptom... naravno sve u sigurnom okruženju.
Lijep pozdrav,
moj sin sada ima 8 godina. Kada je imao 4 godine vodila sam ga kod logopeda na vježbe. Sve glasove je tada savladao i bili smo prezadovoljni. Međutim ima već pola godine ili godinu, problem ispadanja jezika pri izgovoru s, z, c i l mu se vratio, i čini mi se sve je veći i veći. Počela sam sa njim da vježbam po svesci od logopeda ali mi se za sada čini bezuspješno. Poslije koliko vremena mogu da očekujem neke rezultate i da li imate neki savjet za rješavanje našeg problema? Unaprjed zahvalni
Poštovana,
da li je možda došlo do neke promjene u usnoj šupljini vašeg djeteta, npr. oko 7. godine je period ispadanja zubića? Ili neke druge zdravstvene poteškoće?
Vratite se na vježbe logopeda, ali nemojte brzati. Prvo krenite s glasom S, pa zatim Z,C,L. Uzmite si dovoljno vremena barem mjesec dana samo za glas S, ali to znači svakodnevni rad, dva puta po 15 min. Kako je vaše dijete već čitač možete mu nuditi i tekstove za čitanje, u kojim je on prethodno "polovio", znači obojio glas S. Na taj način ima i vizualnu kontrolu kada treba izgovoriti glas S.
Poštovani,
imam djevojčicu od 13 godina. Potpuno je nezainteresovana za učenje. Od 1. do 5. razreda je bila odličan učenik, a od petog jedva prolazi 4. Najgore od svega je što nam laže za ocjene koje je dobila u školi. Ali to tako bude da nam kaže da je dobila 5 a kad odemo na informacije iznenadimo se kad vidimo 1. I to tako traje već dvije godine. Kad god pođem na informacije pitam je da mi prije nego odem kaže ocjene da se ne iznenadim u školi. Nakon toga slijede zabrane, kazne pa onda instrukcije iz matematike, engleskog, njemačkog itd. I onda se malo popravi i to na kraju dođe na prosjek od slabe 4. Nemamo pravi način kako da je zainteresujemo za učenje, primjetili smo kod nje da joj je sve svejedno, ne pokazuje interesovanje ama baš ni za šta. Recimo da je interesuje određena muzika, film, sport... Na primjer rijetko kad nam kaže da joj treba nešto od garderobe nego čeka do kraja pa kad maltene više nema šta da obuče onda reguje. Radije će nam nešto novca izvući krijući iz novčanika nego što će tražiti da joj damo. Imam neki osjećaj da joj je sve svejedno, čak je postala nemarna po pitanju lične higijene. Nadam se da smo Vam uspijeli predstaviti problem iz ugla roditelja, nadam se da nam možete pomoći. Hvala. Lijep pozdrav.
Poštovana,
vidim da ste se našli u začaranom krugu prikrivanju istina i kazni. Kada dijete laže ono se obično štiti. Mada zna da će uslijediti kazna svojim neistinama ih odgađa do odlaska roditelja u školu pa tada odradi sve odjednom. To je zapravo zdravo ponašanje, bilo bi neobično da dođe kući i reče „dobila sam jedinicu, kakva je danas kazna?“ Problem je negdje drugdje. Već ste davno ustanovili da izricanje kazni ne daje rezultate a ipak godinama ponavljate isti obrazac. Mogla bih reći da sve te godine ni vi niste puno naučili. Govorite o želji da dijete bolje uči no da bismo to postigli trebamo ustanoviti uzrok slabog školskog uspjeha. Pretpostavljam da je vaša kćer prosječnih intelektualnih sposobnosti, jer je to prvi preduvjet za očekivanje dobrih rezultata u školi. Trebalo bi provjeriti i eventualne druge teškoće, kao npr jezične teškoće, kapacitet pažnje, koncentraciju. Navodite da instrukcije pomažu po čemu mogu zaključiti da zapravo ne zna kako učiti. Ukoliko joj zaista želite pomoći razgovarajte s njom o tome kako se uči pojedini predmet, kako olakšati proces učenja, kako pristupiti različitim predmetima. S 13 godina sigurno već ima lošu sliku o sebi kao učenici pa pomalo odustaje od svega. No nije joj svejedno, što zaključujem iz dijela vašeg pisma u kojem navodite da ništa ne traži od vas. To mi pokazuje da se osjeća krivom što ne ispunjava vaša očekivanja pa misli da ništa ne zaslužuje. Ili izbjegava prodike tipa „sve ti dajemo, ti bi trebala samo učiti a ne radiš ni to“. Vjerujte da je i ona nezadovoljna svojim rezultatima, rado bi dobila pohvale od vas no ne zna kako. Djeci ne pomaže kad se roditelji samo ljute, od nas očekuju da razumijemo uzrok problema i da ih usmjerimo u rješavanju.
Poštovana,
imam sina od 2 godine i 2 mjeseca. Neće pričati, ima riječi koje zna npr: mama, baba, tata, daj, ajde, ne, da, pa pa, oko, nana, nik, nena. Oponaša životinje (pas, konj, svinja, krava), čuje dobro, pokazuje dijelove tjela prstom, pokazuje što ga zanima, voli plesati, čuje neku pjesmu i pjeva. Voli biti u centru pažnje. Imam osjećaj da sve zna ali neće izvršavati naredbe, a kad mu se postavi pitanje neće odgovoriti. Imam li razloga za brigu? Hvala!
Lijepi pozdrav,
iz svega što ste mi napisali mislim da ne. Vaše dijete u odnosu na dob ima i uredno razumijevanje i komunikaciju. Potičite ga i dalje u razvoju, a kad ne želi odgovoriti, ponudite mu samo opciju da pokaže gestom, ne nužno govorom. Nastojte da počinje spajati po dvije riječi u rečenicu kada nešto želi npr. daj piti, ide pa-pa, nema mede...
Poštovana,
sin mi ima 6 godina i krenuo je u prvi razred. Problem je u tome što mu pisanje slova ide malo slabije. Npr. slova kreće pisati od dolje. Jako se teško koncentrira na satu i kad piše zadaću svi ukućani skupa s njim pišu zadaću. Ja i muž dobivamo živčane slomove i nije nam jasno kako nakon 40 napisanih slova n on krivo napiše ili zaboravi što piše. Kako da ga koncentrirati na ono što trenutno radi?
Lijepi pozdrav,
nadam se da nije tih 40 slova N dijete pisalo u jednom komadu? Tada je preopterećeno i mozak više ništa ne prima. Ključ je u tome da treba manje nuditi i postići ćete više, isto tako sporije, a na kraju ispadne brže.
Pretpostavljam da vaše dijete ima poteškoće u početnom usvajanju
čitanja i pisanja, što znači da se teže snalazi u prostoru bilježnice, slova piše zrcalno, ne čuje glasove... Kod pisanja slova u bilježnicu sobodno mu naznačite mjesto i smjer pisanja. Npr. točkicom mu označite odakle treba početi, možete upotrebljavati boju, one male štambiljiće što djeca vole na početku reda.... vidite gdje treba podršku i budite kreativni, smislite riješenje, on sam ne može. Isto tako jedan red neka radi uz vašu pomoć, a zati neka proba sam, pa zajedno tražite najbolje napisano slovo kao cilj kojem težimo, ali bez brisanja ostalih. Kada djetetu zadatak bude primjeren i koncentracija će se poboljšati.
Imam staro dijete 5 godina i 7 mjeseci, koje je od tri godine
znalo prepoznavati slova kroz igru. sada ima 5 godina 7 mjeseci i ne raspoznaje glasove u riječima. Npr. pitam ga da u riječi zid kaže prvo slovo on kaže "i". Nabrojati ću vam par riječi i njegove odgovore:
riječ odgovor
ivona m
marina a
filip f
jaje j
pas a
luka u
Jako sam zabrinuta, molim vas odgovorite mi što da napravim. Unaprijed hvala!!!
Poštovana,
nemate razloga za brigu, "čujenje" i izdvajanje glasova u riječi je sposobnost koja se zove fonološka svjesnost i prirodno se razvija između 6. i 7. godine života. To što je dijete naučilo imenovati slova je jedna druga sposobnost mozga.
Ono što trebate je igrati se riječima, prvo da spaja dva sloga u riječ, ka-pa, dijete odgovori kapa, zatim prelazite na slog i dva izdvojena glasa ka-p-a, a posjednje na spajanje k-a-p-a. Počnite s riječima od 4 glasa/slova. Zatim ga ispitujte koji je prvi i posljednji glas u riječi, s time da te glasove kada ih izgovarate naglašavate, aaaauto, dijete zamijeti prvi glas a, zatim autooooo, dijete zamijeti posljednji glas o. Isto tako imajte na umu da je to sposobnost koja se razvija nekoliko mjeseci, a ne nešto što se uči jedno popodne, da ne bi frustrirali sebe i dijete. Preporučila bih vam i CD Čituljicu 1, koja upravo prati razvoj tih predčitačkih vještina.
Imam djevojčicu koja ima 3 i pol godine. Ona govori, ali ne izgovara najbolje riječi i ne sastavlja riječi u cijelu rečenicu. Vodila sam je kod logopeda i rečeno mi je da će govoriti. Vodila sam je kad je imala oko 3 god ali od tada je slabo bolje pa me interesuje što mi vi preporučujete. Unaprijed hvala!
Poštovana,
savjetujem vam da napravite cjelokupnu dijagnostiku, što uključuje pregled kod neuropedijatra, psihologa, ponovno kod logopeda i po potrebi još kojeg stručnjaka ako netko od uključenih uvidi potrebu za dobivanje cjelokupne slike razvoja. Dobit ćete odgovor da li treba nešto intezivnije poduzeti ili samo pratiti i poticati razvoj. Vama bih postavila pitanja kakvo je djetetovo razumijevanje, da li razumije dvostruke i trostruke upute, npr. - idi u drugu sobu i donesi mi loptu. Zatim da li je vi kao njezini najbliži razumijete i uspjevate s njom komunicirati? Da li potiče kontakte s drugom djecom?
Uz sve te aktivnosti važno je da djete potičete na govor, čitanjem priča, pjevanjem i slušanjem dječjih pjesmica, igranjem kroz brojalice. Potičite upotrebu geste i govora, daj piti - pokazuje rukom; daj, pokazuje čašu)....
Koje vježbe bi trebalo provoditi ako mi sin od 5 godina ne može izgovoriti slovo h?
Poštovani,
neizgovaranje glasa H u petoj godini izuzetno je rjetko, pogotovo ako se radi o inače urednom razvoju. Mišljenja sam da je nužno da posjetite logopeda koji će čuti i vidjeti o čemu se radi i moći vam prdložiti strogo individualni pristup kod usvajanja glasa H.
Koje vježbe bi preporučili za trogodišje neurorizično dijete u vrtiću? Na što da najviše obratimo pozornost. Hvala!
Poštovana,
ne znam koje neurološke poteškoće se uočavaju kod djeteta, da bih mogla konkretnije odgovoriti.
Mogu vam općenito reći da stimulirate govor - pričajte, čitajte, komunicirajte... Isto tako različite aktivnosti koje potiču motoriku, sportske igre, igre koje razvijaju ravnotežu - trampolin, penjanje na dječjim igralištima, vožnja biciklom, rolanje.. naravno sve uz nadzor i u sigurnom okruženju.
Fina motorika, slaganje kockica, umetaljke, puzzle, čavlići-bockalice... Izlažite ga različitim iskustvima. Nastojte da bude što samostalnije, hranjenje, oblačenje, igranje... Isto kao i sa svakim drugim djetetom.
Poštovanje.
Imam sina koji je napunio tri godine i neće da priča. Sedmično ga vodimo kod logopeda i on je rekao da zaostaje nekih osam mjeseci za svojom generacijom. Ne znamo više šta da uradimo da bi progovorio. Zna samo par riječi poput mama, tata, nana, bibi, buba, beba, ja, ti. Sve drugo što kaže je skroz nerazgovjetno i punim ustima, on se čak i ne trudi da govori. Kada ga pitamo da li mu je mrsko da priča on samo klima glavom. Nije mi samo jasno zašto je dijete smješteno kod psihologa umjesto kod logopeda. Malo me to brine. Unaprijed zahvalna.
Poštovana,
u početku pisma pišete da tjedno posjećujete logopeda, a u nastavku pisma da se radi o psihologu. Prema rečenici da dijete kasni u razvoju do 8 mjeseci pretpostavljam da odlazite psihologu. Psihologu upućujemo da se procjene sposobnosti učenja i pažnje koje su nam važne za učenje govora. Zatim pretpostavljam da se možda radi i o nekakvim komunikacijskim teškoćama radi kojih dijete ne želi govoriti. Porazgovarajte sa svojim psihologom, on će vam najbolje znati objasniti što i zašto nešto radi.
Ono što bih vam ja savjetovala je da dijete nikako ne ispitujete da li mu je teško pričati. Na taj način mu dajete moć i prostor za manipulaciju govorom. Radije kada ste u situaciji da treba nešto odgovoriti, pokušajte tražiti od njega da vam gestom pokaže što želi, odgovori (vježbat ćete komunikaciju i razumijevanje)..., recite mu da ne mora govoriti, ali to zaista trebate i poštivati onda. Često kada im dozvolimo (ako se ne radi o nekom ozbiljnijem problemu - provjeriti s psihologom, neurologom, logopedom) da ne trebaju pričati, nakon nekog vremena počinju govornu komunikaciju.
Iz riječi koje ste mi napisali zaključujem da vaše dijete čisto izgovara glasove A,E,I,O,U,B,M,T,N,J radite kombinacije riječi od tih glasova, npr. Tu je tata, ide mama, tamo, da, ne, ima, nema,, daj, i slažite jednostavne rečenice. Uspjeh u govoru pomoći će mu da pokuša dalje. U ovoj dobi sada treba još provocirati glasove K,G,D,P, V, F.. smišljajte glasanje životinja, igranje autićem s tim zvukovima, glasovima....
S obzirom da je psiholog rekao da je kašnjenje od 8 mjeseci svakako bih vam preporučila i da potražite logopeda koji će raditi s vašim djetetom, a vama savjetodavno pomagati.
Poštovana profesorice Ivančević,
imam dijete od 9 godina. Idemo logopedu u Suvag već 4 godine. Na početku je dijagnoza bila dislalija sa jezičnom nezrelošću. Kasnije se dijagnoza mijenja. Dijete nije usvojilo glas r. Njezina profesorica kaže da ima osoba koje ne dobiju taj glas. Da vas ne zamaram puno, zanima me je li u redu tražiti promjenu logopeda?
Lijepi pozdrav,
znam da kolegice u Suvagu rade jako stručno i s puno iskustva.
Kako se glas R još iz nekog razloga nije usvojio, ja bih kao mama potražila drugo mišljenje, iz ideje da možda netko ima drugačiji pristup vježbanju, da li treba češće, ili nešto treće....
Isto tako bih onda znala da sam poduzela sve što mogu za svoje dijete, da se jednog dana ne pitam, možda da sam?
Imamo kći 3,5 g. Priča sve normalno sve riječi i normalno slaže rečenice ali stalno ponavlja pri umoru ili kad ljuta riječ "jabuka" i tako po 50 puta u satu. Tjekom dana to je nekad izraženije a nekad uopće ne ponavlja. To traje već nekoliko mjeseci, bila je prestala pa smo mislili da faza ali sada se javilo i to u puno težem obliku. Čim joj nešto nedamo počne vikati "jabuka, jabuka" i ne prestaje. Što nam je činiti? Hvala
Poštovani,
budući niste naveli nikakve druge razvojne smetnje pretpostavljam da ih nema. Ukoliko je navedeno ponašanje jedina stvar koja vas zabrinjava mogu samo zaključiti da je vaša kćer pronašla nešto što vas uzrujava i to koristi prema potrebi. Moj prvi savjet bi bio da to jednostavno ignorirate, pravite se da ne čujete, ne komentirajte ni međusobno pred djetetom. Ponašanja koja ne postižu rezultat obično s vremenom jednostavno nestaju.
Poštovana,
moj sin je krenuo u prvi razred. Pametno je i bistro, možemo reći i iznad prosječno inteligentno, dijete sve svladava bez imalo poteškoća ali je brzoplet. K tome teško prihvaća kad mu se kaže da nešto nije dobro napravio, te da nije najbolji i prvi. u takvim prilikama sklon je i malim nepodopštinama kako bi privukao pažnju. Kako mu pomoći da uvidi da je u redu pogrješiti i da škola služi tome da uči, a ne da već sve zna te da bez "ispada" prihvati kritiku i prizna pogrešku?
Poštovana,
sudeći po vašem pismu vas brine nekoliko stvari: želja djeteta da uvijek bude najbolje, nedostatak motiva da se rezultat postigne radom a ne pod svaku cijenu te ponašanje kada to ne uspijeva. Svi mi volimo dobivati pohvale, a djeca brzo nauče za što ih odrasli pohvaljuju. Tako im ugrađujemo svoje sustave vrijednosti. Neki će roditelji biti ponosni kada im dijete bude brižno i suosjećajno, neki će pljeskati kada dijete pobijedi u nekoj igri, drugi će oduševljeno pričati svima kako je dijete odgovorno i samostalno. Pretpostavljam da u vašoj obitelji postoji netko važan djetetu tko ga je hvalio za svaku pobjedu. To ne mora biti loše, namjera je vjerojatno potaknuti da da sve od sebe. No treba ugraditi i drugi mehanizam, a to je postizanje rezultata upornošću i radom. Razgovarajte sa sinom što sada očekujete od njega, kakav odnos prema školskim obavezama, pohvalite samo rezultate koji su postignuti radom. Dogovorite s učiteljicom da vam pomogne svojim ocjenjivanjem, neka odmah da slabiju ocjenu za uradak ispod njegovih sposobnosti. To neće utjecati na konačnu ocjenu, a vama će pomoći. Što se tiče ponašanja, tu ponovno roditelji imaju glavnu ulogu. Svi mi imamo veću ili toleranciju prema nekim ponašanjima, neka su nam u kategoriji "ni pod koju cijenu" neka su "ne, ali ipak..." a neka su "ma to nije strašno". Za svaku kategoriju imamo i svoj obrazac reagiranja. Djeca brzo nauče naše obrasce, pa se ponašaju samo u kategorijama "možda ovaj puta upali" i "vjerojatno neće biti ništa". U koju kategoriju vama ulaze „ispadi“? Nije važan povod, važno je ponašanje koje dozvoljavamo ili ne. Na ponašanja koja ne želimo trebamo dosljedno, dakle svaki puta reagirati i poslati poruku: takva ponašanja u našoj obitelji nikako ne prihvaćamo . Jednostavno recite: možeš dramatizirati koliko želiš, ali ja od tebe očekujem…
Koje vježbe biste mi preporučili za dijete od 5 godina koje ima problema sa izgovaranjem rečenica u smislu da pogriješi muški i ženski rod (ne razumije što kome pripada) i rečenice mu nepravilno završavaju prilikom dekliniranja npr. Kad ćemo ići na moru, kada ga ispravim ponovi točno, ali kasnije ponovo izgovori pogrešno. Hvala.
Lijepi pozdrav,
Važno je ovo što radite, da mu skrećete pozornost na ispravan izgovor i tražite ga da ponovi ispravan govorni izričaj. Na taj način vaše dijete uči.
Način rada koji primjenjujemo je da se pogrešna rečenica preoblikuje, proširi i tražimo da dijete ponovi. Na taj način možete svakodnevno u komunikaciji vježbati. Kada čitate priče, postavljajte mu jednostavna pitanja vezana uz priču i ilustracije u slikovnici. Pa svaka stranica jedno pitanje, gdje opet imate priliku intervenirati ako zatreba.
Sigurno imate i neke od dječih memori ili loto kartica koje dijete može imenovati i opisivati, npr. prvo postavljate pitanja, ovo je mačak, dolazi mačka, a gdje se sakrio njihov mačić, zatim vaše dijete vama postavlja pitanje, smišljate neke "neobične" priče.... igrajte se riječima, rečenicama...
Poštovana,
imam lijepu i pametnu kćer od 9 godina, vrlo bistru i naprednu u svim pogledima. Problem kojeg imamo s njom je da ne želi spavati u svojoj sobi koja je odmah do naše. Pokušavali smo je naučiti da spava u svojoj sobi, no to uvijek završi da ona ipak uz plač zaspe, ali onda se nakon sat, dva probudi te počne plakati (često i vriskati) te onako još u snu dođe do našeg kreveta.. Budući da ja i suprug radimo, takve noći bi nam bile jako naporne, jer bi se budili svaki sat dva da je opet odvedemo u njenu sobu (onako u snu). Naravno ne bi je razbuđivali niti puno pričali s njom dok je u snu. No opet nakon nekog kratkog vremena ona vrisne i dođe kod nas. Mene bi znala probuditi na način da se probudim i vidim da netko stoji kod mog kreveta, a to je ona. Pitali smo je čega se boji, ostavili smo i malo svjetlo u hodniku, ona kaže da se boji mraka, duhova i sl. Kada dođe večer i kad joj kažemo da će večeras spavati u svojoj sobi ona se prestravi, postane onako "izgubljena", plače i radi grimase kao da je vidjela "duha". Njena seka koja ima 4 godine spava u krevetiću do našeg u bračnoj sobi. Mislili smo možda preseliti seku kod nje u sobu da zajedno spavaju, ali onda je seka najavila da ona neće. Molim vas savjet kako makar stariju kćer naučiti da spava u svojoj sobi koja je prekrasna i nova. Hvala na pomoći bit će vam zahvalan i moj suprug. Marija
Poštovana,
iz vašeg pisma ne mogu razabrati od kada vaša kćer spava u svojoj sobi. Budući mlađa djevojčica od 4 godine još spava s vama pretpostavljam da je i starija dugo spavala s vama. Ukoliko je odluka da se preseli u svoju sobu donesena kad je u kuću došla beba moguće je da je to vezano. Starija djeca dolaskom mlađeg djeteta često pokazuju neke znakove regresije, počnu se ponašati kao da su mlađi i rade stvari koje su već prerasli. No kod svih teškoća s odvajanjima od roditelja ne smijemo zaboraviti osjećaje roditelja. Kad dijete ne želi ostati u vrtiću, školi, drugoj sobi, često je zapravo u pozadini teško jednom od roditelja (najčešće majci) da ga tamo ostavi. Dijete prepoznaje osjećaje i svojim ih ponašanjima vraća. Kako se vi osjećate kad jednu kćer šaljete da spava sama, a druga je kod vas u sobi? Ja znam da za to imate razloge no važni su vaši stvarni osjećaji. Spominjete i djetetove strahove, vriskove i buđenja. Sva djeca ponekad sanjaju strašne snove, treba se zabrinuti samo kad je to učestalo. Kvaliteta sna ovisi o događanjima tijekom dana ali i o samom spremanju na spavanje. Pokušajte se još po danu dogovoriti o načinu spavanja. Imate pametnu kćer, pa joj recite da vam je problem kad se budite i idete na posao neispavani. Pitajte ju što bi joj pomoglo da otjera strahove - neka vam opiše i nacrta duha, pa smislite što bi njega moglo otjerati. To može učiniti neka igračka koja noću čuva. Važno je da dijete odluči što je to. Prije spavanja provedite neko vrijeme u njenoj sobi, pročitajte nešto lijepo i smirujuće, ponovite dogovor da spava sama ali i da je sigurna. Rezultat neće biti istu večer, ali kroz kratko vrijeme bi trebalo dati rezultate.
Ukoliko sve to ne pomogne i strahovi ne prestanu, potražite stručnu pomoć.
Poštovani,
moj trinaestogodišnji sin, vrlo dobar učenik sedmog razreda,ima problema pri savladavanju gradiva iz matematike. Radi se o zdravom djetetu kojemu matematička apstrakcija nije naročito izražena, ali u nižim razredima osnovne škole iz tog je predmeta postizao vrlo dobre i odlične rezultate.
Prelaskom u peti razred situacija se promijenila na način da je sa sata matematike izlazio s potpunim nerazumijevanjem obrađenog sadržaja. Pomoć smo potražili na instrukcijama i gradivo je počeo uspješno savladavati. Međutim, u praktičnoj izvedbi, dakle prilikom pisanja tesova, rezultati su i dalje prosječni. Inače, testovi su prilično obimni, i do 15 zadataka u 45 minuta, tako da moje dijete gotovo nikada i ne stigne riješiti sve zadatke. S obzirom da ovo stanje traje već dvije godine, a da sam od pedagoške službe kojoj sam se obratila za pomoć, dobila odgovor da dijete samo nastavi vježbati, pitam se može li se učiniti nešto više. Može li stručni tim škole uputiti dijete na nekakvu vrstu evaluacije koja bi dala konkretniji rezultat? Zahvalna mama
Poštovana,
potpuno ste točno opisali što se događa vašem sinu. Svi mi imamo različito razvijene neke sposobnosti - neki lijepo pišu, neki crtaju, neki pjevaju, neki su spretniji u izradi stvari svojim rukama. No nitko nije jednako spretan u svemu, uvijek su nam pojedine sposobnosti jače razvijene a neke druge slabije. S druge strane sustav obrazovanja prvenstveno vrednuje jezične i matematičke sposobnosti, naročito osnovna škola i gimnazija. Kad bi svi na svijetu imali samo te vještine bili bismo zakinuti za sva postignuća u umjetnosti, sportu, praktičnim primjenama zamisli. Vašem sinu matematika nije jedna od najjačih strana, znači da je to neka druga sposobnost. Znam da je matematika važna u školovanju, pa vas to brine. U školi su vam dobro preporučili da dijete puno vježba, tako se razvija svaka vještina. Ukoliko u školi ne razumije dobro je naći nekoga tko će mu pojasniti individualno. Kod razumijevanja matematike puno pomaže glasno govorenje pri rješavanju zadataka. Djeca često ne vežu pravilo, mada ga teoretski znaju, pa ga kod rješavanja ne koriste. Da bismo shvatili gdje griješi, moramo čuti kako razmišlja. Npr. tu je pred zagradom minus, ovdje je plus pa treba.... Matematiku zaista mnoga djeca shvaćaju na drugačiji način, pa je važno da automatiziraju postupke koje traži sustav.
Poštovana,
imam dječaka od 4 godine,mama je rekao sa 6 mjeseci i velika je pričalica ali slova kao što su r, k, l, g... ne izgovara pravilno. Ima li potrebe da ga vodim logopedu, ima li razloga za brigu? Mama Adisa
Poštovana mama Adisa,
za glasove L i R ima vremena do pet i pol, godina. Što se tiče glasova K i G to bi dijete u ovoj dobi trebalo izgovarati. Bilo bi dobro da posjetite logopeda vezano uz izgovor tih glasova.
Imam 22 godine i izgovaram grleno glas r. Posetila sam logopeda pre par dana i za početak dobila vežbu tako što širom otvorenih usta izgovaram reči koje pocinju slovom r, ali pritom to slovo izgovaram kao ž, zatim u položaju jezika kao za glas r, izgovaram dugo t, i tž, kako bi storila vibraciju na vrhu jezika. Zanima me koliko je vremenski potrebno da se savlada glas r?
Poštovana,
važno je da se vježbe provode svakodnevno, nekoliko puta dnevno po recimo 5 minuta. Radi se o uvježbavanju mišića govornih organa, prije svega tu se radi o vršku jezika. Koliko će vremena trebati ovisi o vašem radu i trudu.
Kada se usvaja glas R u odrasloj dobi veliki dio vremena odlazi na uvježbavanje i automatizaciju izgovora - to znači korištenje naučenog izgovora glasa R, bez da morate razmišljati kako postaviti govorne organe.
Djevojka s kojom sam radila imala je 18 god. i trebalo nam je 3 mjeseca da usvojimo glas R u svim pozicijama (početak riječi, sredina, kraj, rečenice) i još oko 6 mjeseci da ga u potpunosti svakodnevno počinje izgovarati. Budite uporni.
Dijete mi je krenulo u prvi razred i ne zna čitati, zna sva slova i čita tako da slovka. Vježbamo svaki dan da po 15 minuta pročita nešto, zanima me da li je to dovoljno? Molila bih Vas još neki savjet kako da učimo čitati...hvala
Poštovana,
u redu je da vježbate i vremenski je dovoljno. Preporučila bih vam interaktivni CD Čituljica 1 gdje ćete kroz igru učiti osnovnu najvažniju sposobnost za čitanje a to je fonološka svjesnost. To znači da dijete može riječ slovkati, a isto tako od glasova i slogova koje čuje izreći riječ kao cjelinu. Znači auto, dijete slovka a-u-t-o, onda kažete p-o-t-o-k, a dijete izgovori potok.
Puno dobrih materijala primjerenih za početno čitanje možete pronaći na internet stranici Antonije Horvatek učimo čitati i pisati.
Poštovana,
imam 13 godina i ne znam izgovoriti slovo R. Kada sam bila mlađa, išla sam već 2 puta kod logopeda i nisam uspela da naučim. Da li još imam šansi? Znate li neke vežbe koje mogu da radim bez logopeda? Hvala.
Lijepi pozdrav,
ne znam što je bio razlog zbog kojeg niste uspjeli usvojiti izgovor glasa R. Ako ne postoji neka anatomska prepreka, koju će logoped uočiti, šansa za usvajanje postoji. Trebate pronaći iskusnog logopeda koji će vas voditi kroz metodu usvajanja glasa R i vježbe. Isto tako s obzirom na dob morate biti spremni uložiti više vremena i truda u vježbanje. Samostalno nažalost ne možete. Da bih vam mogla savjetovati vježbe trebam vas vidjeti i čuti.
Poštovana,
imam curicu koja je napunila 4 godine i koja ne izgovara Š,V,L,Ž,Č,R. U vrtiću su mi rekli da se ne brinem da se dijete još razvija da ima vremena do škole. U komunikaciji je odlična, ima dosta široki raspon riječi i tu nema problema. Ja bih htio kao roditelj malo raditi s njom, npr. pjesmice ili neke druge stvari. Nisam te struke pa ne znam kako trebam i što trebam. Možete li mi preporučiti neku knjigu što bi bilo primjereno njenoj dobi da ja lagano s njom radim kroz igru? Ne bih htio da nešto krivo stoga bih se volio malo pozabaviti s tim. Hvala, Tata Toni
Poštovani tata Toni,
razloga za brigu nema, tete u vrtiću su u pravu, treba pustiti vremenu da odradi svoje. Od glasova koje ne izgovara jedino bi glas V bilo potrebno malo stimulirati. To zaista možete nuditi pjesmice koje oponašaju lajanje psića, ili nešto slično. Npr. vau, vau, av, av ide Bobi....
Što se tiče knjiga preporučila bih vam da odete do knjižnice. Imam odlična iskustva s knjižničarkama na dječjim odjelima. Uvijek znaju dobro preporučiti prema dječjem interesu. A vaša curica će se istovremeno navikavati na knjige i osjećati važnost da ona bira što će učiti.
Moj sin ima 3 godine i 9 mjeseci i još uvijek ne govori, vodila sam ga i logopedu i defektologu i psihologu odradili smo bera test. Sve je u redu, dijete čuje, čini mi se da se sve vrti u krug nigdje pomaka. Jako je hiperaktivan, zna da kaže neke riječi ali sve je to slabo, ponekad kaže riječ mama pa onda prođe 5-6 dana pa kaže nešto novo, ali svaku riječ izgovara beznačajno. Dosta stvari zna za šta služe, čak sam ga naučila da piški u tutu, čitavo ljeto se mučim, sad je ukapirao i sam skida gaće i ide piškiti što je mislim jedan veliki plus ali komunikacija s njim je jako slaba . Neće da me sasluša ništa samo što njemu odgovara. Molim vas dajte mi savjet jako sam zabrinuta i ne znam šta više da radim. Mama Suzi
Poštovana mama Suzi,
s obzirom na dob i opisane teškoće svakako bih vam preporučila da dijete uključite u neki oblik tretmana.
Što se tiče ponašanja pronađite psihologa ili defetologa - stručnjaka za ponašanje koji će educirati vas kako da se nosite sa izazovima ponašanja zahtjevnog djeteta, a ujedno će i raditi trenig koncentracije i usmjerene pažnje s vašim djetetom, vježbe samostalog izvršavanja zadataka...
Potražite i logopeda koji će vas voditi kroz faze razvoja jezika i govora i komunikacije. Ako možete uključite i dijete u vrtić ili igraonicu radi stjecanja socijalizacijskih vještina.
Ljubazno Vas molim preporuku za sina (6 godina) koji uredno izgovara sva slova no ima problema sa ponekim riječima u kojima je slovo L na drugom ili mjestu u riječi gdje kao da proguta taj L. Npr. to su riječi poput KLUPA, KLADIVO, GLOBALNO, PLATNO i slično... Radi li se tu o lambdacizmu i na koji način i uz pomoć čega vježbati (knjige, ponavljanje riječi, pjesmice...). Unaprijed hvala...
Poštovana,
iz vašeg pisma zaključujem da vaš sin izgovara glas L kada se nalazi na početku riječi, a izostavlja ga u sredini riječi u kombinaciji s konsonantima. U ovom slučaju moglo bi se raditi samo o razvoju, što znači da bi vježbanjem mogao savladati ispravan izgovor u svim pozicijama. Dijete može za vama ponavljati "teške" riječi (L u sredini, blok, klupa, vlak, slika....), zatim od tih riječi slažemo rečenice: Slika visi na zidu., Plivam u plitkoj vodi.... Također i učite pjesmice koje su opterećene glasom L. Ako duže razdoblje (nekoliko mjeseci) ne dođe do poboljšanja izgovora svakako posjetite logopeda.
Poštovana,
moj sin ima 3 godine i 6 mjeseci jako me brine njegov govor. On govori (nešto se razumije, a nešto ne), postavlja pitanja, imenuje predmete, izvršava naredbe. Ide u vrtić i učiteljice su zadovoljne jer svaki dan ima kod njega napretka. Kada nešto želi da kaže tako ubrza i to ponekad bude govor na "njegovom jeziku". Pjesmice sve brzo nauči. Molim Vas savjet.
Poštovana,
govor vašeg dijeta se uredno razvija i napreduje što vam i objektivno govore tete u vrtiću. Da je razvoj uredan govori mi i vaša rečenica da postavlja pitanja, imenuje predmete, pamti pjesmice... on govorom "polira" svoj izgovor, glasiće koji su još "nečisti", okolini nerazumljivi.
Ono što vi možete je da svakako govorite ispravno, ne tepajte, i ne govorite nekim njegovim dječjim jezikom, ne "beblajte" (govoriti kao beba).
Vi ste govorni model. Pritom ne inzistiramo od djeteta da ponavlja ono što još ne može, ali komentiramo, da to je kečap, kada dijete kaže kepač, ili da to je sok, hoćeš piti sssok, a dijete je reklo tok.
Možete se i igrati na način da stimulirate govorne organe i ispravan izgovor glasića, npr. glas S - oponašamo siktanje zmije, ide zmijica, zubići su u zagrizu, usne su u osmijehu i produženo izgovaramo ssssssss
glas Z - ide pčelica, zubići u zagriz, usne u osmijehu i produženo izgovaramo zzzzzzzzz
glas Š - usne su u "kružiću", kao za slovo u, i puše vjetar ššššššš
glas Ž - usne zaobljene, "kružić" i dođe bumbar žžžžžžž
za razvoj glasova L, R igramo se oponašanja konjića "cokćemo", jezik se odiže prema nepcu , ne nudimo glasove, samo vježbamo motoriku.
Poštovani,
imam 15 godina i i dalje ne znam da izgovorim pravilno slovo R (kotrljam nekako). Šta da radim? Kako da naučim? Puno hvala unapred!:-)
Poštovani,
u ovoj dobi svakako se javite iskusnom logopedu koji će vam biti "trener" i vodite vas kroz metodu i postupke uvježbavanja glasa R.
Neki će logopedi reći da se u toj dobi više ne može naučiti glas R, ali iz iskustva znam da nije uvijek tako (neki su i s 18 naučili, jedna,sada, studentica logopedije). Ako i postoji neka objektivna teškoća zbog koje ne možete naučiti izgovoriti glas R (anatomska), potražite nekoliko mišljenja logopeda. Ono na što morate biti spremni je uložiti trud i vrijeme, jer s obzirom na dob učenje izgovora ide nešto duže.
Poštovani,
naš dječak ima 7 godina,ide u drugi razred osnovne škole,prvi je završio sa odličnim uspjehom. Čita od svoje treće godine, ali je uporedo sa tim periodom, od 3 godine, slabije govorio. Inače je kasnije progovorijo, sa nekih 2,5 god. Odveden je sa 3,3 god. kod psihologa koja je uradila testiranje i konstatovala na osnovu svoje opservacije i testiranja da je dijagnoza" Govor u razvoju,preporuka uključiti dijete u predškolsku ustanovu. Na razvojnom testu Čuturić postiže rezultate koja su u kategoriji djeteta od 2 godine i 8 mjeseci".Nakon toga samo 3 mjeseca je pohađao vrtić a onda je ostajao na čuvanju kod nane koja govori samo turski jezik. Čuvala ga je 10 mjeseci.
Razvoj govora tekao je sporo, rečenica je postala šira smislenija tek sa 4,5 godine. Sada je mnogo napredovao, nema nikakvih problema sa glasovnom analizom i sintezom, čitanje je sa prirodnom lakoćom, bez slovkanja i bez izgovaranja slogova, ali još uvijek u izgovoru ponekad miješa rod, iako razlikuje rod i poznaje razliku između polova u svakodnevnom životu, rečenica još uvijek nije toliko široka i osebujna, često je gramatički neispravna, ponekad imamo osjećaj da neka pitanja ne razumije ali kada ga se zainteresuje odgovara na sva naša pitanja, sa prilično kratkim rečenicama,ovisni koliko je raspoložen za razgovor. Samoinicijativno smo se uputili logopedu, bez učiteljičine preporuke, jer ona smatra da će njegov govor doživjeti još mnogo transformacija kroz školu i naš rad i zalaganje kod kuće. Obzirom da moramo čekati pregled kod logopeda, najljubaznije vas molimo da nam pokušate pomoći, trebamo li se brinuti, a termin kod logopeda još uvijek čekamo.
Poštovana,
mislim iz ovoga navedenoga da se ne trebate brinuti, i slažem se s vašom učiteljicom da će se govor i jezik razvijati kroz školovanje i pod vašim brižnim utjecajem. Niste mi napisali da li i vaše dijete govori turski, ili još neki jezik, pa se može raditi o utjecaju dvojezičnosti?
To što iskazuje manje želje za govorom i odgovara kraćim rečenicama može biti i odlika karaktera? Iz ovoga što ste mi napisali ne uočavam razlog za brigu, u redu je da napravite pregled kod logopeda, zbog možebitnih diskretnih jezičnih teškoća, ali sve je to razvojno, što znači da će te teškoće s vremenom proći, pogotovo jer se radi i o djetetu koji je odličan učenik.
Moje dijete ima adhd, ima rješenje za redoviti program uz maksimalno individualizirane postupke i to od prvog razreda, također i asistenta. Sada smo 5. razred i zanima me kako adhd-ovci pišu zadaćnice i lektire? Zna se da oni ne mogu puno pisati i ne samostalno, da prilagodbe moraju postojati. Lektira je takva da mora voditi bilješke tijekom čitanja, citiranja i to bar 2 stranice, plus bilješke nakon čitanja, dijelove fabule, opis prostora, karakterizacija likova, ispisivanje citata... To je previše.
Kako je to uređeno, što takova djeca moraju, što im se tolerira, kako profesori trebaju to prilagoditi njima? Što možemo tražiti od profesorice?
Kako se ocjenjuju takvi radovi? Trebaju nam detaljnije informacije jer nikoga nemamo pitati, u školi ne postoji stručni kadar, a profesore ne zanima previše.
Unaprijed se zahvaljujem.
Poštovana,
s obzirom na postavljena pitanja mislim da ćete većinu odgovora o načinima individualniih prilagodba učeniku s poteškoćama iz adhd sindroma naći na stranici Hrvatske udruge za disleksiju, www.hud.hr.
Članci - Hiperaktivnost, Savjeti roditeljima i učiteljima, Prava djece s disleksijom u školama...
Naravno da su adhd poteškoće i disleksija dvije različite dijagnoze, ali su individualni postupci i metode rada u načelu zajednički. Naravno kad biramo način rada uvijek prvo treba pred sobom imati konkretno dijete i njegove potrebe.
Kako će koji učitelj provoditi individualne postupke, ovisi o njegovom angažmanu i kreativnosti. Svakako budite uporni u motiviranju učitelja i svojeg djeteta na zajedničku suradnju.
Za pomoć u ostvarivanju prava također se možete obratiti ravnatelju/ravnateljici škole i Povjerenstvu koje je donijelo rješenje o individualniziranom postupku školovanja (Povjerenstvo čine psiholog, pedagog, defektolog, liječnik šk. medicine i ostali stručnjaci po potrebi), te oni mogu savjetodavno pomoći učiteljima u školi.
Poštovani,
imam sina od dvije godine, strašno me brine činjenica da ne priča, ne izgovara niti jednu riječ pa čak ni mama i tata. Ponekad imam osjećaj kao da ne razumije šta ga pitam, neke pokrete uradi za mnom kad mu pokažem, npr. kako si (ispruži ruku) nabaci pet, miri miri (kažiprstom) ali i to ne ponovi svaki put kao da mu je dosadno. Prije sedam dana ležao je u bolnici, uputila nas je naša pedijatrica, imao je dvije sedmice temperaturu koja se je kretala od 37 do 37,8. Dok smo bili u bolnici urađeni su mu svi detaljni nalazi,nalaz uho, grlo, nos, nalaz očnog ljekara,nalaz krvi i mokraće, nalaz pluća, ultrazvuk stomaka, čak su mu radili i nalaz za meningitis, svi nalazi su uredni. Juče smo bili kod neurologa i uradili nalaz EEG, nalaz je uredan. Opet se vraćam na početak djete je potpuno zdravo samo što ne priča, temperatura mu je prestala u bolnici, tako da je sad i po tom pitanju sve ok. Što se tiče ishrane, tu sam ja napravila veliku grešku, i dalje mu u većini slučajeva miksam hranu samo da jede ali zna on i da žvače hranu sam, ali mu je draža miksana. Ja Vas molim za savjet, da li je vrijeme da ga vodim logopedu i psihologu. Hvala. Mama Mia
Poštovana mama Mia,
ono što se u ovoj dobi prvo pitamo je, kakvo je razumijevanje. Pitanje je, da li dijete razumije jednostavne upute i jednostavna pitanja. Slijedi li i razumije li jednostavne upute poput "dođi ovamo, donesi...."
Također važno pitanje je na koji način dijete komunicira da bi zadovoljilo svoje potrebe. Uspostavlja li kontakt očima sa sugovornikom? Kada želi piti, jesti, igrati se, maziti..... na koji način vam to daje do znanja. Da li vam pokazuje prstićem, vuče za ruku, koristi neke geste koje vi razumijete? Ako imamo razumijevanje i komunikaciju onda se jezik razvija "iznutra", a govor će doći kada sazriju sposobnosti govornih organa. Zato ponudite djetetu hranu koju treba žvakati, da bi na taj način mišiće usta i jezika pripremao za govor.
Zatim pratite da li se dijete počinje igrati na način da stavlja dva predmeta u međuodnose i simboličke igre (igre pretvaranja - kao da kuha, vozi...).
Svakako bih vam preporučila da odete na psihološku i logopedsku procjenu razvoja, iz razloga ako su prisutne poteškoće da što prije poduzmete potrebno, rezultati su bolji što se ranije počne. Isto tako ako je vaše dijete samo jednan od onih dječaka koji nešto kasnije progovaraju, vi ćete biti mirniji, a time i bolje poticati govor kod vašeg djeteta.
Poštovane,
radim kao asistent u nastavi sa dječakom koji ima sindrom down, a dijagnosticiran mu je i ADHD. Sada pohađamo 4. razred. Ima 11 godina. Izvan škole jednom tjedno ima logopedske vježbe. Ima terapiju sa arvindom i espricom unazad tri godine. Puno postižem s njime
U učenju kako u školi u posebnom odjeljenju sa rehabilitatoricom, tako i kod kuće.
Rado ide u školu, često putem pjeva, ali problem je u tome što je destruktivan prema školskim stvarima, doslovce jede gumice, olovke, šara i reže knjige. Ujedno mislim da je u fazi prkosa gdje odgovara čak i drsko (nije prost), često se po kući dere (privlačenje pozornosti na sebe)... Što učiniti da ne uništava knjige i da tako ne proturiječi. Znam koristiti metodu 1, 2, 3 koraka kad potpuno zašuti tijekom rada zadaće. Nakon kazne sve uredno odradi... Izuzetno je tvrdoglav... S poštovanjem, asistentica Mirela
Poštovana,
radite zahtjevan posao, a vidim po tonu pisma da ste zaista angažirani. Radite s djetetom s Downovim sindromom i vjerujem da je većina napora usmjerena u savladavanje osnovnih životnih vještina. Tu djecu smo skloni dugo tretirati kao malu djecu jer je komunikacija i razumijevanja je upravo na toj razini. Pri tome se nerijetko zaboravlja da osim intelektualnog razvoja djeca sazrijevaju i na drugim područjima, rastu, događaju se hormonalne promjene. Dječak ima 11 godina i tjelesno je vjerojatno u predpubertetu kao i većina njegovih vršnjaka. Svako diejte bez obzira na intelektualne sposobnosti traži isto: da ga se vidi, uvažava i voli upravo takvim kakvo je. Ukoliko to ne dobiva svojim ponašanjem nas upozorava da mi odrasli radimo nešto krivo. Kažemo da privlači pozornost, no mi moramo prepoznati na što nam to želi privuči pažnju. Ne poznajem dijete ni obitelj, pa mogu iznijeti samo svoje pretpostavke. Moguće je da mu se, zbog razumljivog straha, ne dozvoljava nimalo samostalnosti i zapravo ga se koči u odrastanju. Vjerojatno je kod kuće stalno pod nazorom, vi brinete u školi, a on je u dobi kad bi radije bio s vršnjacima, napravio neku pogrešku i iz nje puno naučio. Možda želi poručiti: odmaknite se malo, dajte mi prostora za disanje. Jasno je da će još dugo trebati pomoć i praćenje, ali možda s malo veće udaljenosti i s malo više povjerenja. Krajnji cilj je osamostaliti ga, a to se neće dogoditi odjednom, već postupno.
Poštovani,
moje dijete je predškolac, staro je 5 godina i 8 mjeseci. Odlično pamti i prekrasno crta, rastavlja riječi na slogove i to neke vrlo teške npr. sistematizacija. Međutim mene muči što moje dijete kad joj ja slovkam riječ slovo po slovo npr. M I Š, ona riječ kao riječ ne prepoznaje iako za mnom ponovi ta slova na glas. Njezin odgovor glasi sasvim nešto suprotno od riječi MIŠ. Imam li razloga za brigu te kako mogu vježbati s djetetom kako bi ona naučila prepoznavati glasove tj. slova i vezati ih uz riječ.
Poštovana,
nema razloga za brigu. Fonološka svjesnost, sastavljanje riječi od glasova i rastavljanje riječi na glasove je vještina koja se prirodno razvija između 6. i 7.godine života. Ovo što ste primjetili, da vaše dijete može rastavljati na slogove, čak i vrlo duge i teške riječi, znak je da je taj razvoj započeo.
Možete vježbati, naravno kroz igru, s idejom da je to sposobnost koja se razvija kroz nekoliko mjeseci, a ne učenjem jedno popodne.
Počnite prvo s izdvajanjem prvog i posljednjeg glasa u riječi, na način da ga malo produženo izgovarate, da ga dijete slušno zamjeti - npr. pitamo koji prvi glas čuješ kada kažem aaauto. Isto tako s posljednjim glasom u riječi, kažemo autoooooo. Zatim vježbamo sastavljanje riječi na način da kažemo slog i dva izvojena glas, a dijete treba kazati o kojoj se riječi radi, ba-k-a = baka, vo-d-a = voda, me-d-o = medo.... Dobro je početi s riječima od četiri i tri glasa, a zatim polako uvoditi riječi od pet glasova ku-h-a-r = kuhar, po-t-o-k = potok, .... Nakon nekog vremena dijete će početi samostalno slovkati i spajati riječi.
Poštovana prof. Vesna,
Moja sestra je prvaščić, a još ne zna izgovarati lijepo slovo C. Kada joj kažem "reci c!" ona stavi jezik među zube i ne izgovori pravilno slovo c. Ne znam šta da uradim pomozite mi! Sa poštovanjem, Amina
Poštovana Amina,
svakako posjetite logopeda. On će s vašom sestricom pronaći pravilan način izgovora, a vama pokazati i dati vježbice koje možete raditi kod kuće.
Izgovor na način da je jezik između zubića, je pogrešno mjesto tvorbe glasa C, tako da samostalno neće ni moći proizvesti pravilan izgovor glasa C. Isto tako, uz takav način izgovora glasa C, bude i često pogrešan način izgovora glasova S i Z (također s jezikom između zubića), što vama možda ne privlači toliko pažnju jer je dijete razumljivo, možda vam zvuči više kao malo nježniji govor, a zapravo je isti tako pogrešan način i mjesto tvorbe tih glasova.
Nužan je pregled i savjet logopeda.
Moja djevojčica ima 5 godina. Neke riječi ne može pravilno da izgovara. Vodili smo je kod logopeda od njene 3 godine,ali ona nije htjela uopšte da razgovara s njim. U to vrijeme uopšte nije sklapala rečenice. Sada sve priča ali joj ne razumiješ neke riječi kao npr. za riječ igra-igaga, upila-pukila, telefon-teventon, torba-toba, jovana-jonana, kupati-pukati, itd. Nazad desetak dana je počela da napreduje tako što je mi ukućani ispravljamo i govorimo joj kako se pravilno izgovaraju neke od tih riječi. Riječ kupiti, kupila i sl. ponavljamo po više puta na dan, ali ne uspjeva pravilno da je izgovori. Da li postoje neke vježbe ili neke pjesmice li nešto slično što bi joj moglo pomoći? Šta da radimo? Molim vas za pomoć.
Poštovana,
s obzirom na dob obavezno morate dijete uključiti u logopedske vježbe. Pokušajte ponovno, sada je starija pa će možda biti više uspjeha u radu, ili pronađite drugog logopeda. Logoped će procijeniti koje glasove vaše dijete ne izgovara i savjetovati vas kako da pomažete djetetu, a da u želji da pomognete ne isprovocirate pogrešan način izgovora. Kao naprimjer, kada dijete još nije spremno za izgovor glasa R, a okolina potiče izgovor, često se javlja pogrešan način izgovora u obliku "francuskog R", stražnji način izgovora glasa R. Zato svakako trebate pomoć logopeda.
Dobro je da vi kao obitelj postavljate zahtjev da se govor mijenja. Možda da za početak tražite da ponavlja slog po slog neke riječi, a ne cijelu riječ. Pokušajte s jednostavnim riječima, dvosložnim, vo-da, ma-ca, ka-pa...pri tome malo produžavajte izgovor samoglasnika, npr. voooo-daaa (lagano pjevno). Pri traženju ponavljanja izbjegavajte riječi s glasovima koje možda još ne izgovara. Npr. ša-ka, ako dijete ne izgovara glas Š. Kada uspije ponoviti neku riječ spojeno, vooodaa, nudite joj rečenice jednostavnije strukture, Mama pije vodu. Beba pije vodu. itd. Također birajte pjesmice i brojalice gdje ima puno ponavljanja istih, jednostavnijih riječi. Oponašajte glasanje životinja, na taj način ćete dobro "ispolirati" izgovor slogova koje kasnije spajate u riječi (koka ko-ko, pas vau-vau, pile pi-pi...). Smislite igre i pjesmice.
Poštovani.
Moj sin će u 9. mj. napuniti 3 godine. Jako malo govori ili točnije ništa od riječi, već govori nekim "svojim"jezikom. Od riječi koristi: mama, tata, baba - a novije nekoliko riječi tipa pupak pu pa. Trudim se ne forsirati ali istovremeno jako puno mu svi pričamo. Malo sam zbunjena i molim Vas za savjet da li je vrijeme da ga odvedem logopedu i odakle početi. Hvala. Mama
Poštovana mama,
u ovoj dobi prvo bih vas pitala kakvo je razumijevanje vašeg djeteta i kako vaše dijete komunicira. Što znači kada mu kažete da vam na primjer iz druge sobe donese loptu, da li to učini? Znači da vas dijete razumije. Razumijevanje uvijek ide prije samog progovaranja. Znači da se jezik "iznutra" razvija. Ako razumije, sigurno i dobro komunicira, znači na neki način vam daje do znanja što ľeli, pokazuje rukom, klima glavicom DA, NE i tako dalje. Koristi gestu i mimiku. To su dva glavna preduvjeta za razvoj govora. Sada bi još trebalo provjeriti stanje sluha, pogotovo ako je dijete češće bilo bolesno. Također bi bilo dobro da logoped provjeri stanje i pokretljivost govornih organa radi uočavanja možebitnih teškoća. Ako je sve u redu, a također i od strane vaąeg pedijatra je uredan razvoj, nema potrebe za zabrinutost. Neka djeca prirodno kasnije progovaraju i do polaska u školu "ispoliraju" svoj govor u potpunosti.
Dobro je da mu puno pričate, da dijete sluša govor. Sigurno ga i potičete da govori, ponekad je potrebno i malo više zahtjeva od strane okoline da bi se govor ispoljio i počeo mijenjati. To znači, nemojte na svako pokazivanje, na primjer čaše soka, odmah mu je i dodati, nego pokušajte prateći svoj govor pokretom ruke, gestom pokazujući daj, reći nešto kao, a vidim da hoćeš piti, reci "mama, daj sok, mama daj piti". Ponovite do tri puta čekajući odgovor, svaki puta malo duže, pa tek onda dodajte čašu.
A najbolje savjete kako poticati rani razvoj govora isključivo vašeg djeteta svakako će vam dati logoped nakon pregleda.
Poštovana profesorice Vesna,
imam šestogodišnju sestru koja ne zna izgovarati glasove č, ć, š, ž, z, đ, dž, i s.Kada pojedinačno izgovara ove glasove, ona ih izgovara lijepo i pravilno, a kada ih izgovara u riječi, izgovara ih kao c, s, z: cvijetic, zaba, sesir, cackalica i dr. Kako ću je brže navići da priča pravilno i da ove glasove isto tako izgovara.
Poštovana,
ono što možete raditi je da kroz igru, priče, pjesmice naglašavate pravilan način izgovora tih glasova, i tražite je da ponovi za vama.
Naprimjer "ššššuma", produženo izgovarate glas š, a vaša sestra vas oponaša i ponavlja za vama. Također kada sestra kaže "zaba", skrenite joj pozornost na način kako je izgovorila, pa joj možete reći, "ne kaže se zzzzaba, nego žžžžaba, i tražite da ponovi ispravno, s obzirom da to može. Ne inzistiramo na pravilnom izgovoru nekog glasa ako dijete to ne može izgovoriti, tada samo izgovorimo ispravno, dajemo govorni model (da razumijem žžžžaba). Pronađite dječje pjesmice i brojalice pa ih s njom na taj način ponavljajte i pokušajte da ih zapamti.
Kako vaša sestra sada ima šest godina, njezin izgovor bi već trebao biti uredan, pa bi bilo jako dobro da i posjetite logopeda, koji će vas usmjeriti od kojeg glasa prvo krenuti (nije svejedno da li se prvo počinje s glasom Š ili Dž) i točan način vježbanja s obzirom na individualne karakteristike građe govornih organa vaše sestre.
Poštovani,
moja djevojčica ima 3,8 god. i muči me dosta stvari vezanih za njezin razvoj. Naime, slabo govori te već godinu dana idemo kod logopeda i rezultat je jedva primjetan. Izostavlja početne slogove riječi a u riječima koja imaju dva ili više sloga sa različitim samoglasnikom skrati tako da sve rječi isto zvuče. Ne želi ponavljati već kako ona hoće. Ne zanima ju ništa, igre na otvorenom, niti crtani, niti priče, bojanke, puzle. Tu i tamo uzme lutku pa ju vozi po kući ili se igra sa barbikama od sestre te ih posjeda i premješta bez prisustva komunikacije. Jako voli djecu ali u njihovom prisustvu samo ih želi štipati, stiskati i gristi. Vrlo je svojeglava i nesamostalna, za svaku sitnicu plane i plače, ljuti se i vrišti. Pokušavam s njom što nježnije, puno joj pričam i objašnjavam a da pritom ne povisujem glas. Dani znaju biti iscrpljujući jer ju ničim ne uspjevam zabaviti. Ako je razlog razmaženost, kako da stvari pokušam vratiti u normalu. Iako djeca njene dobi već izgledaju kao pravi mali ljudi, ona se još uvijek doima kao beba i ima vrlo malo kose. Neuropedijatar je rekao da je, što se njega tiče, sve u redu. Molim za savjet.
Poštovana,
vidim da ste brižna majka koja uredno i objektivno prati razvoj svog djeteta i konzultira stručnjake. Iz vašeg pisma ne vidim da li ste bili na psihološkoj procjeni razvoja komunikacijskih i socijalnih vještina, koja je važna za točnu dijagnostiku, kao i za daljnje postupanje. Interes za igru i suradnju s drugom djecom spontano se javlja oko treće godine, pa razumijem vašu zabrinutost ukoliko je igra na razini mlađeg djeteta. Spominjete moguću razmaženost, no ja bih svakako preporučila stručnu procjenu. Ukoliko je potrebna dodatna razvojna terapija i vježbe važno je što ranije početi, kao što ste već učinili s logopedskim vježbama.
Imam djevojčicu od 5 godina i 2 mjeseca, a ne izgovara pravilno neka slova i neke riječi na početku, a neke na kraju. Nastoji skratiti odgovor umjesto da na ono što pitam odgovori punim odgovorom. Što raditi dalje. Dijete je baš nervozno kada to fino ne objasni već skrati odgovor. Koliko ja primjećujem dijete je oštroumno sa manom izgovaranja.
Poštovana,
neka djeca jednostavno manje, sažetije govore i to je stvar osobnosti, i to je u redu. No u pitanju mi navodite da je vaše dijete zbog tih poteškoća "oskudnijeg" govora zabrinuto. Ta zabrinutost dovoljan je razlog da posjetite logopeda da napravi procjenu jezično-govornog razvoja i savjetuje vas kako dalje postupati.
Poštovani,
Moje dijete ima 18 mjeseci, počelo je samostalno da sjedi sa 8 (bez samostalnog posjedanja), a prohodalo je sa 16. Ne govori smisleno osim "mama" i "tata", ne pokazuje prstima stvari i ne razumije naredbe "daj", vrlo često se ne odaziva na ime (osim ako joj osoba nije interesantna), a dobro čuje (jer kad je zovnemo iz druge sobe i kažemo "CRTANI" odmah dođe i gleda u tv čekajući da prebacimo kanal na crtani). Zna da ponovi riječi kada je tražimo ali kada je ona raspoložena za to, isti je slučaj i sa pokazivanjem "pametne glave". Jedino što uvijek uradi jeste oponašanje zvukova koje proizvode životinje (kada joj kažemo kako kaže maca ona kaže: mau, mau i tako za psa, kravu, ovcu, magarca, pile i goluba). Mnogo voli da pjeva, većina teksta je na nekom bebećem jeziku ali prepoznamo melodije, takođe zna da nastavi pjesmicu (otpjevamo dio pa stanemo i onda ona nastavi). Odlično razumije kada kažemo da trebamo ići napolje, ručak, sok, mlijeko, crtani, keks, smoki.
E sad, moja supruga stalno uspoređuje naše dijete sa drugom djecom i ubjeđuje me da naše dijete zaostaje u razvoju i da mu treba pomoć specijaliste. Još samo da napomenem da smo prije par dana uradili analizu krvi u vezi sa mineralizacijom kostiju (još uvijek velika fontanela) i nalaz je bio ispod referentnih vrijednosti (ne puno). Da li je stvarno našem djetetu potrebna pomoć specijaliste i kom specijalisti da se obratimo? Unaprijed hvala, S poštovanjem, Miroslav
Poštovani Miroslave,
prema onome što ste mi napisali može se zaključiti da vaše dijete prati kalendar jezično-govornog razvoja, što znači da u dobi od 18 mjeseci govori nekoliko riječi, oponaša zvukove životinja, melodije pjesmica, razumije svakodnevne radnje.... u ovoj dobi pratimo djetetovu komunikaciju i razumijevanje, više nego samo govorno izražavanje. Kada dijete razumije (poznate situacije, npr. idemo jesti, donesi loptu..) i ostvaruje kontakt očima sa sugovornikom, ono uči jezik "iznutra", a govorni zvuk će se javiti kad za to sazriju sposobnosti govornih organa, što kod neke djece vidimo ranije, a kod neke nekoliko mjeseci kasnije.
Pišete mi da "ne" pokazuje prstima stvari i ne razumje naredbe "daj". U ovoj dobi važno je da potičete upotrebu geste. Gesta je važno komunikacijsko sredstvo i potiče usvajanje jezika. Znači nudite geste daj, pa-pa, ne, pokazivanje to, tu....
Kažete da je vaša supruga vrlo zabrinuta oko razvoja djeteta, pa bih vam stoga svakako preporučila da napravite i stručnu procjenu razvoja kod stručnjaka za ranu komunikaciju i logopeda. Dati će vam savjete kako da potičete govorno-jezični razvoj i komunikaciju, a najvažnije od svega je da se majka djeteta osjeća mirnom. Zabrinutost majke oko razvoja može promjeniti njezine urođene komunikacijske sposobnosti i tako nesvjesno utjecati na razvoj.
Poštovana,
imam sina koji će u listopadu napuniti 5 godina. Još ne izgovara slova S C Č Ć Ž LJ. Umjesto kuća kaže kuta, a do prije par dana je za jaje govorio vaje, a sada kaže jaje. NEĆU lijepo izgovara, ali kada Ć treba upotrijebiti u nekoj drugoj riječi ne ide mu. Puno se mazi i ima starijeg brata koji prevodi ono što mi kao roditelji ne razumijemo. Hvala Vam unaprijed.
Poštovana,
preporučam vam da svakako što prije posjetite logopeda, jer bez obzira što se neki glasovi još nisu javili dijete bi u ovoj dobi trebalo biti razumlljivo većini ljudi, a pogotovo svojoj obitelji. Vi bi ga morali bez većih poteškoća moći razumijeti. Logoped će napraviti procjenu govora i savjetovati vas o daljnjim potrebnim aktivnostima.
Poštovani...
sin mi je prošli mjesec napunio 3 god, jako slabo priča, uglavnom mama, tata, deda, baba, da, ne. Sve razumije što mu se govori i iz prve donese i napravi što mu se god kaže, voli pomagati u svemu jer uživa u tome kad ga se pohvali, ali više voli gestom pokazati što mu treba nego da to sam kaže. Kad mu se kaže da ponovi neku riječ, rijetko kad hoće samo klimne glavom da ne želi ili to kaže jako sramežljivo, ima jako sitan glasić, nije baš u dodiru s djecom jer ih tu okolo nas i nema. Televizija ga ne zanima stalno je u pokretu, muči me to što mi ljudi stalno prigovaraju zašto ga ne vodim logopedu, da je to čudno što on već čisto ne priča jer djeca puno mlađa od njega naveliko pričaju. Ne znam što mi je činiti. Hvala unaprijed na savjetu.
Poštovana,
jako je dobro da vaše dijete sve razumije i dobro komunicira. Ne treba dijete uspoređivati s drugom djecom, razvoj je uvijek individualan, svaka osoba razvija se svojim tempom. Vaše dijete uspoređujte samo u odnosu na njega, što znači, da li sada priča više nego prije, npr. dva-tri mjeseca. Važno je da vidite pomak u govornom izražavanju. Bilo bi dobro da posjetite logopeda, može vam puno pomoći, savjetodavno, kako da svakodnevno potičete govor i da vas umiri. U slučaju da možda postoji nešto što ometa razvoj, imati ćete dovoljno vremena da poduzmete sve potrebno.
Poštovani..
imam sina od 3,5 godine, koji je jako rano počeo pričati, jako je aktivna beba, samo su mu problem pojedini glasovi. Od 3 godine on vrlo čisto upotrebljava glas R, sad je počeo i L, mada ga u dosta riječi izostavi kad priča, kao da mu je teško ga stalno upotrebljavati. Dupli glasovi i glasovi sa kvačicama su mu problem, od njih jedino zna LJ, također S, Z mu baš i ne idu, pa me zanima je li potrebna pomoć logopeda, jer par osoba mi je reklo da bi on već trebao čisto upotrebljavati dupla slova i slova sa kvačicama. Mene ipak zanima vaše mišljenje, jer sva su djeca različita... hvala
Poštovani,
vi ste u pravu, sva djeca su različita, što znači da se svatko od nas razvija nekim svojim ritmom u granicama očekivanog. Za sada vam nije potrebna pomoć logopeda. Kada dijete pojedini glas nesustavno izostavlja (ponekad izgovori glas R, ponekad ne) znak je razvoja. Što znači da će kroz neko vrijeme, vježbom (govorom) usvojiti pravilan izgovor tog glasa u svim riječima.
Očekivano vrijeme za izgovor glasova S, Z je oko 4- 4,5 godina, kao i Lj i NJ. Uredan izgovor glasova Š,Ž,Č očekujemo kod djeteta od 5 -5,5 godina. Tako da za sve još imate vremena. Uživajte u igri s vašim djetetom, to je najbolja stimulacija govora.
Poštovana,
mojem djetetu koje ima sada 8 godina utvrđena je psiholingvistička nezrelost kao i sve drugo pomalo zaprimljen je na odjel za fizikalnu terapiju i rehabilitaciju no međutim ja ne znam koje korake dalje poduzeti. Psiholog je utvrdio sljedeće po testovima da je dijete granično što znači da je ispod prosjeka,da je rječnik u retardu, dvoje izvrsnih stručnjaka dalo je mišljenje da pomak može biti vrlo mali, interesira me koliko je moguće da se ispravi rječnik do koje granice.
Obzirom da je dijete završilo 1 razred s vrlo dobrim uspjehom uz školskog logopeda da li predlažete prilagođeni program pri polasku u drugi razred, prof.magistra je mišljenja da dijete ostane još po individualiziranom pristupu prvo polugodište. Ja sam Vam otprilike u globalu opisala slučaj svojeg djeteta zanima me kome se dalje obratiti i što Vi predlažete.
Poštovana,
kako je uspjeh u školi vrlo dobar znači da vaše dijete uspjeva uz individualizirane postupke učiteljice i uz školskog logopeda, u obradi, usvajanju, uvježbavanju i provjeri obrazovnih sadržaja, i slažem se da ne treba žuriti s prilagođenim programom. Krenite u drugi razred i prema potrebi pokrenite postupak primjerenog obrazovanja.
Što se tiče procjene napredka vjerujem da su stručnjaci kojima ste se obratili dali objektivnu prognozu. Teorija nam govori da je mozak "plastičan", što znači da se može mjenjati, a za nas znači da možemo učiti. Pa prema tome, kako ne znamo koliko će dijete biti visoko i teško s osamnaest godina, isto tako ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći kakav će biti napredak u psiholingvističkim sposobnostima i inteligenciji. Ono što znamo da su sadašnji rezultati poruka vama kao roditelju, da na govorno-jezičnom području vaše dijete treba dodatnu i intezivniju stimulaciju. Predlažem vam da svakako uključite dijete u intenzivan rad s logopedom.
Moja kćer ima 10 godina i još uvijek ne zna pravilno zbrajati i oduzimati. Sigurno ste pomislili da se s njom ne radi ali s njom vježbam po 4-5 sati dnevno(ali ne sve odjednom prvo vježbam 1 sat pa 2 itd.) i pokušavam s njom vježbati na zanimljive načine. Upotrebljavamo različite predmete itd. Od jednog do drugog vježbanja ima oko sat vremena a ona od 1. do 2. vježbanja sve zaboravi. Jako sam očajna i molim vas da mi pomognete.
P.S. mene zanima da li joj ikako mogu povećati zainteresiranost za gradivo
Poštovana,
vjerujem vam da puno i ustrajno radite i da iz nekog razloga izostaju rezultati. Prvo bih vam preporučila da napravite dijagnostiku kod psihologa i logopeda, da utvrde potencijale vašeg djeteta za učenje matematičkih sadržaja ili mogućih objektivnih teškoća. Kada budete znali s čime se borite biti će vam lakše u radu i očekivanju rezultata. Također pokušajte angažirati neku drugu osobu koja bi mogla raditi s vašim djetetom. Zašto? Kada mi poučavamo nečemu nekoga onda to radimo na način na koji mi razumijemo taj sadržaj, što za tu osobu ne mora biti razumljivo, jer njezin mozak drugačije obrađuje informacije. To često vidimo u školi kada neki sadržaj podučava jedna osoba (učitelj, roditelj...) dijete se nikako ne snalazi, dok s druge strane pronađe osobu s kojom "klikne" i te iste nastavne sadržaje puno lakše i s više rezultata usvaja.
Poštovani,
Moja nećakinja ima 6 godina i očite probleme u razvoju. Pokušat ću Vam objasniti cijelu situaciju. Ona prepoznaje sve životinje, stvari i boje te zna iste i prebrojavati do 10. Svaku novu stvar koja joj se kaže kako se zove odmah ponavlja i usvoji za stalno - svakodnevno uzima enciklopediju pa nam od početka do kraja kaže imena na stotine životinja. Ove je godine počela koristiti i zamjenice pa zna reći moj, njen... Zna prepoznati samo pokoja slova. No, rečenice joj se sastoje od dvije i najviše 3 riječi. Najčešće odgovara sa DA ili NE. Kad ima "puno toga za reći" nakon par riječi govor se pretvori u uzbuđeno mrmljanje. Ona ide vrtić no slabo se druži sa drugom djecom jer s njima ne može komunicirati, a ona je njima oduševljena - prilazi im uzbuđeno i izgovara njihova imena. Ispred kuće je situacija ista - druga djeca je smatraju čudnom pa je ignoriraju. Jako me i brine što ne pokazuje želju za crtanjem premda je nekad uspijemo zainteresirati za bojanje. Kad ne uspijeva nacrtati željenu životinju obično od nas traži da je mi nacrtamo pa je ona oboja. Najviše voli računalo koje joj rjeđe dopuštamo jer smo uporni u korištenju knjiga i bojica, ali kad se već igra onda su to neke edukativne slagalice, bojanke ili memory igre te pjesmice - nikako neke isprazne igre. Koordinacije mišem je odlična dok se kod bojanja olovkom ne zna (ne želi) držati unutar nekog oblika.
No sve ovo je samo dio problema. Najveći problem je u njenim roditeljima koji njenu situaciju ignoriraju, ODBIJAJU zatražiti pomoć psihologa i logopeda. Dijete je već godinama najčešće kod baka ili kod mene, dok roditelji imaju "cjelodnevne poslove", pa tako, kako da se izrazim, dijete nema roditeljsku "bazu" u kojoj ima svakodnevnu animaciju i učenje. Čovjek ne mora biti doktor da shvati kako je to i uzrok njenih poteškoća u razvoju! Razgovor s njima ne pomaže, već naprotiv, podiže zid između nas, pa je dijete to koje najmanje profitira iz takvog razgovora. S vremenom smo ih prestali moliti da zatraže pomoć je su nas zbog toga redovito isključivali iz odnosa s djetetom. Ne znam kako mi možete pomoći, ali svaki je savjet zlata vrijedan jer vrijeme neumoljivo protiče. Uz svu ljubav prema djetetu preostalo mi je još samo da se molim Bogu da shvate da je djetetu potrebna stručna pomoć! Veliki pozdrav od ujaka jedne predivne djevojčice!!!
Poštovani,
Vidim da ste vrlo brižan ujak koji s puno angažiranosti skrbi o svojoj nećakinji. Iz opisa teškoća koje ste uočili kod djevojčice uputno bi bilo da se napravi psihološka i logopedska procjena, ali je to posao roditelja i oni moraju donjeti odluku o tome. No kako je djevojčica dobi od 6 godina uskoro će se raditi procjena spremnosti za školu pa će stručnjaci uvidjeti postojeće poteškoće i s time upoznati roditelje. Vi kao ujak čuvajte odnos s roditeljima. Roditelji su ti koji su odgovorni za dijete i donose odluke. Ponekad su i sami svjesni poteškoća, ali ih ne mogu prihvatiti, nadajući se da će nestati same od sebe. Sada očito još nisu spremni za suočavanje s činjenicama na koje ih upućjete. Budite strpljivi i čuvajte odnos, da bi im mogli biti podrška kad to zatreba.
Poštovani!
Imam sina koji će uskoro napuniti 6 godina. Od nepune 4 godine čita s razumijevanjem cijele tekstove, već dulje vrijeme zbraja i oduzima brojeve barem do 20, govor je ok, vokabular mu je također dosta napredan za dob. U odnosu na sve to, grafomotorika kaska. On je ljevak, bojanje mu je koliko-toliko ok (ne ide jako preko crte, lijepo dr i olovku/bojicu, u zadnje vrijeme je naučio i "meko" bojati - ne "ore" dok boja). Ravne crte su osrednje, zaobljene crte su dosta loše (krugovi, osmice, slovo S). Mene ustvari zanima to bi on trebao moći u ovoj dobi (mislim na pisanje/crtanje). Ne mogu sama procijeniti da li i koliko zapravo teka s obzirom na dob. Zahvaljujem!
Poštovana,
vi imate malog genijalca, naučiti čitati s 4 godine odraz je ranog razvoja brojnih vještina, kao što su uredan jezično-govorni razvoj, te uredan razvoj pažnje, pamćenja, koncentracije, percepcije auditivne i vizualne. Te vještine važne su za učenje čitanja i pisanja.
Što se grafomotorike tiče, u dobi od 6 godina važno je da dijete pravilno drži olovku, boja unutar linija, može se smjestiti u prostor prema uputi, gore-dolje, ljevo-desno, ispod-iznad. Također da polako rješava labirinte, točkalice, preslikava prema
predlošku neki lik, docrtava dio koji nedostaje. Važno je biti podrška djetetu, i da sve vježbe još uvijek budu igra, a ne učenje (iz navednog, vaše dijete brzo uči, pa će i vještine grafomotorike). Grafomotoriku ne razvijaju samo igre olovkom, nego i bilo koji rad rukama (važna je koordinacija oko-ruka), rezanje škarama, modeliranje glinamolom....
Za sada nemate razloga za zabrinutost, ponekad djeca, pogotovo dječaci kasnije pokazuju interes za olovku. Pisanje je vještina koja se vježba, pa treba i vremena.
Poštovani,
moje dijete ima 4,3 godine, dječak. Brine me gramatika koju je usvojio čini mi se napola, i lične zamjenice kao što je on i ona mu ne idu baš, kao i prisvojne njeno i njegovo. Bili smo kod logopeda i njeno mišljenje je da ga ispravljamo kad griješi, ali nenapadno naravno i da ima još vremena da to usvoji i iskristališe. Da li je to stvarno tako? Glas l i r nikako ne zna izgovoriti, čini mi se da mu jezik ide u jednu stranu kod tih glasova, ali ih ne mijenja drugim glasovima. I to je stavljeno na čekanje kod logopeda. Majviše me brine gramatika, ako može vaše mišljenje po tom pitanju. Hvala!
Poštovana,
slažem se s procjenom vaše logopedice. Dijete urednog jezično-govornog razvoja počinje koristiti zamjenice u dobi između 3-4 godine i počinje sve više riječi gramatički pravilno oblikovati. Kako je vaše dijete sada staro 4,3 godine još uvijek je u fazi razvoja, jer razvojne ljestvice promatramo kroz + ili - 6 mjeseci, što znači da do 4,6 godina još te izgovorne poteškoće gledamo razvojno (što znači s razvojem, vremenom i učenjem, će proći). Također važan je i broj takvih vrsta pogršaka i učestalost, te procjena sveukupnog izražavanja i komunikacije, što je logopedica uzela u obzir. Glasovi L i R se također razvojno još mogu čekati, L do 5 god, a R do 5,5. Ono što možete raditi s vašim djetetom je da njegov govorni iskaz proširite, preoblikujte i tražite dijete da ga ponovi. Tako će dijete učiti pravilan govor. Npr. Čija je to lutka? Anino. Kažete, ne, to je Anina lutka. Ponovi, lutka je Anina.
Poštovani!
Moje dijete ima 9 godina i ne zna izgovoriti r i ne razlikuje č od ć i d od đ.Postoje li ikakve vježbe za to? Unaprijed hvala
Poštovana,
vježbe postoje, ali koje i na koji način ih provoditi daje vam logoped nakon pregleda djeteta, jer su sve vježbe uvijek individualno prilagođene.
Mislim da je vaše osnovno pitanje da li se s obzirom na dob od 9 godina može usvojiti pravilan način izgovora glasa R, i razlikovanje glasova/slova Č/Ć i D/Đ? Moj odgovor je da može, naravno ako je uredna anatomska struktura i pokretljivost govornih organa, te sposobnost imitacije govornih pokreta, bez dodatnih utjecajnih teškoća (bolesti, teškoće učenja...)
Optimalno vrijeme za usvajanje izgovora je do šest godina, što znači da dijete u to doba najbrže i najlakše usvoji određene vještine. Učenje je moguće u svakoj dobi, samo to onda podrazumijeva više uloženog vremena i truda.
Moje dijete ide u 2. razred osnovne škole i ima problema sa učenjem matematike. Teško rješava tekstualne zadatke i teško se koncentriše na satu. Često zaboravlja i domaće zadatke.
Poštovana,
da bi mogli govoriti o načinu pomoći prvo radimo dijagnostiku, što bi za vaše dijete značilo pregled kod psihologa i logopeda. Oni će vam sa
sigurnošću moći odgovoriti što su teškoće, a koje jake strane vašeg djeteta, te na koji način ga podučavati.
Poštovani,
moj sin Ivan ima 8 i pol godina, ostao je bez kisika u porodu, imao je krvarenje u II-III stupnja. Još uvijek pomalo nerazgovjetno govori. Ide u 2. razred po prilagođenom programu i ima asistenticu u nastavi. Ima krasnu učiteljicu koja se jako trudi, sve predmete osim matematike prati redoviti program, ali ga učiteljica ispituje na način prilagođen njemu.
Od treće godine redovito ide logopedu i na radnu terapiju (dva puta mjesečno). Liječi se na Goljaku, na odjelu majka-dijete imamo terapije 2 puta godišnje. Sadašnje dijagnoze su: Disfazija, hiperkinetski poremećaj, smetnje aktivnosti i pažljivosti. Čita od prošlog ljeta bez poteškoća i razumije pročitano, engleski mu odlično ide. Grafomotika mu je loša, ružno piše i samo uz strogi nadzor uspijeva ostati unutar linije.
Problem nam je matematika. Uz sav trud, rad i vježbe, nikako nije usvojio zbrajanje i oduzimanje, tj. koje je koja radnja, npr 6+1 je nekada 7, a nekada 5. Ta se poteškoća samo prelijeva na zbrajanje i oduzimanje sa dvoznamenkastima, sa i bez prelaza desetice. Radimo s konkretama, s brojevnom crtom, sa računaljkama, sa edukativnim igricama, ali i dalje to jednostavno nije sjelo. Molim bilo kakav savjet koji bi nam mogao pomoći! S poštovanjem, mama.
Poštovana,
vidim da puno truda ulažete u pružanju različitih oblika pomoći i da imate lijepe rezultate. Veseli me čuti i da imate krasnu učiteljicu, a to je djetetu najvažnije, dobra učiteljica koja razumije njegove
potrebe. Vjerujem da ste sigurno isprobali brojne metode rada što se tiče matematike i nisam sigurna da znam koja bi vam još bila nova. Što se tiče zbrajanja i oduzimanja unutar desetice dobre rezultate nam je davalo kad su djeca povezivala kretanje na brojevnoj crti prema naprijed- zbrajanje, a prema natrag-oduzimanje, na način da je
dominantna ruka bila zbrajanje, znači 3+3, desna ruka (ili lijeva ako je dominantna) idem po brojevnoj crti naprijed za 3, i obrnuto za
oduzimanje. Kod rada je važno da glasnim govorom pratite što radite, znači misaone procese glasno izgovarate, kako bi dijete to isto naučilo. Znači govorom pratiti što matematički radi. Također svjesni ste da treba vremena da bi se postigli rezultati. Kako bi dijete bilo bolje uključeno u razrednu nastavu u redu je ponuditi rad s kalkulatorom, ili čitanje tablice množenja iz tablice.
Kako da naučim dijete 6 godina staro da točno izgovara č, ,đ, lj. NJemu su ta sva slova mekana npr. č više vuče na c, nešto između c i ć. Da mi pošaljete kakve vježbice. Unaprijed zahvalna mama Kristina.
Poštovana Kristina,
kad kao logopedi određujemo koje vježbe su odgovarajuće za koje dijete važno nam je da dijete vidimo i čujemo, zatim prema procjeni koliko govor odstupa od pravilnog načina izgovora određujemo postupke i metode rada. Zato mi je gotovo nemoguće predložiti vam kako da radite s djetetom, da ne bi pogrešnim savjetom utjecala na to da s govor pogorša, ili da naučite pogrešne obrasce koje je poslije teže ispravljati. Najbolje bi bilo da posjetite logopeda da napravi stručnu procjenu i odluči što treba raditi.
Ono što mogu zaključiti iz vašeg pisma je, da vaše dijete ne izgovara samo te glasove, a sve ostalo uredno izgovara. Što je dobro za dob od šest godina. Omekšani način izgovora glasova Č i Đ, s obzirom na uredni izgovor ostalih glasova, može biti razvojno kašnjenje, što zači da bi se u idućih nekoliko mjeseci govor mogao popraviti. Isto tako stopljeni način izgovora glasa LJ ponekad ide iza razvoja glasa R, pa ako vam je dijete nedavno progovorilo R, znači da možete još pričekati glas LJ.
Glasove možete stimulirati tako da se igrate riječima koje u sebi sadrže te glasove (čaša, čajnik, đak, ljeto, ljubav...), a kod izgovora te glasove malo naglašeno i produženo izgovarate, npr. čččaša. Uz sve to i dalje vam preporučam da posjetite logopeda.
Poštovani,
majka sam djevojčice koja će u oktobru napuniti 4 godine. Kao mala imala je česte upale ušiju i zbog toga su joj ugrađene po drugi put aeracione cjevčice u uši. Govor joj se popravio tek u trećoj godini, ali ipak kasni upoređujući se sa njenim vršnjacima u vrtiću. Bila je plačljiva beba i dan danas plače i histeriše za svaku sitnicu. Vodila sam je kod neuropsihijatra za djecu, i on mi je rekao da je ona hipersenzibilno dijete. Također išla sam i kod logopeda ali rad sa njom nije jos moguć jer neće da sarađuje. Molim vas da mi date savjet šta da radim, i gdje da je vodim. Veliki pozdrav.
Poštovana,
kako se prema procjeni neuropsihijatra radi o hipersenzibilnom djetetu svakako bi bilo dobro potražiti defektologa-rehabilitatora, ili osobu
koja je terapeut senzorne integracije da radi s vašom djevojčicom, kako bi se omogućili uvjeti za pažnju i koncetraciju, što znači za učenje. Pronađite i logopeda koji ima više iskustva u radu s manjom djecom, to nije klasičan logopedski rad za stolom, nego često kroz igru u različitim situacijama (igre kuhanja, dućana, građevni
kutići....). Logoped neće samo direktno raditi s djevočicom, nego će i vas svaki put savjetodavno usmjeravati na potrebe razvoja, i što vi kao roditelj možete svakodnevno činiti.Važno je ne propusti intezivni razvoj govora između treće i pete godine života kada se usvaja baza materinskog jezika.
Cijenjeni,
mojem djetetu Antonio (8 g.) dijagnosticirano je umjereno zaostajanje, poremećaj hiperaktivnosti, epilepsija (do sada nije imao napad) te problemi u govorno jezičnoj komunikaciji (dijete ne govori niti jednu riječ). Dijete pohađa vrtić, 2,5 h dnevno, defektologa dva puta tjedno, psihologa i logopeda jednom tjedno. Godine 2011/2012 je imao odgodu škole, a ove godine smo predali papire za upis u školu (posebna grupa) pri redovnoj školi. Tijekom upisa smo nailazili na razne otpore, glede upisa u školu, u razgovorima sa uposlenicima iste škole i na kraju svih razgovora nam je rečeno da će neka školska komisija odlučiti o tome, gdje će naše dijete dalje nastaviti (škola ili neka ustanova). Želimo znati da li mi kao roditelji možemo odlučiti o daljnjem školovanju našeg djeteta, te da li škola može donijeti odluku da naše dijete ne primi u školu, iako ta ista škola prima djecu po čl. 12.
Poštovani,
vidim da ste brižni roditelji koji svom djetetu omogućuju svu stručnu pomoć koja mu je potrebna u razvoju. Iz vašeg pisma očito je i da ste obavili potpunu dijagnostiku - medicinsku, psihološku i defektološku. Vjerujem da su vam svi stručnjaci detaljno objasnili stupanj teškoća vašeg djeteta i pretpostavljeni daljnji razvoj. Za potrebe upisa u školu vjerojatno su dali svoj prijedlog primjerenog oblika daljnjeg školovanja. Istina je da odluku o obliku školovanja donosi Stručno povjerenstvo, no ona se mora temeljiti na nalazima i mišljenjima svih stručnjaka koji su dosada radili s djetetom. Vi kao roditelj imate pravo žalbe na prijedlog povjerenstva, no ono će biti osporeno samo ukoliko nije uvažena priložena dokumentacija i poštivan pravilnik. Spominjete čl. 12 koji predviđa školovanje u posebnoj ustanovi, a ne čl. 11 po kojem se djeca obrazuju u posebnim odjelima pri redovnoj školi. S obzirom da zaista brinete o dobrobiti svog djeteta predlažem da se detaljno raspitate o obrazovnim i odgojnim zahtjevima posebnih odjela kao i posebnih ustanova, pa objektivno procijenite gdje će vaše dijete bolje napredovati. Ovog časa manje bi trebale biti važne vaše želje, u prvom planu treba biti ono što će vašem djetetu osigurati bolji razvoj.
Poštovani,
mojoj djevojčici je dijagnosticirana disleksija i disgrafija, i prije par mjeseci dobili smo rješenje o individualnom pristupu- 3. razred. Jako teško dolazimo do rezultata sa učiteljicom. Dijete vlada kompletnim gradivom, i u usmenom je vrlo dobar-odličan ocjena, jer nauči kompletno gradivo. Ali na dobiveni test, loše odreagira, izgubi se. Posebno je to izraženo kod matematike. Recite mi, molim Vas, da li je na negativnu ocjenu na pismenom, obavezno ponovo raditi pismeni ispravak. Da li je moguće samo ispravak odraditi usmeno, gdje je djevojčica neusporedivo jača. Uključila sam i pedagoga i psihologa u školi, u naš problem, ali sa učiteljicom.... ne mogu puno dogovoriti niti stručne službe.
Dijete mi pohađa vježbe na ERF, i na Rebru kod predivne prof. Broz. Molim Vas recite mi da li je uz logopedske vježbe potrebno i aktivno uključivanje u psihološki tretman kod djece sa disleksijom. Veliki problem moje djevojčice je koncentracija. Sa poštovanjem, mama.
Poštovana,
o pravima djeteta s disleksijom možete naći informacije na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju, www.hud.hr, kao i preporuke o načinima grafičke prilagodbe tekstova za čitanje i izradu testova. Individualno pristupati kod pisanja testova znači osigurati više vremena za rad, grafičku prilagodbu testova (veći font, prored...), manji broj zadataka, mogućnost da se tiho pročita zadatak. Kod neuspjeha i lošeg rezultata u pisanim zadacima preporuka je da se ispravak radi uz mogućnost usmenog odgovaranja, iz čega onda proizlazi konačna ocjena. Važno je da dijete vježba pisanje testova, jer je snalaženje na tekstu životno važna vještina, naravno uz prilagodbe djetetu s disleksijom.
Nastojte i dalje dobro surađivati sa školom bez obzira na trenutne poteškoće u komunikaciji. Što se tiče potrebe uključivanja psihologa u rad s djetetom s disleksijom, važno je, ali kako ste već uključeni u rad sa stručnjacima, porazgovarajte o tome s njima, oni poznaju dijete i dati će vam najbolju preporuku.
Moje dijete ima 4 godine i ne izgovara riječi kako treba. Odlazi u vrtić i teta je preporučila odlazak kod logopeda. Kontaktirala sam psihologinju u školi ali mi je rekla da nema dovoljno mjesta kod logopeda, a odlazak u Rijeku mi je predalek.
Poštovana,
iz iskustva znam da tete u vrtiću znaju vrlo dobro procijeniti dijete, pa bih vam savjetovala da svakako odete barem na logopedsku dijagnostiku kako bi dobili stručno mišljenje o govornim sposobnosima vašeg djeteta. Govor se intezivno razvija između 3 i 5 godine što znači da se u to vrijeme i najlakše i najbrže uči. Možda će biti dovoljno samo par savjeta od logopeda, ili uključivanje u logopedske vježbe. Svakako ćete na vrijeme moći pomoći razvoju vašeg djeteta.
Poštovane,
imam sina 6 godina i 6 mjeseci, koji na jesen treba krenuti u školu. Bili smo na timskoj obradi, pa vas molim za savjet. Upućeni smo na logopedsku terapiju, i preporuka je individualizirani pristup u školi.
Zaključak obrade: radi se o dječaku neujednačene intelektualne efikasnosti. Bilježe se teškoće u perceptivno-motornoj koordinaciji, analizi, sintezi te organizaciji apstraktnih predmeta, uz nezreliju socio-emocionalnu adaptaciju te poteškoće usmjeravanja pažnje i koncentracije. Preporuča se intenzivan rad na razvijanju spomenutih vještina. Mene bi zanimalo kako da pomognem djetetu da mu olakšam polazak u školu, tj. što da radim s djetetom, budući da mu je grafomotorika loša.
Poštovana,
s obzirom na uočene poteškoće svakako se javite na logopedske vježbe gdje će logoped raditi direktno s vašim sinom, a također i savjetodavno s vama. Što znači nakon što upozna vaše dijete moći će sa sigurnošću reći koje vježbice da radite za razvoj predčitačkih vještina.
Veliki broj radnih listića za vježbe grafomotorike i pažnje možete pronaći na internetu i u knjižarama. Preporučila bih vam vježbenicu "Igre olovkom, Predvježbe pisanja", autorice Silvije Philipps koja vrlo postupno uvježbava vještinu pisanja. Najvažnije je da s djetetom radite kroz igru, da ga potičete, ali i zainteresirate za rad. Sve igre koje uključuju rad rukama su dobrodošle, ne nužno samo pisanje (rezanje škarama, modeliranje plastelinom, igre loptom...).
Imam unuku od 4,5 godina i još uvijek ne može izgovoriti slovo R. Ponekad ga mijenja sa J, a ponekad izgovori neki glas između ta dva slova. Molim, da li je vrijeme da je se odvede logopedu, tim više što to i njoj ponekad smeta.
Glas R može čekati prirodni razvoj do 5,5 godina, pa čak i do 6 godina, uz uvjet da je izgovor ostalih glasova uredan. Zamjena s glasom J je razvojno normalna, kasnije može mjenjati glasom L, a nakon toga se razvija R, a ponekad se glas R javi bez zamjena s tim glasovima. Važno je da okolina ne inzistira na izgovoru glasa R kod djeteta koje još nije spremno za izgovor, jer se često dogodi da dijete nađe zamjenu u obliku "stražnjeg", francuskog načina izgovora, što ne pripada našem izgovornom sustavu, pa ga poslije ispravljamo kao pogrešan način izgovora.
Imam sina od 4,5 godine, jako je bistar, zanimaju ga automobili, fenomenalno se snalazi na kompjuteru, normalno igra se koliko mu ja dozvolim, ali pošto ne ide u vrtić pokušavam da sa njim radim po malo ono što djeca rade u vrtiću jer ga slabo zanimaju stvari poput bojenja, crtanja, brojanja, pisanja! Zanima me da li je normalno da posle desetak minuta rada njemu postane dosadno! Normalno nikada ga ne prisiljavam, samo koliko on želi i koliko ga drži pažnja! Kako vježbati koncentraciju?
Poštovana,
sa 4,5 godina djeca upoznaju svijet i uče o njemu isključivo kroz igru. Ni u vrtićima djeca ne "rade", oni se igraju i zabavljaju pa usput i uče. Naravno da mi odrasli možemo nuditi didaktičke igračke i sadržaje, ali ukoliko djeca imaju osjećaj da im želimo nametnuti nešto što ih još ne zanima glatko će nas odbiti. Budući vaše dijete ima tek 4 godine ne treba se uzbuđivati što ga ne zanima brojenje, pisanje ili vođeno crtanje. Djeca slijede svoje trenutne interese. Jedino što možemo je pridružiti se njihovoj igri i usput ponuditi svoje sadržaje. Brojeve uče kroz društvene igre s kockicom (npr. Čovječe ne ljuti se"), crtanje se razvija uz šarene bojanke ili crtanje likova iz priča, sa slovima se igra u šetnji "Gle, ide aaauto". Koncentracija se vježba slaganjem puzzli i igrama memory. Pri tome svakako treba izbjegavati ocjenjivanje, nije važno koliko je dobro ili loše. Važno je da dijete uživa u sadržajima, da sve doživljava kao ugodnu igru.
Poštovana profesorice!
Imam djevojčicu punih 7g. i ove godine kreće u školu. Jučer smo išli u školu na psihotestiranje djeteta, rezultat je bio neizvjestan i psihologinja mi je rekla da je djevojčica nesigurna. Dobro je počela rješavati test ali pred kraj testiranja je čekala da joj psihologinja pomaže. Išla je u vrtić od jaslica do svoje pete godine u englesku skupinu i ničim se nije razlikovala niti zaostajala za ostalom djecom, dapače bila je vrlo omiljena i draga svima. Kod kuće radimo zadatke vezane za grafomotoriku, slova zna, a s njom radimo koliko ona želi, dakle bez prisile. Ne bih željela da djete na osnovu tog psihotestiranja svrstaju kao dijete koje bi trebalo raditi po prilagođenom programu. Molim Vas za mišljenje jer sam zabrinuta.
Poštovana,
razumijem vašu zabrinutost, no ja iz vašeg pisma nisam shvatila da je predložen prilagođeni program. Pretpostavljam da je psihologinja koristila neki test spremnosti za školu, a ne test inteligencije. Ukoliko procijeni da je potrebna dodatna obrada još će vas pozvati. Da bi dijete dobilo individualizirani ili prilagođeni program treba biti upućeno na Stručno povjerenstvo. Na sastanak povjerenstva poziva se i roditelj i daje svoje mišljenje. Za upis u školu nije presudan samo intelektualni razvoj djeteta, već i emocionalna i socijalna zrelost, dužina pažnje i koncentracije, jezični razvoj te razvoj fine i grube motorike. Sigurna sam da će u školi procijeniti što je najbolje za vaše dijete, uvažavajući i vaše mišljenje.
Imam djevojčicu od 7.5 godina. Prvašić je, kraj je prvog polugodišta,a ona redovno zaboraclja zadaće. U školi ima bolje rezultate kod usmenog ispitivanja nego kod pismenog - ne pročita dobro zadatak, a ako ga od prve ne razumije, ljuti se. Zadaće radimo i po sat-dva jer je spora, pogotovo kada se radi o matematici za koju je potrebna koncentracija. Zaigrana je i kod oblačenja, hranjenja, redovno kasni. Počela sam sumnjati u svoj odgoj i u njezine mogućnosti. Ona nije hiperaktivna, dapače, mirnija je. Da li je to obična dječja faza koju moramo proći, ili da zatražimo pomoć pedagoga ili psihologa?
Poštovana,
dijete od 7,5 godina može voditi brigu o svojim zadaćama i obavezama za školu. Ponašanja vaše djevojčice mogu biti rezultat vašeg odnosa, odnosno stila odgoja. Njena zaigranost može značiti da vi preuzimate svu odgovornost oko spremanja u školu, hranjenja, pisanja zadaća, pa se ona ne mora truditi. No ne bih zanemarila ni mogućnost smanjene emocionalne zrelosti ili nekih drugih uzroka.
Navodite da je uspješnija u usmenim zadacima nego pismenim, što može imati veze i s jezično-govornim razvojem. Stoga bih prvo preporučila logopedsku i psihološku dijagnostiku, kako bi se utvrdile eventualne razvojne teškoće. Ukoliko njih nema možete se ponovno javiti s pitanjem o načinu odgoja.
Imam sina koji ima 7.godina i ide u prvi razred. Odlazimo logopedu radi čitanja i pisanja i u Suvagu smo dobili individualizirani pristup po kojem bi se njime trebalo raditi u školi. Nastavnici ne žele raditi s njime po istom, nego dijete s poteškoćama u čitanju i pisanju na isti način radi kao i da nema papir. Molim Vas da li postoji neko rješenje na koji način da djetetu pomognem.
Dobro je što ste odmah potražili pomoć kod logopeda i to je najbolje rješenje kako možete pomoći. Prihvaćajte savjete i upute za rad vašeg
logopeda i rezultati neće izostati. Ovo je prvi razred pa je i većina teškoća razvojne prirode što znači, da će se uz rad i vrijeme, smanjiti ili nestati.
Iz vašeg pisma ne mogu zaključiti da li ste dobili samo preporuku za individualizirani rad s vašim djetetom od kolega u Suvagu, ili ste pokrenuli postupak za utvrđivanje primjerenog oblika školovanja za vaše dijete (kod Ureda za prosvjetu grada Zagreba)?
Prvo bih vam savjetovala da pokušate razgovarati još jednom s razrednicom vašeg djeteta da bi ostvarili suradnju i objasnili da su poteškoće objektivne i nisu rezultat nerada ili lijenosti. Nakon toga možete se obratiti i stručnoj službi škole i ravnatelju za pomoć, a također i liječnici školske medicine koja je nadležna za vašu školu. Također ako škola smatra da nema potrebe pokrenuti postupak (ako ga službeno nemate) za individualizirani pristup, vi sami možete podnijeti taj zahtjev u Uredu.
Poštovana profesorice Ivančević,
moj sin ima 3 god. i 10 mjeseci i ima problema sa govorom,puno tepa i velika je "brzica" u izgovaranju rečenica. Kad priča zamjenjuje mjesta slovima, npr. ne kaže "mene" nego "neme". Idemo sa njim logopedu već par mjeseci ali napredak je minimalan. Jako teško mu je zadržati pažnju na vježbama koje radi sa logopedom i sa nama kod kuće. Svako njegovo učenje izgovaranja glasova koje još nije savladao završava vrlo brzo i to sa njegovom rečenicom "neme mama boji gava, muka mi je" itd... Njegov jedini interes su crtani i kompjuter a kad mu zabranim plače i negoduje. Ide u vrtić od svoje druge god. i tete kažu da je dobar, sluša i komunicira sa djecom ali druga djeca ga teško razumiju zbog tepanja. Molim Vas savjet.
U vašem pismu dobro mi zvuči mišljenje teta, i iz iskustva one vrlo dobro i objektivno procijene dijete, pa s obzirom da sluša i komunicira, znači da uči i "polira" svoj govor. Što se tiče direktno rada s djetetom, djeca najčešće odbijaju ako im je nešto preteško ili ponuđeno na način koji još ne mogu prihvatiti.
Od glasova koje još ne izgovara, usmjerite se samo na učenje jednog glasa, pa tek kad taj usvoji na sljedeći. Vaše dijete je vrlo aktivno (brzica), pa će u ovoj dobi, četverogodišnjak, teško učiti sjedeći. Probajte vježbice preporučene od logopeda raditi "usput", kad se vozite autom, ponavljajte pjesmice, kod kupanja, igri na podu pred ogledalom, da vidi pokrete usta i jezika. Kad kaže "neme" umjesto "mene" ponudite igru kao npr. brzo izgovarajte me-me-me i onda otegnutim glasom neeee, kroz neku pričicu-igru skrivanja.... kao "Nema mee. Nema me-me-me-nee, i ponudite "Nema mene."- ovaj put mene pod istim naglasnim slogom.
Poštovana Željka,
moj sin ima 6 godina, jako je pametan, čita, piše, komunikativan je, izrazito druželjubiv ali se od druge djece razlikuje po tome što bi se on stalno igrao nekih zamišljenih igara, stalno je u mašti, kreativan, nekad imam utisak da je samo fizički prisutan, a da je mentalno negdje drugdje. Često kada ga nešto pitam kao da ga probudim iz tog njegovog svijeta, nekako su mi druga djeca prizemnija. Kako bih mogla da kanališem njegovu maštu?
Poštovana
prema ovome što ste napisali kod vašeg djeteta nema sumnji u redovni intelektualni razvoj, a niste naveli ni neke zdravstvene teškoće. Prema tome radi se samo o djetetu bujnije mašte i izrazite kreativnosti. Vidim da vas to zabrinjava, pretpostavljam iz straha da će imati teškoća s koncentracijom u školi i želje da "čvrsto stoji na zemlji".
Prije svega treba naglasiti da sa 6 godina djeca još nisu u potpunosti raščistila s razlikom mašte i stvarnosti. Oni još vjeruju u zubić-vile, da lutke i mede imaju osobine ljudi, a likovi iz bajki su stvarni. Za godinu-dvije više neće biti tako.
Kreativnost je osobina koju mnogi žele razviti i vrlo je poželjna u mnogim poslovima. No ukoliko se bojite da će to vašem djetetu stvarati teškoće u životu pokušajte svaki dan dio aktivnosti provesti "u realitetu" - vježbati pisanje, računanje, detaljno prepričavanje stvarnih događaja. Pritom naglasite da sada želite da radi samo to što tražite. S vremenom produžujte periode takvih aktivnosti. No meni se postavlja pitanje ne leži li u vašem djetetu neki budući umjetnik. Je li vama takva mogućnost prihvatljiva?
Poštovani,
Imam djevojčicu koja je prošlog mjeseca napunila 6 godina, znači ove godine kreće u prvi razred osnovne škole. Naš problem je taj što nikako ne raspoznaje slova, a mislim da je već odavno trebala. Išla je oko pola godine u predškolsku ustanovu, ali morali smo prekinuti zbog drugih obaveza (međutim nismo ni primjetili neki napredak). Počela sam je učiti slova sa 4, ali nije pokazala neki interes, pa mi ju je iskreno bilo žao, mislila sam da je još mala, ... ali mislim da je već to postalo problem. Ona je zaista inteligentna za druge stvari, komunikativna je i otvorena, ali kada kažem da učimo slova jednostavno nije zainteresirana. Dok npr., naučimo slovo B i riječi sa istim slovom, krenemo na novo slovo, ona već zaboravi prošlo i krene plakati... Molim vas da mi odgovorite kako da joj pristupim u toj situaciji, jer često budem i sama iznervirana tom situacijom. Unaprijed zahvalna...
Poštovana,
izrazito je važno da početno usvajanje čitanje prođe sa što manje stresa i neugode, jer je to aktivnost koja nas prati čitav život. S obzirom na opisane poteškoće vezane isključivo uz usvajanje slova, iz vašeg pisma zaključujem da su ostale sposobnosti uredno razvijene.
Preporučila bih vam pregled kod psihologa da se isključe ili potvrde teškoće vezane uz neverbalne sposobnosti, kao što su vizualno, prostorno i motoričko zapažanje i pamćenje. Nakon toga bilo bi dobro da posjetite logopeda da procijeni predvještine čitanja i pisanja (glasovnu osvještenost, grafomotoriku, razvijnost govora i jezika...) i ujedno vam predloži koje bi metode bile najbolje za usvajanje čitanja. Ponekad će biti dovoljno samo logopedsko savjetovanje, a po
potrebi logoped će uključiti dijete u logopedske vježbe s ciljem prevencije poremećaja čitanja i pisanja.
Imam sina koji ima 3 godine. On još ništa konkretno ne priča. Jedino što izgovara su nepovezane reči tipa ma-ma, ba-ba, de-de, pa-pa, ali osim ovih i ovima sličnih reči nema napretka. Vodimo ga u obdanište i vaspitačice nam govore kako je miran, nije agresivan i raduje se igri sa ostalom decom. Rast, ishrana, trčanje, spavanje je sve normalno kod njega. Jedina zabrinutost mu je govor. Kod logopeda ga vodimo već skoro godinu dana ali smo uspeli da samo malo toga poboljšamo kod njega. Da li je potrebno dete voditi drugom lekaru ili početi sa nekim konkretnijim vežbama za podsticanje govora? Ili je pak ovo normalna pojava? Unapred se zahvaljujem.
Poštovana,
iz ovoga što ste mi napisali uočavam kašnjenje u progovaranju kod vašeg djeteta i svakako bih vam savjetovala da napravite potpunu dijagnostiku razvoja vašeg djeteta, što znači pregled logopeda, psihologa, ORL specijaliste i neuropedijatra, da bi dobili potunu procjenu razvoja. Djeca ponekad uspiju nadoknaditi to rano zaostajanje, no svakako je bitno procijeniti je li riječ samo o kašnjenju u jezično-govornom razvoju kao individualnoj karakteristici djeteta ili o pravom poremećaju. Najčešće (i opasne) zablude roditelja i okoline vezane uz kasnije progovaranje djeteta su: "On je lijen, sve razumije, ali ne želi govoriti."; " Progovorit će on već, samo je malo tvrdoglav.": Tako je i njegov tata kasnije počeo pričati, a gledajte, sad je sve u redu.". Ohrabrujuće je ako ste uočili da vas dijete razumije i prati kad mu se obraćate, da vi njega razumijete, da možete uspostaviti komunikaciju, da koristi geste kao zamjene za riječi, da ima bar jednu glasovnu riječ.
Imam dječaka od 16 mjeseci. Sa 9 mjeseci je operiran jer je imao rascijep na mekom nepcu. Sada nas još čeka operacija skraćenog jezičnog frenuluma. Dijete samo govori mama i ništa drugo. Je li prerano za odlazak logopedu ili da pričekamo da dijete počne još nešto pričati da eventualno vidimo da li ima probleme s govorom?
Poštovana,
za sada još ne treba žuriti do logopeda. U ovoj dobi važno vam je da primjećujete da dijete razumije jednostavne upute, npr. "donesi loptu", da pokazuje što želi, razumije geste i koristi ih, "daj, pa-pa, nema, ne, da, tu...". Pokazuje 1 do 3 dijela tijela, pokazuje 2 ili više predmeta na slikama. Donosi stvari da ih pokaže drugima. Znači pratimo razvoj razumijevanja i komunikaciju, koja se više ostvaruje kroz geste nego govorom.
Razumijem vašu zabrinutost zbog poteškoća anatomske prirode, ali iz literature znamo da palatoplastika učinjena prije druge godine života omogućuje uredan razvoj govora. Nudite djetetu igre govornim organima, glasanje životinja, npr. "coktanje" jezikom, imitiramo hod konjića, jezik odiže prema nepcu, to je jednostavna i učinkovita igra koja olakšava razvoj puno glasova, a pogotovo se preporučuje nakon učinjene resekcije frenuluma.
Imam dječaka od nepune 4,5 godine. Ima problema s izgovorom, sve razumije ali je cijeli ubrzan i brza kad govori. I mi roditelji brzamo kad pričamo pa je to sigurno jedan od razloga. Primjetili smo da mu je malo lošiji kontakt oči u oči pa ga svakodnevno podsjećamo kad razgovaramo s njim da nas gleda u oči što on i čini. U zadnje vrijeme dosta vremena provodi na kompjuteru igrajući igrice. Kad mu zabranimo plače i negoduje. Koliko mu smijemo dozvoliti da bude na računalu? Razmišljamo da ga vodimo kod logopeda zbog izgovora ili je još rano? Unaprijed zahvaljujemo!
Poštovani,
Naravno da je bolje logopedske vježbe s djetetom početi što ranije, no tu odluku prepustite logopedu koji će zajedno s vama dobro procijeniti djetetovu zrelost i mogućnost suradnje s logopedom tijekom logopedske terapije.
Ubrzaniji govor je očito vaša obiteljska crta. Ono što vi možete raditi je da svojeg sina usporavate u aktivnostima. Zbog kratke i lako otklonjive pažnje, što se može zaključiti i iz oskudnijeg kontakta oči u oči, u radu treba češće mijenjati aktivnosti i praviti češće stanke. Govor se usporava kroz pjevanje i recitiranje, a ujedno potičete usvajanje ritma i melodije. Treba poticati pričanje i prepričavanje priče, čime ćete poticati sposobnost pamćenja.
U dobi od četiri godine izrazito je važno poticati motorički razvoj, koji direktno utječe na razvoj sposobnosti našeg mozga za učenje i pamćenje, odnosno stvarate dobar kognitivni potencijal. To znači treba poticati motoriku cijelog tijela: hodanje po taktu, plesanje, pljeskanje rukama i slično. Time potičemo i razvijamo auditivnu pažnju bitnu za razvoj govora i jezika. Naravno dobrodošle su i sve aktivnosti koje djeca te dobi vole, skakanje, penjanje, igre koje razvijaju ravnotežu, naravno u sigurnom okruženju. Iz toga vam proizlazi odgovor na vaše pitanje o kompjuterskim igricama. Edukativne igrice su svakako dobrodošle, pogotovo ako ste još i vi uz dijete, ali ne na štetu motoričkih stimulacija. Koliko je vremensko ograničenje teško je reći, ali svakako ne duže od pola sata u jednom periodu. Za ideje kako postaviti jasne granice djetetu pogledajte knjige Juula Jespera, ili po potrebi kontaktirajte psihologa.
Poštovana prof. Ivančević,
Moja kćer ide u 1. razred. Od početka smo imali problem sa čitanjem. Slova zna i piše od svoje 2-3 godine, ali je imala problem sa spajanjem. Od najranije smo joj dobi čitali u udobnom okruženju tako da smo uvijek podvlačili prstom ispod teksta. Posjećujemo logopeda skoro od početka školske godine. Sada samostalno čita, međutim još nemože sa sigurnošću pročitati duže riječi. Potrebno joj je dosta koncentracije i gubi puno energije ali ide to na bolje. Naš je problem što ona nema baš puno volje za čitanje. (Suprug voli i dosta čita, okruženi smo knjigama). Jučer sam našla zgodne stranice na internetu za poticanje čitanja i to ju je bilo zaokupiralo. Htjela bih Vas ovim putem zamoliti ukoliko biste nam mogli preporučiti još nekoliko zgodnih online stranica i tekstova za čitanje. Unaprijed zahvaljujem!
Dobra glasovna osvještenost osnovni je preduvjet uspješnosti učenika da svladava abecedno načelo i dešifriranje teksta. Dobro je da ste krenuli potražiti pomoć logopeda da lakše i brže usvojite tu sposobnost. Iz Vašeg pisma vidim da su u vašoj obitelji prisutne tiskovine i da kao roditelji pružate primjer čitanja i služenja pisanim podacima, što u ovoj fazi ima također važnu ulogu u stvaranju motivacije za čitanjem.
Veseli me čuti da sada već samostalno čita. Poteškoće s čitanjem dužih riječi su za ovo razdoblje očekivane, ponekad djeci treba i do dvije
godine da krenu glatko čitati. Ono što možete i dalje raditi su različiti zadaci koji razvijaju glasovnu osvještenost. Time ćete ubrzati proces usvajanja dešifriranja, a ujedno i smanjiti potrebnu energiju, a povećati koncentraciju. Knjiga u kojoj ima brojnih primjera takvih vježbica je "Igrom do čitanja", autorice Mire Čudine-Obradović.
Vašoj kćeri važno je brzo pružiti osjećaj "ja sam čitatelj". Možete joj ponuditi interaktivnu vježbenicu za učenje čitanja Čituljica 2 (pretpostavljam da ste vježbice iz Čituljice 1 prošli sa svojim logopedom), zatim na internetu možete pronaći zanimljivi program za učenje "Sebran". Od stranica Vam preporučam radne listiće na stranici "Antonija Horvatek učimo čitati i pisati". Od tiskanih materijala za početno čitanje odlične su Nove slikopriče od Željke Horvat-Vukelja i Sanje Pribić. Svakako bih Vam preporučila da odete do dječje knjižnice i zajedno s kćerkom potražite zgodne slikovnice koje vam, s napomenom da ste čitač početnik, mogu preporučiti knjižničarke.
Poštovane, imam dijete od 2 godine koje priča ali samo nekoliko riječi izgovara razgovjetno npr. mama, baba, da, ne, papa... Ostalo su njegove "izvedenice" npr. keks je keki, vlak je tu-tu i sl. odnosno njegov jezik koji nam je nažalost ponekad nerazumljiv. Inače sve razumije što mu se kaže, zna donijeti određeni predmet ili napraviti neku radnju, mislimo da ima i dobar sluh. Vedro je i veselo dijete, jedino smo malo zabrinuti što je s razvojem govora. Molim Vaš savjet. Hvala.
Poštovana,
iz ovoga što ste mi napisali nema razloga za zabrinutost, budite mirni i što više uživajte u igri sa svojim djetetom. Naveli ste mi dobre pokazatelje urednog razvoja, a to je da zaključujete da dijete ima dobar sluh, kao osnovni preduvjet slušanja i govorenja. Niste naveli nikakve druge zdravstvene poteškoće, pa pretpostavljam da je dijete zdravo, što znači bez neurorizičnih faktora (poteškoće u trudnoći, porodu, ranom razvoju, kronične bolesti...). Drugo što pratimo u dobi od dvije godine je razumijevanje svakodnevnih situacija, što znači da zna pokazati i imenovati svakodnevne stvari, oponaša zvukove životinja, stvari ili ih imenuje. Isto tako ponavlja riječi koje čuje, iako je vama još nerazumljiv, govori onako kako za sada motorički može realizirati.
Na postavljena pitanja odgovara adekvatno s "da" ili "ne". Kažete mi da je vedro i veselo dijete, što znači i da uredno uspostavlja komunikaciju, ostvaruje pogled oči u oči. Kada s dijetetom provodite vrijeme u zajedničkoj igri razvijate pažnju kao osnovni preduvjet za sva učenja.
Ono što Vam mogu savjetovati je da potičete dijete da počinje kombinirati dvije riječi u rečenicu kao npr. "Beba papa.", "Mama pa-pa.", "Daj am (papati)."..Te govorne kombinacije nudite zajedno s gestom, jer je gesta važno komunikacijsko sredstvo koje potiče usvajanje govora i razumijevanje jezika. I naravno budite dobar govorni model (bez tepanja).
Ako ne bude većih pomaka u razvoju govora do treće godine, svakako se obratite na logopedsku procjenu i savjetovanje.
Moja kćer ima 4,5 godine, rođena je sa rascjepom mekog nepca. Prije 2 god.operirao je vrhunski doktor u Beogradu i rekao je da neće imati problema u govoru. Međutim ona jako tepa, priznajem jako je razmažena, i nekad mi se čini da baš iz tog razloga tepa. Pokušavam s njom pričati bez maženja i tepanja i kad joj kažem da par puta izgovori neko slovo ona kaže ispravno, međutim u govoru ona opet priča kao i prije (tepanjem). Išli smo kod logopeda kada je imala 4 god. i rekli su nam da još malo sačekamo i da će ona sama početi ispravno pričati. Pošto mi živimo u Republici Srpskoj kod nas djeca kreću u školu sa 6 god, bojim se da ne stigne ispraviti svoje greške u govoru, pa vas molim za savjet, što da učinim da ne bude prekasno? Da li je trebamo voditi kod logopeda da što prije počne ispravljati greške? Unaprijed vam se puno zahvaljujem.
Poštovana,
rascjep može ostaviti tragove na mobilnosti muskulature, no uspješna palatoplastika, izvršena prije druge godine, omogućuje normalan razvoj djetetova govora. Logopedima se javljaju djeca koja su imala rascjep, ali obično ne zbog posljedičnih smetnji, već zbog poremećaja izgovora koje imaju i ostala djeca bez rascjepa. Njihov rascjep nije direktan ali može biti indirektan uzrok stava roditelja prema govoru djeteta čiji su artikulatori bili oštećeni. Kako je dijete imalo zdravstvene poteškoće od najranije dobi razumijem vašu potrebu za zaštitom i maženjem, ali imajte na umu da ste vi govorni model. Kažete da na traženje može ispravno izgovoriti određeni glas, što je dobar pokazatelj razvoja, a to što u govoru još ne upotrebljava te glasove može biti samo prijelazna faza do čistog izgovora ili naučeno govorno ponašanje (tepanje).
Prvenstveno budite dobar govorni model, ne trebate inzistirati da dijete govori točno ako još ne može, ali nudite ispravnu slušnu sliku, što znači kada dijete kaže "To je liba." vi ponovite "Da, to je riba.", time ste dali do znanja da ste je razumijeli i ujedno bili model. S 4,5 godina djetetov govor je razumljiv široj okolini, pa bi bilo dobro ponoviti logopedsku dijagnostiku, ne nužno s ciljem da se dijete uključi u logopedske vježbe, nego da se vama savjetodavno pomogne kako možete vi pomoći djetetu. Škole se nemojte bojati, imate dovoljno vremena da usvojite pravilan način izgovora.
Moja kćer ima 4 godine i još ne može izgovoriti slovo R. Trebam li zatražiti pomoć logopeda, ili je još prerano?
Poštovana,
sa 4 godine još je prerano za potražiti pomoć logopeda. Mogu Vas upoznati s dobnim granicama usvajanja pojedinih glasova u hrvatskom jeziku: iskrivljen izgovor glasova Š,Ž,Č,Đ,Dž, tolerira se do pet i pol godina. Glas L bi se trebao pravilno izgovarati do 4 godine, a R sa 5 godina. Dakle, ako se ravnamo po tome vaša djevojčica ne kasni u izgovoru glasa R. Isto tako treba imati na umu da svako dijete ima svoju individualnu razvojnu liniju, tako da se ponekad izgovor glasa R može čekati i do pet i pol godina, pa čak i do šest, uz uvjet da je izgovor svih ostalih glasova uredan.
Ono što vi možete učiniti jest da djevojčici nudite točan model izgovora koji ćete eventualno naglasiti, ali bez inzistiranja da ona ponovi točno. Naime, često se dobronamjernim roditeljskim uputama učvrsti pogrešan izgovor glasova koji je kasnije teško ispraviti.
Zanimljivi članci:
