Odgovori na vaša pitanja
Poštovani,
imam sina od dvije i pol godine, (majka Španjolka, tata Hrvat) živimo u Hrvatskoj.. Na liječničkom pregledu za upis u vrtić doktorica nam je rekla da moramo ići kod logopeda jer dijete nema fond od 100 riječi te da ima problema s govorom... On je jako živo dijete, on jednostavno ne staje trčat ili ako vozi bicikl on će ga voziti 3 sata bez stajanja, šta se tiče govora, on ima određeni fond riječi izmedju 50 i 70, mama, tata, autobus, balun, brod, maca, pas, koka, žaba, avion, itd. Isto neke riječi zna i na hrv. i na španjolskom, kao ruka, glava, nos ...itd.
Ponekad spoji dvije tri riječi, Dobar dan, mama daj itd... Šta se sluha tiče tu je sve ok jer kada čuje zvuk motora trči na balkon i viče motor motor, ili kad gleda crtani i čuje neku pjesmu pokušava ponoviti taj isti zvuk... Neke riječi i imena nepravilno izgovara npr. bicikla-bikoko, ivan-avis, leona-ona, jelena-malena, ako mi molim vas možete reći svoje mišljenje bio bih jako zahvalan. Hvala unaprijed...
Poštovani,
Između 2-3 godine dijete može imenovati stvari svakodnevne upotrebe, dužina rečenice je 2-3 riječi, što i navodite, pita jednostavna pitanja, odgovara na pitanja tko, što, gdje,, pored imenica, glagola i pridjeva koristi zamjenice, priloge mjesta. Počinje koristiti prošlo i buduće vrijeme. Sluša kratke priče. Pridružuje iste boje. Zna odnose - u, na, gore, dolje, ispod. Zna malo i veliko. Shvaća opasnosti. Uključuje se u kratki dijalog. Izražava emocije. Privlači pažnju riječima. To čini uredan jezično-govorni razvoj, naravno uvijek su odstupanja +,- 6 mjeseci. Vaša liječnica je sigurno nečim potaknuta vas uputila logopedu. Dvojezičnost može i ne mora predstavljati problem usvajanja govora i jezika. Većina djece lako i brzo usvajaju oba jezika, spontano i bez poteškoća. Ako se poteškoće uoče, vidjeti s logopedom, tada se odlučujemo za jedan jezik.
Poštovani!
Moj sin ima 17 mjeseci. Ne govori puno, jedino "mama", "tata", "Pu"( što mu znači kompjuter i medvjedić Winnie the pooh), "teta", "puj"( da je nešto fuj). Cijelo vrijeme nešto brblja i zaista izgleda kao da bi puno toga rekao, a ne može. Brine me to što kada mu pokažem sliku na kojoj sam ja, i kada ga pitam tko je to, nikad ne kaže da je to mama, nego uvijek nešto nerazumljivo odgovori. Isto tako, ne pokazuje prstićem na stvari i slikice iz slikovnica. Npr. pitam ga gdje je ribica u nekoj slikovnici, on ju pogleda, ali neće prstićem pokazati. Sve drugo radi savršno, razumije naredbe, tipa daj mami, odnesi tati, donesi mi štipaljke itd... Ima perioda kada se jako zaigra da se neće odazvati na svoje ime i primjetila sam da sve što je ukruglo i podsjeća na kotač mora vrtjeti po podu, npr. male okrugle padelice, podložak za padele i sl, ili kotrljati, npr. svoju bocu, igračku bubanj i sl. Voli se igrati, pogotovo ku-ku, voli kada ha hvatamo, a on bježi...ali ako nešto nije njemu po volji tada viče, udara i jako je nervozan. Iz svega navedenoga trebam li se oko ičega brinuti? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!
Poštovana,
iz vašeg opisa vidi se da dijete komunicira i razumije govor, također se i javlja govor, uredno za ovu dob.
Što se tiče ponašanja, to su izazovi roditeljstva u kojima puno učimo i mi i dijete. Ponekad djeca prolaze faze veće okupiranosti nekim igračkama. Važno je samo da to nije jedini način na koji se dijete igra. Kod vas to nije prisutno - igra ku-ku. Što se tiče ponašanja kada mu nije nešto po volji, ide u odgojni dio. Najavite mu prekid igre, npr. još malo i idemo jesti, dijete će postupno razumijeti i prihvaćati ono što očekujete od njega. Slikovnice nudite i dalje, možda zvučne, više interaktivne, s prozorčićima, da budite znatiželju. Igrajte se i uživajte u igri, gledajte svoje dijete ono će vam reći što mu treba.
Poštovanje.
Imam curicu od 20. mjeseci starosti. Rođena je kao neurorizično dijete u 29.tjednu trudnoće. Dva pitanja. Prvo: još ne hoda samostalno. Ide sama uz pridržavanje i držanje za rukice, ali nikako da napravi prve korake. Stekla sam dojam da je jako nesigurna i da se jednostavno boji?! Drugo: Govori riječi mama, tata, baba, pa-pa, kad hoće piti kaže pi, da, često ponavlja ne, bi-bi i to je to. Zanima me po ovome što sam vam sada rekla, da li se dobro razvija ili kasni!? hvala
Poštovana,
prema ovome što ste mi napisali jezično-govorni razvoj je uredan.
Niste opisali, ali pretpostavljam, jer bi vas to inače zabrinjavalo, da je komunikacija i razumijevanje uredno.
Oko druge godine života vrijeme je da se počinje javljati rečenica, vrlo jednostavna, npr. tata bi-bi - znači tata vozi auto, ili tata je otišao autom...pa samo dalje nastavite podržavati i poticati razvoj svojeg djeteta.
Poštovani,
mom sinu su dvije godine i četiri mjeseca, pošto još ne govori išli smo kod logopeda, defektologa i uglavnom sve se svodi na tome da mi moramo raditi sa njim kod kuće jer oni nam ne mogu pomoći, zašto ne znam. Naš neuropedijatar nakon svih mogućih pretraga pa čak i MMR (svi nalazi su u redu)rekao da je on završio sa njim i ga smatra dosta zahtjevnim djetetom, da je hiperaktivan baš zbog toga što još ne može da govori, da je sve na nama, da mi moramo raditi sa njim, pričati mu, izvoditi ga i tome sl. ponovo ga je uputio kod logopeda i defektologa, ja ne znam kako dalje vrtimo se u krug nema izlaza. Kada želim svog sina da naučim nešto novo na primjer slaganje kockica on se odmah naljuti počne bacati kocke, radi samo ono što njega interesuje, u kontaktu sa djecom je prilično dobar druži se sa njima i smije se njihovim marifetlucima, često ga izvodimo i u odnosu sa ljudim puno se promjenio, ide na bolje više se ne plaši nepoznatih ljudi. Dosta se promjenio na bolje i to je primjetio i njegov neuropedijatar ali ipak ne postižemo uspjeh sa njim kako bi mi željeli. Šta dalje. Ja bih Vas zamolila za vaše mišljenje i da mi kažete da li bi bilo dobro da ga odvedemo kod radnog fizijatra jer njemu je potrebna samo radna disciplina koju on nema, znam da je još mali ali ipak bi trebao biti više poslušan. Ne okrene se svaki put kada ga zovnem imenom, imamo kontakt oči u oči, kad želi nešto ponekad zna pokazati, ali ja po njegovom ponašanju šta mu treba. Reći ću Vam jedan primjer, ja mu kažem uzmi loptu koju mu stavim u ruku i kažem odnesi tati on je samo uzme i baci, ako kažem još jednom da ponovi to isto on se naljuti počne plakati pa ponekad u toj njegovoj ljutnji udari mene po ruci kao da hoće da mi kaže da mu ne dosađujem i tako iz dana u dan. Molim pomoć.
Unaprijed se zahvaljujem.
Poštovana,
svakako bih vam savjetovala da potražite nekoga spremnijeg za raditi s djetetom te dobi. Vama treba vođenje i edukacija kako stimulirati razvoj govora i jezika, a u prvom redu i udružene pažnje kao glavnog preduvjeta za bilo koje učenje.
Budite uporni i pronađite nekoga tko radi ranu komunikaciju i stimulaciju djeteta, to može biti defektolog logoped ili rehabilitator. Također vam može pomoći i radni terapeut s dobrim iskustvom i pristupom u radu s djetetom.
Prema vašem opisu ne trebate biti u panici, ali nemojte ni čekati da se razvoj dogodi sam po sebi.
Poštovani,
zovem se Helena S. i živim u Dubrovniku. Majka sam troje djece i pet godina u braku. Naš prvi sin sada ima četiri i pol godine i dijagnozu autizam, ali nije potpuni. Ima 6 elemenata. Progovorio je prije 8 mjeseci, ali samo čita. Ne upotrebljava govor u svakodnevnom životu. Imam privatnog defektologa s kojim sam vrlo zadovoljna, i tek sada krećemo s logopedom. Na žalost mi smo ovdje u krizi sa stručnim kadrom i logoped nema iskustva s ovakvom djecom. Hoće li moj sin progovoriti s vremenom? Visoko je inteligentan. Već je savladao gradivo prvog osnovne. Naš drugi sin ima adhd, još višu inteligenciju. Ima tri godine. Čita, piše, zbraja, raspolaže s 4 jezika, ali isto tako brblja od jutra do mraka i ništa smisleno. Što da radim s njim? Curici od godine dana nisam dala nikakva cjepiva do sada iz straha jer su se njima bolesti očitovale poslije zadnjeg cjepiva. Da li je to loše? Nikad nismo imali u obiteljima ovakvih bolesti. Zahvaljujem unaprijed uz srdačan pozdrav! Umorna mama
Poštovana gospođo Helena,
razumijem vas da ste umorni, jer je vrlo zahtjevno sve to usklađivati, i mogu samo pretpostavljati što sve morate kreirati svakodnevno da bi svi koliko toliko uspješno proživjeli jedan običan dan. Odlično je da imate suradnju s defektologom, samo nastavite dalje.
Što se tiče govora vašeg starijeg djeteta mogu vam reći ono što već znate, da je sve vrlo individualno. Ono što vam ja mogu reći iz iskustva u radu s djecom iz spektra je, da je odlično što čita, znači da usvaja neki oblik jezičnog znanja, još ne znamo što, jer nedovoljno za sada komunicira da bi mogli procjeniti, a osim toga i vježba izgovor glasova. Sve to je već jako puno. Uglavnom su djeca s kojima sam radila (i iskustva kolegica koje znam) progovarala iza pete godine, a onda bi se dešavao izrazito veliki napredak u svim područjima između šeste i sedme godine. Taj napredak nije išao do te mjere da poteškoća više nema, ali djeca odgovaraju na pitanja, više ili manje opsežno. Nisu brbljavci, neki bi rekli da su i nedovoljno verbalni, ali oni su uključeni u redovne škole i napreduju i odrastaju svakim danom sve više. Recept je i dalje samo puno rada i smišljanje kreativnih rješenja za nama najobičnije životne situacije.
Također i vaše drugo dijete zahtjeva da se s njim radi na razvoju pažnje i koncentracije, pa vam i tu sigurno pomaže vaš defektolog.
Što se tiče cjepiva, nekih čvrstih znanstvenih otkrića ne znam, ali vodite se u prvom redu zdravstvenom zaštitom svojeg djeteta, ali također uz informacije i znanje ne zanemarujte svoj majčinski instinkt. Odluka je na vama i suprugu.
Poštovani,
imam curicu od 3 godine koja slabo priča. Ponekad sastavi rečenicu od tri riječi. Još uvijek joj je glavno komunikacijsko sredstvo navlačenje i pokazivanje prstom kad nešto hoće. Zna pokazati na sebi dijelove tijela, izvršava zapovijedi, voli djecu, vesela je i vedra djevojčica, ide u vrtić. Primijetila sam još da već duže vrijeme grči ručice kad je euforična što je znala raditi i dok je bila manja. Bili smo kod logopeda koji je rekao da se ne trebam brinuti, da je samo pitanje vremena kad će početi komunicirati, ali nekakav crv sumnje je i dalje u meni. Napomenut ću samo da zna pokazivati prstom na slike u slikovnici kad ju pitam a većinu stvari i sama govori. Pozdrav
Poštovana,
kako je vaše dijete vidio i čuo logoped nemam razloga sumnjati u procjenu. Neka djeca zaista kasnije progovaraju i uredno sve nauče. To znači da se jezik razvija iznutra, a kada sazriju i govorni organi javlja se i govor. Naravno da vas kao mama razumijem da je teško gledati i čekati da možete uživati u razgovoru sa svojim djetetom.
Radite i dalje kao i do sada, puno igre, različitih životnih situacija. Uvedite igre govornim organima, coktanje jezikom, konjić, oblizivanje usne, gornje i donje, kao maca se umiva.... puno oponašanja zvukova glasanja životinja, stimulirajte na taj način izgovor različitih slogova, koje ćete kasnije spajati u riječi i rečenice - ko ko, ga ga , pa pa , ia, brrrm, tu-tu....
Poštovani,
čitala sam neke članke i savjete psihologa o odgoju djece i svjesni smo činjenice da smo pretjerali sa vikom i kaznama da dijete od 4 godine namjerno radi sve sto mu se branilo pa i po cijenu kazne. Što sada učiniti da bi se popravila situacija, jer i ako sada nema kazni on kao da izaziva situaciju za to ili ispituje dokle će to trajati. Pozdrav. Hvala
Poštovana,
drago mi je da ste čitali savjete psihologa i odlučili promijeniti neke stvari u odgoju svog djeteta. No ne znam kako ste zaključili da dijete namjerno radi zabranjeno čak i pod prijetnjom kazne. Ispada kao da djetetov jedini cilj provocirati roditelje što nikako nije točno. Dijete raste i upoznaje svijet, znatiželjno je, uči i svašta pokušava. Pri tome naravno čini i pogreške ali iz neznanja a ne iz zle namjere. Ukoliko na greške reagiramo kaznama i batinama shvatit će da to roditelje ljuti ali neće shvatiti zašto. Kada se roditelji najprije ljute na neka ponašanja a kasnije prestanu reagirati dijete je zbunjeno. Ono ne zna da ste vi pročitali neke savjete i odlučili se promijeniti, ono samo vidi su roditelji bili ljuti, a sad su zbunjeni. Zbog toga je važno da najprije sami razmislite o tome što vas ljuti kod sinovljevog ponašanja: je li to ponašanje opasno, društveno neprihvatljivo ili jednostavno vama smeta. Ukoliko je opasno za njega ili druge oko njega onda je u pozadini vaše ljutnje zapravo briga i tuga. Umjesto da vičete na dijete dovoljno je mirno i prijateljski, ali odlučno reći: „ To je opasno i želim da odmah prestaneš“ ili „ u našoj kući ne želimo takvo ponašanje“. Možete mu mirno objasniti koja ponašanja ne prihvaćate i zbog čega, a ukoliko ih ponovi (što vjerojatno hoće) ponoviti odlučno: „rekli smo ne“. Možete očekivati da će još neko vrijeme provjeravati mislite li ovaj puta ozbiljno, no ukoliko vi uspijete ustrajati dijete će se brzo prilagoditi.
Poštovani,
imam sina od 7,5 god.Krenuo je u prvi razred, ali nikako da usvoji glasovnu analizu pa kod pisanja diktata često kod dužih riječi izostavi slova u riječi. Ponekad je to slovo izostavljeno na početku, ponekad u sredini, a ponekad na kraju riječi. Također kad priča produžuje riječi na kraju npr. igramo, gramo.. vidimo, imo, imo.. ponavljajući najčešće zadnje slogove. On nije svjestan da ponavlja te slogove. U predškolskom razdoblju imao je faze mucanja, ali u razgovoru s vrtićkom logopedicom rekla je da se radi o razvojnom mucanju,a to što on ponavlja zadnje slogove da se vjerojatno radi o nekom neurološkom problemu. Sad smo već stvarno zabrinuti pa vas molimo za savjet. Hvala
Poštovani,
poteškoće s čitanjem koje mi opisujete mogu biti samo razvojne teškoće usvajanja čitanja i pisanja, a može se raditi i o poteškoćama disleksije. Razvojne teškoće, kao što i samo ime govori, s razvojem, učenjem i vježbanjem nestaju, dok je disleksija često tvrdokorna, pa se rezultati javljaju, ali ipak nešto sporije, a broj grešaka je veći. Znači ono što gledamo je brojnost i vrsta pogrešaka koje dijete radi kod čitanja, te da li unutar nekog perioda od 6.mjeseci ima pomaka, i kakvi su pomaci.
Što se tiče nefluentnog govora, da u periodu od 3-5. godine često se javljaju razvojna mucanja, kad nam dijete ima puno toga za ispričati, a njegova govorna motorika još nije dovoljno zrela za tu "brzinu" izgovaranja. Ali s obzirom da je kolegica logoped spomenula i mogući neurološki uzrok poteškoća, svakako se javite logopedu da napravi cjelokupnu procjenu govora, jezika, te spremnosti za usvajanje čitanja i pisanja. Po potrebi logoped će vas uputiti i drugim stručnjacima (psiholog, neurolog...). Tako ćete najbolje znati kako pomagati svojem djetetu.
Poštovani,
imam sina od 3 god i 4 mjeseca. Rodio je se u 34-tom tjednu ali nije imao nikakvih problema, u inkubatoru je bio svega 4 dana i još 15 na toplom krevetu čisto radi kilaže (rodio se 2150g). Ni u čemu nije kasnio za svojim vršnjacima (čak što više, možda je bio i napredniji od nekih) osim tjelesnom masom, na vježbe nismo morali ići jer je sve bilo u redu. Progovorio je sa 10 mj, a prohodao sa 13 mj. Nikad nije tepao i prije pune dvije godine je sastavljao pune rečenice i uvijek je čisto izgovarao sva slova( R, L i sl) čak što više toliko je volio R izgovarati da bi svaku riječ kojoj ima R nastojao koristiti što više u rečenicama. Moj problem je što sad, dakle sa 3god i 4 mj odjednom muca, ne može neke riječi uopće izgovoriti, da bi je drugi dan bez problema izgovorio, ili mi samo pokaže što želi i kaže ''to''. To je iznenada krenulo prije 15-tak dana, i nekad ništa ne može izgovoriti da ne zamuca a nekad nema problema. U vrtić ide već dvije godine i nije mu početak da bi mu bio šok, drastičnih svakodnevnih promjena nije bilo, i tete kažu da je u vrtiću sve u redu, ali da se nečega prepao u vrtiću rekao bi mi jer mi uvijek ispriča šta je radio u vrtiću i da li je bio u kazni ako je radio nešto što nije trebao. Možete li mi objasniti o čemu se radi i kako ću mu pomoći. Hvala
Poštovana,
može se raditi o razvojnom mucanju koje se često javlja u toj dobi i kroz neko vrijeme prolazi ( može se raditi i o periodu do 6.mjeseci pa i godinu dana). Također, što je puno rjeđe, može biti i početak većih poteškoća s mucanjem.
U svakom slučaju posjetite logopeda. Do odlaska kod logopeda najvažnije je vaše ponašanje prema djetetovom govoru. To znači da nipošto ne osvještavajte poteškoće s govorom, nemojte upozoravati dijete na mucanje i ostavljati dojam da je mucanje pogreška, ne ispravljajte govor djeteta. Usmjeravajte svoju pažnju na ono što dijete govori, a ne kako govori. Nemojte govoriti da govori polakše, nego je dovoljno samo reći slušam te, te strpljivo čekajte da završi ono što vam želi reći. Nemojte završavati riječi ili rečenice umjesto njega u želji da mu pomognete.
Kada ima loše govorne dane birajte aktivnosti koje ne zahtjevaju puno govora, gledanje crtića, mirno čitanje priča, pjevanje... U ovoj dobi logopedska terapija se najčešće provodi kroz edukaciju i savjetodavnu podršku roditeljima, tako da će vas logoped nakon pregleda moći individualnije savjetovati o govornim potrebama vašeg djeteta.
Poštovana!
Naš sin, (27 mj), govori jako nerazumljivo. Trudnoća i porod su prošli fenomenalno, kao i razvoj u prvoj godini. Počeo je "pričati" sa nekih godinu dana, naravno prvo slogove (bababa, mamama, ddadaada) pa onda i početne slogove riječi (lo-(pta), vo-(da), au-(to), deda, no odjednom je prestao. Zna reći mama, tata, mau, vau, pakpak (patka), uglavnom dio govora je onomatopejski, a sve ostalo je esperanto. Zna spajati ("tata brrrrm" (tata vozi auto), "mau nam nam" (mačak jesti), "brrrrm nam nam" (to mu znači benzinska postaja), nadnik (radnik) pau (pauk), pa- pa (mama, tata pa-pa,) bi bi(za bager koji proizvodi takve zvukove) viuviu; au (za hitnu pomoć) tap tap (štapići), višviš (brisači na autu), bipbip (truba)..." razumije sve kaj mu se kaže, kuži pjesmice (najdraža mu je Wheels on the bus, koju sam mu ja prevela na hrvatski, pa pokazuje kak ide koji dio, sve zna napamet (kak idu kotači, brisači, truba...). Prije 8 mjeseci nas je iznenadio rekavši doviđenja (baš onako kako mi odrasli kažemo, sa "đ i "nj") i nakon toga nikad više. I dešava se da odustane od pričanja jer ga ne razumijemo ili u pokušaju da ga razumijemo, mi njemu kažemo nekaj sasvim pedeseto (npr. on meni "priča" kak je danas lijep sunčan dan, a ja ga pitam ili odkomentiram, ma da, i kaj je onda dizalica podigla kamen na zgradu i slično). Zna regirati na složene "naredbe" (uzmi papir i baci ga u smeće, donesi plavi plastelin, crveni auto...).
Bila sam kod vrtićke logopedica koja nam je rekla da kontaktiram SUVAG (njoj je bilo besmisleno uopće ulaziti u njegovu grupu i vidjeti u čem je problem, jer po njenim riječima, ništa mi ne smije dati napismeno), a tremin za pregled smo dobili tek 25.4 (na što se ja šalim da će do tad i sanskrt propričat). Na moje pitanje da li mi može predložiti nekog provatnika do tad, rekla je " a kaj ćemo ići, oni tak nemaju opremmu za dijagnosticiranje, oni jedino mogu "raditi" s njima na razvoju govora". Mi s njim pričamo od prvog dana, ne gasimo se, sve mu objašnjavamo, pokazujemo, voli slikovnice, voli i crtiće, auiće, i po meni, u njegovom razvoju nema ništa što bi mu "smetalo" da progovori normalno. Zanima me Vaše mišljenje te ako bi me mogli savjetovati kako da mu pomognemo u toj našoj komunikaciji, (do tog udaljenog datuma za pregled) jer vidim da nam ima jako puno za reći, a mi ga ne razumijemo.
Unaprijed zahvaljujem
Poštovana,
moje mišljenje je, iz opisa, da se radi o sasvim urednom razvoju jezika i govora kod vašeg djeteta. Iz onamatopejskih opisa vidi se da se glasovi za tu dob uredno razvijaju, izgovara samoglasnike, zatim glasove P,B,M,T,D, K,V, počinje se javljati Š, provocirajte i S, kao siktanje zmijice ssssss. Nudite i ga-ga za gusku. Dijete vam uredno komunicira i razumije. Ima rečenicu - tata pa-pa.
Čistoća govora doći će s razvojem motorike govornih organa. Možete se igrati coktanja konjića, jezik odiže prema nepcu, zatim oblizivanja gornje usne, kao maca je popila mlijeko i umiva se... Radi lakšeg sporazumijevanja nudite gestu. geste su povezane s jezičnim razvojem na način da ga podupiru. Vi ste vrlo brižni i pažljivi roditelji, samo nastavite strpljivo podržavati razvoj govora. S obzirom na dob možete pričekati pregled kod logopeda u Suvagu, ali isto tako da bi bili mirniji možete potražiti savjet privatnog logopeda. Pregledom se može uočiti postojanje nekih možebitnih anatomskih prepreka za usvajanje govora. Ako ništa drugo biti ćete mirniji u odnosu na razvoj govora vašeg sina, a to je izuzetno važno.
Poštovani,
imam djevojčicu kojoj je 4 godine 10 mjeseci. Jako je zainteresirana za učenje, čitanje, pisanje, slova, ali sam primjetila da nema koncentraciju.
Npr. sad smo pisali pismo Djeda Mrazu i ja nisam od nje zahtjevala da ona napiše slovima, pustila sam je neka švrlja uz komentar da zna Djeda Mraz sve pročitati. Ali ona hoće da piše slovima ali da joj ja pišem a neće ona da sjedne i da se potrudi. Ja nisam htjela da joj pišem, ako već zna sva slova neka sjedne i piše (ja bi joj diktirala slova) ali ne. Jedva je napisala 2 rečenice i to je vječnost trajalo. Je li rano za nju da piše (i šta da radim, hoće da piše, zna slova i prepoznati i napisati ali kao da nema strpljenja da sjedne i da napiše nešto)? Hvala velika
Poštovani,
gledajte svoje dijete i ono će vam sve reći, ne možda uvijek govorom, nego ponašanjem. Njezino ponašanje vam sada govori da joj je to previše, napisati riječ, dvije, učiti slova, pomalo čitati, to je u redu, zabavno. Nešto više joj je teško, umara je, pa gubi i koncentraciju. S obzirom na dob vaše dijete ima urednu koncentraciju i lijepo napreduje.
Tako dugo dok dijete tjera nas, pritom mislim na učenje nekih vještina, to je u redu. Mi pomažemo i potičemo razvoj. Kada mi tražimo od djeteta nešto za što još nije spremno, onda nam dijete odbija. Prema tome, u ovoj dobi, čitajte i pišite onoliko koliko vam je ugodno i zabavno.
Poštovani!
Radi se o djevojčici koja je nakon rođenja imala subduralni hematom... nakon operacije sepsa, hemoragijski šok, srčani zastoj, reanimacija... Dijete ima tri godine, motorika loša, radi se o spastičnoj kvadriparezi. Što se tiče govora tu i tamo joj izleti pokoji slog, kontaktira osmjehom i pogledom, sve jede i kruto žvače. Kakve su joj po vama šanse, ima li je uopće?
Poštovani,
bez obzira koliko su poteškoće velike, šansa za napredak uvijek postoji. Ono što nas znanost uči je plastičnost mozga.
To znači da uvijek možemo učiti i mijenjati se. Naravno važno je postaviti si realne ciljeve.
Kod vaše djevojčice za sada je cilj komunikacija i razumijevanje, te dobre fizikalne vježbe. I tu pratite napredak, korak po korak. Pronađite i iskusnog defektologa rehabilitatora koji vam također može pomoći u vođenju kroz terapijske postupke zajedno s logopedom.
Imam dječaka koji ima 10 godina i koji obožava provocirati, izazivati svoje prijatelje i prijateljice, svoga brata od 5 godina.... tako da je danas dobio batina od dječaka iz njegovog razreda.... ne zna stati, prestati, znati kada je dosta... strah me kako će drugi reagirati na njegovo izazivanje.... nemaju svi trpljenja... živaca. Razgovarali smo već tisuću puta, svakodnevno.... Kako mu pomoći!?!?
Poštovana
Djeca se ne rađaju sa znanjima o ponašanju, ona to uče kroz život. Već ih kao malene učimo kako se odnositi prema drugima – roditeljima, braći, bakama, tetama, drugoj djeci. Osnovni cilj odgoja zapravo je pripremiti dijete za socijalne odnose. Pri tome svako društvo ima neka svoja pravila, čak postoje razlike i u očekivanjima od obitelji do obitelji. U nekim obiteljima ne tolerira se npr. da djeca upadaju u riječ dok se u drugima svi stišaju kada dijete progovori. Pretpostavljam da ste vi među roditeljima koji su bliži ovom drugom stavu, jer navodite strpljenje koje drugi nemaju. Time dijete dobiva poruku koliko je važno svima koji ga okružuju. Teškoće nastaju kada je u odnosu s drugom djecom koja su također najvažnija svojim obiteljima. Želimo da se djeca druže međusobno no za to ih također moramo pripremiti i voditi ih. Da bismo imali dobre odnose s drugima ne možemo raditi samo ono što obožavamo, moramo uvažavati i potrebe ostalih u društvu. Niti nama odraslima prijatelji ne bi tolerirali da ih stalno provociramo i izazivamo. Prije ili kasnije dijete nauči koja ponašanja društvo ne prihvaća. Ukoliko ga tome ne pouče roditelji poučit će ga ostala djeca i to je bolnije od odgoja kod kuće. Mogu ga ignorirati, izolirati ili fizički napasti. Da biste to izbjegli nije dovoljno razgovarati i objašnjavati, važnije je što činite kada je njegovo ponašanje neprihvatljivo. Zaustavite ga kad je grub prema bratu, prema drugoj djeci i jasno poručite da to više ne prihvaćate. Ne morate postati strogi i kažnjavati ali trebate biti jasni, odlučni i dosljedni.
Imam 16 godina i glas mi je veoma "ružan", mutira, piskav, nekad ne mogu ni da započnem rečenicu izgubi se. Neobičan je zafrkavaju me drugi. I teško je razumljiv kao da nije razvijen ili šta već. Nekad me je stid i progovoriti jer se bojim da ne bi se glas izgubio na početku račenice. Ne mogu se derati, kad je negdje malo jača muzika nitko me ne čuje, moram se skroz približiti da bi me neko čuo.
Poštovani,
svakako bih vam preporučila da što prije posjetite fonijatra, liječnika koji će vam pregledati glasnice. Nakon toga on će vas najbolje moći savjetovati što je potrebno učiniti. Tada možete potražiti i logopedsku terapiju da bi naučili pravilno proizvoditi i oblikovati svoj glas.
Glas je jako važno komunikacijsko sredstvo, pa što prije potražite pomoć. Biti će vam lakše u društvenim situacijama.
Moj sin ima 3,5 god. i vrlo loše-nečisto govori, tepa: često ga niti ja ne razumijem, tj. moram promatrati situaciju i kontekst da bih shvatila što mi govori. Uopće ne koristi prijedloge npr. hoće li reći da je čaša na stolu to će biti "tata toju" - čaša stolu. Slaže rečenice (tata čitaj jednu priču - tata govori "kaka") i sve razumije, shvaća neke složenije naredbe, ali vidim da mi njega slabije razumijemo. Primijetila sam da ne zna držati olovku, pa nisam sigurna ima li to kakvo značenje, s obzirom da je kao 6-mjesečna beba pohađao vježbe zbog motoričkih poteškoća sa desnom stranom, najviše rukom koju gotovo da i nije koristio. Posjetili smo neuropedijatra vezano za motoričke poteškoće, ali nije ništa otkrio.
Poštovani,
kako vaše dijete razumije, komunicira i govori njegov izgovor će se s vremenom "čistiti", dijete će postajati razumljivije i vama i okolini.
Navodite mi da je bilo početnik motoričkih teškoća i da je sada sve u redu. Prema tome razvoj će se nastaviti nekim svojim tempom.
S obzirom na vašu zabrinutost bilo bi dobro da posjetite logopeda da napravi procjenu govor i jezika, te da vam savjetodavno pomogne kako da podržavate razvoj govora i jezika vašeg djeteta.
Imam kćerku koja ima 13 godina i piški u krevet gotovo svaku noć, a nju je stid to priznati. Vi mi recite šta da radim kako da to prestane.
hvala unaprijed
Poštovana
Uzrok noćnom mokrenju može biti emocionalni, no postoji mogućnost i organskog uzroka odnosno bolesti mokraćnog sustava. U nekim slučajevima može biti i znak hormonalnog poremećaja ili šećerne bolesti. Ne navodite je li vaša kćer imala perioda kada je kontrolirala mokrenje ili uopće nije uspostavila kontrolu. U svakom slučaju prvo bih preporučila zdravstvene pretrage, a ukoliko nema organskog uzroka svakako potražite psihološku pomoć. Možda će pružati otpor odlasku psihologu zbog srama koji je razumljiv, no ne dajte se pokolebati jer vaše dijete dnevno trpi nelagodu, lošu sliku o sebi, tugu i osjećaj krivnje.
Poštovani,
imam djevojčicu od 8 i pol godina, ide u treći razred. Primjetila sam da ona često ne razumije odnosno ne povezuje ono što pročita sa onime što bi trebala napraviti. Do sada je prolazila s odličnim uspjehom s time da je u svim glavnim predmetima jedva izvukla četvorke. U prvom i drugom je razredu išla u produženi borovak gdje je imala učiteljice koje su sa djecom radile zadaće, sada kada toga nema ona jednostavno ne zna kako misliti ni što se od nje traži. Krenula je u školu sa šest godina i od jednog veselog radoznalog i aktivnog djeteta postala jedno tiho i povučeno dijete koje se uopće u razredu ne primjećuje niti mu se posvećuje dovoljno pozornosti. Ona je bila ta koja je inzistirala da ide u školu ranije i tu sam kako roditelj napravila pogrešku. Iako sam u početku mislila da je ona malo i nezrelija od svojih vršnjaka i da će s vremenom sve doći na svoje mjesto, situacija s njezinim postignućima se ne mijenja, mislim da ona može postići puno više ali postoji nekakva blokada u njoj koja joj ne dopušta da s lakoćom savladava gradivo a k tome i kao da se ne trudi dovoljno. Kao da je nije briga. Što se pisanja/čitanja tiče situacija je zadovoljavajuća, međutim zna se događati da u pisanju izostavlja ili guta poneka slova. Kod prepričavanja ili izgovaranja neke definicije fali joj riječi da bi izrazila što je htjela. Razgovarala sam s njezinom učiteljicom koja kaže da su neka djeca tiša neka glasnija a da s vremenom sve dođe na svoje, međutim kod nje nema napretka, jer ona po prirodi nije ni sramežljiva ni povučena a u školi ostavlja takav dojam. Da li da potražim neko stručnije mišljenje o tome kako da lakše savladava svoje obaveze? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
Poštovana,
teškoće koje navodite mogu imati nekoliko uzroka. Izostavljanje slova i teže izražavanje ukazuje na moguće poteškoće jezične prirode. To znači da dijete na drugačiji način usvaja, razumije i producira svoj materinji jezik. Za to vam preporučamo logopedsku dijagnostiku. Može se raditi i o slabije razvijenom verbalnom faktoru ali i smanjenoj koncentraciji i pažnji. Kod ranijeg upisa pitanje je i emocionalne zrelosti, koja u toj dobi ne mora biti usklađena s intelektualnom. Zbog svega navedenog bilo bi dobro potražiti i mišljenje psihologa. Tek kada se utvrdi uzrok teškoća može se preporučiti način pomoći djetetu. Dobro ste primijetili da je važno nešto poduzeti jer je dijete postalo povučeno i nezadovoljno, počinje stvarati lošu sliku o sebi i gubi samopouzdanje.
Imam dječaka starog 16 mjeseci, prilikom rođenja rađen je probir sluha metodom OAE te nije prošlo nijedno uho. S njegovih 5 mjeseci išli smo u Suvag te je utvrđeno teže oštećenje sluha-obostrano.
Rođen je iz uredne trudnoće, Apgar 10 ,3250 g. 51 cm. Dana 15.11.2012 bili smo ovdje u Splitu na Bera testu te je desno uho odziv od 75 - 85 dB, a lijevo 50 - 75 dB, na različitim frekvencijama. Nosi aparatiće na oba uha, super ih je prihvatio, jedino ih skidamo kad se kupa i ide spavati. On govori čisto i već sa značenjem već par riječi: mama, tata, baba, dida, pa pa.
Idemo 2 x tjedno u audiorehabilitatora, sad kad smo bili na zadnjem bera testu bio je dosta prehlađen, te nam je doktorica rekla da bi vjerojatno bio i bolji nalaz da nije prehlađen? Čitam negdje da se sluh razvija do treće godine, zanima me da li je moguće još bolji nalaz s vremenom, lijevo uho oni kažu da je srednje oštećenje te da zbog toga on već verbalno koristi par riječi. Unaprijed hvala i pozdrav
Poštovana,
drago mi je čuti tako lijep primjer dobre rehabilitacije. Ono što vi sa svojim rehabilitatorima razvijate je slušanje, što se razlikuje od čujenja.
Znači zvuk čujemo kao ima-nema, dok kod slušanja razvijamo sposobnost zamjećivanja i razumijevanja riječi. Mozak je plastičan, što znači da se učenjem i aktivnošću mijenja, pa je prema tome moguć bolji nalaz i čujenja i slušanja.
Imam sina 10 god.dijadnoza logopeda je mucanje, stresno. Znači nije urođeno i nepravilno disanje. Počela sam ga voditi na vježbe logogopedu sa psihologom. Počeo je da gubi samopouzdanje i da se povlači. Da li će moći prevazići ovaj problem uz pomoć stručnog tima?
Poštovana,
najbolje rezultate kod mucanja daje istovremeni rad i logopeda i psihologa. Surađujte sa stručnjacim i sigurna sam da rezultati neće izostati.
Imamo kćerku od dvije godine i 7 mjeseci. Prvu riječ izgovorila je sa 8 mjeseci - mama, pa je uslijedio jedan sporiji period sa do desetak riječi. Sada prepoznajemo nekih tridesetak - četrdeset riječi, koje ne veže u rečenice. Stavi nam do znanja gestikulacijom i mimikom što želi, izvršava naloge, jako voli pohvale i neprestano brblja na nekom svom jeziku a par puta sam je vidjela kako stoji pred ogledalom i pokušava razgovijetno reći neke riječi. Prepoznaje boje i oblike, dodati će vam bojicu koju ste tražili, zna razliku između geometrijskih oblika, udružuje glasove životinja sa njihovim likovima, zna reći i pokazati dijelove tijela, još uvijek slabije razgovijetno. Jako puno joj čitamo, zna kad koji dio priče slijedi i predvidjeti će neki zvuk, prije nego vuk pokuca baki na vrata u Crvenkapici, ona će pokucati na vrata... u posljednja dva-tri mjeseca prepoznaje brojeve, broji do deset, edan, da, tiii, ceti, pee, see itd. zapravo, kada negdje vidi npr. broj 6, izgovoriti će šest, i tako sa svim brojevima do deset.
Problem je u tome što porodica misli da jako kasni s govorom a i ono što govori, slabije artikulira, za krug će reći kuug itd., ne sklapa rečenice. Da li postoji nešto od vježbi koje možemo primijeniti za dalji razvoj govora? Kada nešto traži od nas, mi to kažemo riječima kao da je ona rekla nama, pa joj onda mi odgovorimo, trudimo se svaku radnju opisati riječima i slično, ali se trudimo da to sve prođe kroz igru, bez prisile ili kažnjavanja, u opuštenoj atmosferi. Od srca Vam hvala na ovoj stranici!
Poštovana,
iz pisma vidim da radite upravo sve što bih vam i sama savjetovala, kroz igru potičete razvoj svojeg djeteta. Prema opisu zaključujem da vaše dijete komunicira (sporazumijeva se s vama) i razumije (znači da se jezik razvija iznutra)Ima rječnik koji vi razumijete.
Potičite sklapanje riječi koje izgovara u rečenice jednostavne strukture od dva elementa, daj piti, mama pa-pa, daj još.....takve vrlo jednostavne rečenice. Vaše dijete je svjesno da govor proizvodimo u ustima, pa se i igra govornim organima. Nudite joj i vi igre kao npr. coktanje konjića (jezik odižemo prema nepcu, ritmično cokćemo), zatim kako ide pčela zzzzzzz, zmija sssss, puše vjetar šššššš, ide auto brrrrr.... zatim kao se maca umiva, oblizujemo usne, kružno izvana.... Provjerite i da li je podjezična resica (frenulum) u redu (odiže li jezik prema nepcu).
Poštovani,
imam sina od 4 godine. Prilikom izgovora ne izgovara sve glasove, neke preskače a neke mijenja s drugim glasovima, najčešće je riječ o palatalima i glasovima r i l. Npr. glas š mijenja sa s, l sa j pa škola zvuči kao skoja, glas r izgovara samo u nekim riječima u drugim on zvuči kao j, npr. tjava umjesto trava. Kada on nešto objašnjava i ima puno toga za reći počinje govoriti glasnije i glas mu postaje viši, piskutaviji. Zanima trebamo li potražiti stručnu pomoć, ili će se to s vremenom popraviti? Unaprijed zahvaljujem.
Poštovana,
prema ovome što ste mi napisali imam dojam da je govor vašeg djeteta u razvoju i za sada ne treba potražiti stručnu pomoć.
Glas L može se razvijati do 4,5 pa i do 5 godina, a glas R do 5,5 pa i 6 godina.
Trenutno trebate više osvještavati razliku između glasova Š-S. Produženo izgovarajte glas S, npr. sssseka, ssssok, i pritom potičite dijete da vas gleda u usta da vidi položaj za izgovor glasa S (usne su u osmijehu). Isto tako kod glasa Š, produženo izgovaramo šššuma, šššškola...., dijete vidi da su usta skupljena u "kružić", "surlicu". Pratite vaše dijete još neko vrijeme, pa ako ne bude pomaka obratite se na logopedsku dijagnostiku za savjet i mišljenje. Važno je da se dijete vidi i čuje, pa će tada savjet biti potpuni.
Poštovani,
imam djevojčicu od 4,5 godine. Jako je nemirna, neposlušna, tvrdoglava... Kome god se požalim na to kažu da je do nas roditelja, da smo je razmazili, da smo nedosljedni kada su u pitanju kazne i sl. Ja ne mislim da je to u pitanju, jer se zaista od prvog dana života trudim da je usmjeravam i od nje oblikujem dobro dijete, a ne da je sputavam i zaista ne živim u snovima da mora biti savršena. Uostalom moj odnos kao majke vec sam dokazala na odgoju prve djevojčice koja sada ima 13 god. i koja je apsolutno dijete za poželiti, dobra, poslušna, draga, odličan učenik... Od prije godinu i pol ide u vrtić i nema nikakvih problema. Često pitam odgojiteljice kako se tamo ponaša, i kažem kakva je kod nas, odgovor je uvijek isti... ona je super, jeste živa i voli igru ali apsolutno nemaju problema sa njom. Kod kuće se sve svodi na lupanje, bacanje, galamu, tuče nas čime stigne, za sve se buni i hoće ono suprotno i tome nema kraja, jednostavno je neumorna. Neprestano traži pažnju i to na jedan vrlo grub način. Mi smo se polako pretvorili u njene robove ili imamo glavobolju, pa kako nam volja.
Zbog toga svega su počeli i problemi sa mužem jer on smatra da je "batina izašla iz raja", a ja se grozim od toga i ne dozvoljavam to. Povukla sam se iz svih sfera života, ne idemo u grad u šetnju (jer smo se bezbroj puta vratili kao bez glave zbog njenog ponašanja), izbjegavamo ići s njom u kupovinu ili kod prijatelja, čak i za godišnje odmore biramo mala morska seoca gdje ćemo je lakše obuzdati. Mi kao i svi naši poznanici smo primjetili izuzetnu inteligenciju kod nje i mnogo puta ostanemo zapanjeni kako stvari okrene u svoju korist. Kad njoj bude dosta, znači nema veze sa našim mjerilima i zahtjevima, kao da uradi neki klik u glavi i postaje "malo umiljato janje". Jako sam zabrinuta za njenu budućnost, da li da se obratim psihologu?
Drugi njen problem je da ne može izgovoriti slovo R, a L može ali ga ne izgovori dok je mi ne ispravimo i to nekako mekano i tepajući. Logoped koji dolazi u vrtić smatra da ima djece sa težim problemima, i nije je mogao prihvatiti. Da li da tražim privatnog logopeda? Unaprijed zahvalna, zabrinuta majka.
Poštovana,
mogu razumjeti da imate glavobolje i da ste zabrinuti jer situacija koju opisujete zaista zvuči krajnje iscrpljujuća. Istovremeno iz ponašanja vašeg djeteta zaključujem da ni njoj nije ništa lakše. Pišete da ne želite sputano dijete i da je usmjeravate. Ne znam na koji način to činite no očito je da to što radite ne daje željeni rezultat. Svako dijete je drugačije što znači da iste metode ne daju uvijek isti rezultat. No istovremeno svako dijete treba isto – sigurnost da roditelji znaju što čine, da se mogu pouzdati u njih. Navodite da vaša djevojčica dobro funkcionira u vrtiću dakle ne možemo pretpostaviti neke neurološke smetnje. Preostaje samo to što vam preporučili, promijenite svoje ponašanje pa će se i dijete prilagoditi. Slažem se da dijete ne treba kažnjavati, tući, pa ni sputavati, ali mu trebaju roditelji koji ga vode i štite kad je u opasnosti. To znači da u situaciji kada se dijete ponaša neprihvatljivo roditelj ga treba odlučno zaustaviti. Kao što ne biste razmišljali o nesputanosti ukoliko bi potrčala pred jureći automobil tako je treba primiti za ruku i reći NE kada vrišti ili podiže ruku na vas. Spominjete da stalno traži pažnju što je prirodno no odrasli odlučuju da li će tu pažnju i dobiti. Mada izgleda da svojim ponašanjem dobiva što želi to nije točno, zapravo je posve suprotno - svojim ponašanjem vas pokušava natjerati da joj pružite ono što treba. Da bi se nešto promijenilo prvo mora prestati dobivati vašu pažnju na ovaj način. Trebate joj smireno, prijateljski ali odlučno reći da ovako više ne ide i da više nećete reagirati na takvo njeno ponašanje. A onda to i provesti. Ignorirati njeno vikanje, bacanje i scene. Reći joj da odsada očekujete da mirno veli što želi i tek tada će to dobiti ukoliko je opravdana. Zvuči jednostavno i je jednostavno, samo ukoliko ste vi spremni to i provesti. Trebate izdržati i ne reagirati na sve na što ste dosada reagirali. Biti uporniji od nje. Vjerujte, ona će se prilagoditi, pitanje je samo koliko vi imate snage to provesti.
Odgovor na vaše drugo pitanje: S obzirom na dob od 4,5 godina možete pričekati još godinu dana da se glas R razvije, a glas L učvrsti.
Imam sina od 2 godine i 10 dana i muči me njegov govor. Normalan razvoj počeo blebetati rano progovorio prve riječi prije 1. godine, voli kad mu pjevam pjesmice i gledam me u oči kad mu nešto treba i s rukama pokazuje ili kaže "a mi" što znači kao "daj mi" iako "daj" zna reći bez problema. Primjećujem da zna ponekad ponavljati riječi koje mu ja govorim a da ih sam sa sobom blebeće kao ja mu taj dan kažem "ajde daj" i on šeta po kući i isto to ponavlja. Jako je živahan i u fazi je trčanja, po kući uzme i igračke pa se s njima igra ali skakanje mu je najdraže. Ima još riječnik od nekih 15-tak riječi kojima se povremeno služi, uglavnom vidim da dosta toga razumije i shvaća. Zalažem se koliko mogu, ali jednostavno ne znam kad on gestom pokaže što želi da li da mu ja pomognem ili da se borim s njim i čekam da kaže što želi ali ovo sa silom iživcira mene i njega rasplače. Kako da se odnosim prema njemu i njegovim gestama? Kako da ga potaknem da govori trebam li se kome obratiti. Zahvaljujem
Poštovana,
iz ovoga opisa vašeg djeteta zaključujem da se radi u potpuno urednom razvoju govora. Gesta je u ovoj dobi najbolje komunikacijsko sredstvo koje potiče razumijevanje i usvajanje jezika, a postepeno će se javljati i govor. Na gestu odgovorite na način da je govorom popratite, npr. aha, vidim da hoćeš kekse, reci mama daj kekse, i vi pokazujete rukom i govorite, a istovremeno mu dajete što traži. Znači uparujete gestu i govor, nudite, a kada dijetetove govorne strukture budu spremne javit će se govor, a napuštati gesta, jer je cilj brža komunikacija, glasovno-govorna. To će djetetu biti motivacija za napredak.
Za sada ne uviđam razloga da potražite stručnu pomoć. Nastavite kao i do sada, naravno bez živciranja. Sve je u redu.
Imam 15 godina i šuškavo govorim slova s i z. Da li je to moguće ispraviti?
Poštovani,
naš mozak može učiti dok smo živi, tako da teorijski možete. Naravno treba otkriti način i uzrok vašeg šuštavog govora. Možda se radi samo o pogrešnoj navici, a anatomski je sve u redu. Ovo šuškavo, najčešće opisuje izgovor glasova S,Z na način da jezik ide između zubi, van, umjesto da bude u poziciji dolje kod donjih sjekutića? Ili jezik kod govora može ići postrance lijevo ili desno.....itd. Također treba provjeriti status sluha.
Najbolje da se uputite do nekog logopeda, koji će vam napraviti stručnu procjenu govora i savjetovati vas. Imajte na umu da ćete zbog dobi možda trebati uložiti više vremena i truda u ispravljanje. Ali isplati se.
Poštovani,
imam sina 5 god. i skoro nikako ne priča, komplet riječnik mu je svega 20 riječi koje zna izgovoriti (mama, tata, dida i sl.) Živimo u Luxembourgu, već odavno ga vodim doktorima ali me nitko ne može uputiti logopedu s obzirom da još nisu utvrdili dijagnozu zbog koje ne priča. Mnogo mi je teško s njim komunicirati čak i kao majci, iako nas je moj muž a njegov tata ostavio prije pola godine i nikad više se nije pojavio. Zaista mogu reći da dijete nije trpjelo nikakve šokove ni sl. Čak nikad i ne pita za njega, kao da još ne zna šta znači ona riječ "tata" koju zna izgovoriti. Molim Vas da mi na bilo koji način pomognete, ako postoji neka stranica koja me može uputiti na najlakši način da s njim pokušam sama da radim bar dijelom kao što bi jedan logoped radio, zaista sam očajna i trebam Vašu pomoć. Unaprijed zahvalna
Poštovana mama,
važno je da što prije postavite dijagnozu i počnete s konkretnim radom s djetetom. Da ste mogli sami raditi već bi to bili spontano, kao i svaka mama napravili, za to nam ne trebaju stručnjaci. Treba vam netko tko će vas stručno voditi i savjetovati kako raditi i poticati dijete, a to se ne može ako se dijete ne vidi i ne čuje. Krenite kod psihologa na procjenu razvojnih sposobnosti, zatim potražite pregled neuropedijatra, pregled sluha. Obavezno trebate pomoć logopeda.
Kako živite Luxembourgu niste mi naveli kojim jezikom govorite s djetetom, da li je dijete u vrtiću i izloženo drugom stranom jeziku.
Djelom se može raditi i o poteškoćama zbog dvojezičnosti?
Ono što možete sami je da pogledate kalendar urednog govorno-jezičnog razvoja djeteta, te da s većom sigurnošću tražite pomoć kod liječnika i ostalih stručnjaka.
Imam dječaka od dvije godine, rođen kao neurorizična beba. Išao na vježbe, prohodao sa 16 mj, motorika mu je u redu osim sto je malo trapav. Sve razumije što mu se govori ali skoro nista ne priča osim mama, tata, deda, da, ne, baba. Kako da mu pomognem da počne govoriti još riječi, tj. kako da ga aktiviram ?
Poštovana,
govor se uči govorenjem i nema bolje metode od izloženosti djeteta svakodnevnom ljudskom govoru. Sve što radite pričajte svome djetetu, kada se kupate, oblačite, igrate...imenujte djelove tijela, uz dodirivanje, škakljanje... neka bude veselo i djetetu i vama. Igra je najvažniji način učenja za dijete.
Zatim uz gestu nudite i govor, pokazujete rukom daj, i pokret ruke pratite govorom, daj mi auto, daj mi brrrm. Sada je vrijeme da uz širenje riječnika, dobijete i rečenicu, npr. daj piti, daj papati, ide pa-pa, nema tate... Znači, usvajajte nove riječi i rečenice.
Poštovana profesorice,
Imam kćer koja sad ima 17 mjeseci. Kad se rodila, ustanovili su da ima krvarenje na mozgu I/II stupanj zbog teškog poroda, dijagnoza distonija. Kad je imala 3 mjeseca, na UZV se povuklo krvarenje. Sa 4,5 mj krenuli smo kod fizioterapeuta na vježbe, prema uputi našeg fizijatra. Motorika se znatno popravila, normalno je prohodala sa 13 mjeseci. Nije više bilo potrebe dolaziti na vježbe ali sad nas je fizijatar uputio kod logopeda jer govori premalo riječi govori (tata, mama, baba, vau-vau, av-av). Problem je što možemo dobiti termin kod logopeda tek u veljači 2013. kad navrši 20 mjeseci. Hoće li to biti kasno ili da odemo kod privatnog logopeda? Molim Vas za savjet.
Unaprijed hvala.
Poštovani,
s obzirom da je vaše dijete, i uz ozbiljne početne poteškoće razvoja, počelo govoriti mišljenja sam da je to dobar pokazatelj njezine mogućnosti da uči i usvaja govor.
Pretpostavljam da vas je vaš fizijatar zbog motoričkih poteškoća uputio i kod logopeda, pa bi to pitanje da li odmah krenuti ili pričekati, bilo najbolje raspraviti s njim koji poznaje dijete. S 20 mjeseci neće biti kasno, ali ako ste u mogućnosti dobro je dobiti savjet za rad što prije.
Lijep pozdrav!
Imam sina od 3,5 god i ne izgovara dobro riječi, recimo umjesto hladno on kaže kadno, salama kaže čama... sve kuži i sve razumije kad mu se nešto kaže ali pojedine riječi ne izgovara pravilno, a pojedine riječi koje mu se čine teže jednostavno neće ni pokušati, kaže da ne zna i onda nakon nekog vremena kaže. Ne ide u vrtić. Sad smo ga upisali u igraonicu inače se obožava igrati sa djecom. Rekle su nam tete u vrtiću da je još mali za logopeda... pa sad ne znam šta da radimo? Unaprijed se zahvaljujem! Maja
Poštovana Maja,
s obzirom da mi pišete da nakon nekog vremena riječ koju nije moglo dijete točno izgovori, to je pokazatelj urednog razvoja i sazrijevanja govora. Vaše dijete komunicira, razumije i govori, pa će se kroz govorenje njegov izgovor "polirati".
Ne uviđam iz opisa ništa što bi zahtjevalo sada stručnu pomoć logopeda. Vjerujem procjenama vrtićkih teta (gotovo uvijek mi dobro procijene dijete) da možete još pričekati. Ako bi poteškoće izgovora i dalje bile prisutne javite se logopedu kroz godinu dana.
Imam dva sina jedan je drugi razred osnovne, a drugi šesti razred. Sinu koji je šesti razred ustanovili su da ima smetnje u čitanju i pisanju i ide po individiliziranom pristupu. Međutim, ove godine se stanje pogoršalo u smislu da ne želi raditi zadaće i nije zainteresiran ni za što. Ne želi nikakav hobi, samo leži i gledao bi tv po cijele dane. Čak izbjegava i higijenu obavljati. Kad pokušavam pitati zašto ne obavlja dužnosti kaže kako je glup i ništa ne zna. A sad i drugi sin isto u školi ne radi, ometa druge jednostavno se isključi na satu. Kod kuće je situacija dobra u smislu obiteljske situacije. Zalažem se koliko mogu, ali jednostavno ne znam što dalje da radim!! Hvala
Poštovana,
vjerujem da se zalažete koliko možete, no očito to zalaganje ne daje rezultat koji želite. Navodite da razgovarate sa sinom i pitate ga zašto ne uči a on kao odgovor izjavljuje da ništa ne zna. Radi po individualiziranom pristupu, dakle intelektualno ima dobre sposobnosti. Jezične teškoće samo znače da treba više vježbati i pronaći odgovarajuće strategije učenja, no umjesto toga on cijeli dan leži i gleda televiziju. Iz svega proizlazi da vaša djeca rade što žele a vi ste bespomoćni. Danas mnogi roditelji na prvo mjesto stavljaju potrebu da se sviđaju svojoj djeci, ne mogu podnijeti da se djeca ljute na njih, oslobađaju ih svih obaveza osim one da uče, a kad ni to ne rade ne znaju kako se postaviti. Međutim to nije ono što je djeci potrebno. Djeca trebaju sigurno vodstvo svojih roditelja, to im daje sigurnost u odrastanju. Roditelji odgajaju djecu reagiranjem na poželjna i nepoželjna ponašanja. Kod djece time želimo usaditi vrijednosti i to je bit odgoja. Sigurna sam da biste znali kako reagirati kad bi vaše dijete nešto ukralo, počelo koristiti drogu ili raditi nešto drugo što vam je neprihvatljivo. Kad govorimo o odnosu prema školi stvar je ista - taj odnos govori o tome kakva su osobe vaša djeca, marljivi ili lijeni, uporni ili samo traže izgovor za odustajanje. Neću vam reći što da radite jer vi to već znate: uradite isto što biste uradili i za bilo koje drugo ponašanje koje kod vas ne dolazi obzir. Pri tome se nemojte bojati da će vas manje voljeti, možda će se ljutiti ali će vas cijeniti i više vam vjerovati.
Sinčić od 5 godina još uvijek ne izgovara rečenice pravilno. Greške su uglavnom u padežima, te muškom i ženskom rodu. Logopedica nas je za sada uputila da ne prati crtiće na engleskom jeziku. Kakve vježbe bi mu trebale?
Poštovani,
između treće i pete godine dijete usvaja bazu materinskog jezika, pa i prema tome osnovnu gramatiku. Naravno greške se još uvijek toleriraju, ali isto tako trebamo raditi na usvajanju pravilnog načina izričaja.
Kako vas je kolegica uputila na ne gledanje crtića, pretpostavljam da ste joj u razgovoru spomenuli da vaše dijete možda gleda crtiće nešto više od uobičajenoga. Slažem se da djetetu koji ima poteškoće s materinskim jezikom drugi strani jezik može stvarati poteškoću, i bilo bi dobro na neko vrijeme maknuti te crtiće. Ono što vi još možete učiniti je da ga tražite da za vama ponovi ispravnu rečenicu, koju ste vi prethodno preoblikovali i po potrebi proširili. Npr. Ana bio baki.. Da, Ana je jučer bila kod bake. Ponovi. Ne kaže se pesovi, nego psi. Vidio sam pse. Trče psi, ne pasovi. Osvještavajte djetetu što je točno. Zajedno po sličicama prepričavajte priču iz slikovnica.
Poštovana!
Moja kćerka ima 8 godina i 9 mjeseci i ide u treći razred. U govoru kod riječi svjetlo, ona kaže svjeklo i tako kod još nekih riječi mijenja glas t sa glasom k. Nije još savršen čitač. Zanima me koje vježbe sa njom raditi i trebam li ju voditi logopedu,te hoće li se to moći ispraviti?
Unaprije zahvalna zabrinuta majka
Poštovana mama,
mišljenja sam da bi vam pomogao posjet logopedu. Napraviti će dijagnostiku izgovora i moći vam konkretnije reći da li se kod izgovora radi o tome da djetetu nije jasna slika riječi (često ostaje naučeni način izgovora iz dječje dobi kad djete još dobro ne izgovara sve glasove pa radi zamjene, tako često i dalje izgovaraju kepač iako bez problema mogu reći kečap), ili je poteškoća izgovora fonološke prirode, što znači da dijete slušno dobro ne razlikuje glas T od glasa K.
Kako vještina čitanja još nije automatizirana logoped će vam nakon procjene najbolje i najknkretnije savjetovati na koji način vježbati čitanje. Ono što je činjenica je da se najbolji rezultati s čitanjem postižu upravo u toku drugog i trećeg razreda. Naravno dijete napreduje i kasnije ali je potrebno uložiti više vremena i truda. Možete zajedno čitati, dijete čita prvu riječ u redu, a vi ostalo.... birajte zanimljive priče i dobro ilustrirane slikovnice, ne treba biti školski sadržaj. Poteškoće koje vi navodite se ispravljaju, ali je kao i uvijek nužan individualan pristup.
Imam curicu od 2 godine. Jako je aktivna, sve razumije, i više nego što bi trebala. Prohodala je sa godinu dana, prvu riječ je izgovorila sa 8 mjeseci (mama). Sad ima 2 godine i izgovori otprilike 15-20 riječi. Meni se to čini malo. Komunicira gestama, pokazuje što želi, i mi nju razumijemo. Još samo da napomenem da je rođena na 35. tjedan sa 1900 grama. Pedijatrica nam je rekla da je sve u redu i navjerovatnije će početi pričati odjednom sve za 3 rođendan. Moje je pitanje bilo da li je potrebno voditi dijete logopedu, da li je loše da govori malo riječi, i da li njen govor ima veze što je bila nedonošće.
Unaprijed Vam hvala na odgovoru.
Poštovani,
prema ovome navedenom govor vašeg dijeteta uredno se razvija, bez obzira što je bila nedonošće. Ima dovoljno riječi koje govori, sada je važno da te riječi počinje kombinirati u dvosložne izraze, npr. daj piti, hoću još, mama papa....da dobije rečenicu.
Najvažnije je da ona razumije i komunicira, a kako će rasti sposobnost govornih organa, javljat će se i više govora. Za sada ne uviđam potrebu da posjećujete logopeda. Igrajte se i uživajte.
Moj je sin star godinu i 7 mjeseci i ne pokazuje nikakav interes niti za igru niti za učenje. Sa starijim sinom u tom razdoblju nisam imala nikakvih poteškoća, "gutao" je slikovnice i prstićima pokazivao na sličicu za koju sam ga pitala, razumio je sve što mu kažem, a i dosta je riječi i sam govorio. Uvijek je tražio još, još, još, željan učenja. Tako je i danas. Kod mlađega ništa nije tako. Kada ga posjednem da listamo slikovnicu, počinje trljati očima, zjevati, čupati mi knjigu iz ruke, a ako nekim čudom i uspijem da ga umirim onda očima ne prati što pokazujem i vidljivo pokazuje da bi radije gledao crtiće jer mu pogled stalno skreće na ugašeni televizor. Ako je taj dan nešto bolje volje onda će mi pokazati prstićem par slikica, ali nakon par minuta više neće jer mu se neda. Tek sada se počeo malo igrati, slagati kockicu na kockicu ili prebacivati iz padelice u padelicu, ali njegova igra traje vrlo kratko. Ne okreće se kada ga zovem ( nije gluh nego nezainteresiran), ne razumije šta mu pričam, jedino razumije kada se ljutim, stalno je loše volje i nezadovoljan. U sve ove mjesece zna reći samo ma-ma, a sve ostalo je samo vriskanje, deranje i slovkanje: a-a-a, i sl. Stalno bi lupao, razbijao. Ako mu kažem "ne", posluša na koju minutu i zatim sve iz početka. Stalno je aktivan, na nogama. Posvećujem mu puno ljubavi i pažnje, ali više ne znam šta da radim. Gdje griješim? Molim Vas pomozite mi. Lijep pozdrav. Zabrinuta mama.
Poštovana mama,
vidim da ste jako angažirani oko razvoja svojeg djeteta. Naravno da smo kao roditelji i zabrinuti kada je nešto drugačije od očekivanoga. Razvoj vašeg starijeg i mlađeg sina su dvije potpuno različite priče. Svako dijete je vrlo individualno, i ono što je provjereno i dalo je rezultata kod jednog djeteta sada ne daje rezultate kod drugoga. To je normalno.
Pokušajte vidjeti što mu je važno i čemu posvećuje najviše pažnje vaše mlađe dijete. Tu tada započnite igru. To ne moraju biti slikovnice i kockice. Ako je toliko aktivan nudite mu igre lovice, škakljanje, trampolin, bicikl, puno motoričke aktivnosti pa tada nudite i provocirajte komunikaciju i govor. Slijedite ga, budite mu partner u igri, ne vođa. Vođa postajte postupno, kada nešto prihvati i u tome uživa.
Što se tiče dobi sada bi vaše dijete trebalo više razumijeti nego govoriti. Npr. dodaj auto, loptu, medu. Da na neki socijalno prihvatljiv način komunicira, gestom pokaže da želi jesti, piti, ići van. Da ostvaruje kontak očima kada nešto želi ili mu vi govorite. Govor dolazi iza toga. Nudite i provocirajte geste, ako za govor još nije spreman i to ga frustrira.
Naravno ovo je sve uz pretpostavku da je dijete urednog razvoja (mišljenje liječnika). Ako postoje neki neurološki rizici, npr. poteškoće u trudnoći i porodu, rani razvoj, česte upale uha.... tada se preporuča u suradnji s pedijatrom provjeriti razvoj s psihologom i logopedom.
Poštovana profesorice!
Imam sina, 6. razred, od polaska u školu je bio mirno i jako povučeno dijete. U drugom razredu su počeli problemi sa
pisanjem zadaće, ode pisat ali zamišljen sjedi i ništa ne radi. Išli smo logopedu ali nije se puno promjenilo. Prošle školske godine smo se doselili u drugi grad i kad sam došla u školu svi su ga hvalili da je odličan i aktivan. Međutim na kraju godine se žali na prijatelje iz razreda i želi da odselimo. Mislila sam da je to privremeno, ali ovu školsku godinu je započeo tako da apsolutno ništa ne uči, ne piše i ne radi u školi. Što da radimo?
Poštovana,
opisujete svoje dijete kao mirno i povučeno kojeg u školi u početku hvale a zatim ništa ne radi. Spominjete i njegove pritužbe na prijatelje iz razreda te želju da preselite. Iz svega ne mogu zaključiti što je za vas zapravo najveći problem, da li je to njegova nezainteresiranost za rad (ne navodite da li je nezainteresiran samo za školske obaveze ili ga uopće ništa ne zanima), jesu li to slabi rezultati u školi ili njegove teškoće s prijateljima. Budući da navodite da su ga u školi ispočetka hvalili pretpostavljam da je dobrih intelektualnih sposobnosti, a ni logoped nije našao jezičnih teškoća. Ostaje mi zaključiti da postoje dvije mogućnosti: prva je da nije dovoljno socijalno vješt kako bi se aktivno i samostalno uključio u društvo vršnjaka. Nekada djeca mirne i povučene doživljavaju kao drugačije i neobične, pa mogu biti i grubi prema njima, što može rezultirati željom da se promijeni sredina. Druga mogućnost je da se u obitelji događa nešto što dijete muči, to mogu biti napeti odnosi između odraslih, bolest u obitelji ili nešto što brine odrasle ali ne razgovaraju o tome s djecom jer ih ne žele opterećivati.
Predlažem da razgovarate s razrednikom djeteta o tome kako ga vide u školi i ukoliko je tu uzrok teškoća pomognete svom sinu naći način na koji bi se uklopio u razredni kolektiv. U drugom slučaju trebali biste otvoreno popričati o tome što se događa u obitelji. Djeca shvate kada nešto brine odrasle, no ukoliko se s njima o tome ne priča ostavlja se prostor za njihove pretpostavke koje ih najčešće ispunjavaju neizvjesnošću i strahom. No prije svega treba razgovarati s njim, zainteresirano i bez prigovaranja te saznati kako on o svemu razmišlja i kakvu pomoć očekuje od odraslih.
Moja kćerka je krenula u prvi razred i veoma je dobro savladala diktate ali čitanje joj slabije ide. Desi se da umjesto slova a pročita e, čak je počela da se buni kad treba da vežbamo. Da li treba da se posavetujem sa logopedom?
Poštovana,
s obzirom da su diktati uredni, rekla bih da samo treba vrijeme za uvježbavanje čitanja. Ako češće mijenja slova A-E, možete joj pomoći na način da prije čitanja slovo A oboji crvenom bojom, a slovo E zelenom. Na taj će ih način bolje uočavati i dolaziti će do manje grešaka, a samim time i više želje za uvježbavanje.
Čitanje je vještina, i kao svaka vještina zahtijeva vrijeme i trud da bi proces išao lako i brzo. Nastojte objasniti djetetu da će s vremenom ići lakše. Podijelite joj tekst za čitanje na manje cjeline, neka čita po dvije rečenice po pet puta (dogoditi će se i zapamćivanje, i to je dio učenja, samo nemojte vi čitati, pa da ona zapamti, u redu je ako dijete zapamti jer je samo čitalo), i tako dalje.
Logopeda potražite kroz neko vrijeme, ako se greške budu s vremenom povećavale, umjesto da nestaju.
Moja kćerka ide u drugi razred osnovne škole i imamo problem sa glasovima. Još uvek ih nije savladala a učiteljica nas ohrabruje da neka djeca to pre ili kasnije ukapiraju. Sad imamo problem, učimo slova i imamo zadaće od tih slova. Npr. zada im da reč bubamara izgovori na glasove, prva dva slova izgovori ali ostalo je već nagađanje... volela bih da čujem vaše mišljenje ...
Poštovani,
tu mi je nešto nejasno, to što mi vi pišete, mislim na gradivo koje rade, usvajanje slova i pisanje riječi od tih slova pripada sadržaju rada prvog, a ne drugog razreda. Tada mi je odgovor učiteljice u redu. Možemo još čekati i vježbati.
Ako se radi o drugom razredu, dijete treba izgovarati sve glasove. Isto tako, nakon godine dana, znači završetka prvog razreda dijete može slovkati i višesložne riječi kao što su bubamara, automobil, vatrogasac...
Može se dogoditi da kod takvih dužih riječi izostavi neki glas/slovo. Iz opisa vaše dijete izdvaja samo prva dva glasa, a to zahtijeva da nešto dodatno poduzmete. Mišljenja sam da vam je važno što prije potražiti pregled i savjet logopeda, da pomognete djetetu.
Poštovana profesorice!
Molim da mi kažete da li je titula „defektolog-logoped“ ista kao i „logoped“. Puno Vas pozdravljamo!
Poštovani,
da i defektolog-logoped i logoped educirani su za rad s osobama s poteškoćama iz govorno- jezičnog područja. Educiramo se na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Do 2001. g. kada sam ja diplomirala koncept studija je bio takav da smo dobivali titulu defektolog-logoped. Sada je ta titula profesor logoped.
Poštovana profesorice!
Naš sinčić od 3 godine i pet mjeseci nepravilno izgovara određene glasove koje bi, prema onom što smo pročitali, trebao već savladati. Otprilike,to izgleda ovako: kuća-tuća;grah-dah (ili daj,ne znam ni sam); drva-duja; volim-vojim, leptir-jepij, spavati-fajati, hrenovke-henoke, itd. Najviše nas brine ta zamjena g-d,te ona k-t. Inače,on pohađa vrtić već drugu godinu,lijepo se igra, sastavlja rečenice, prepričava događaje, i s tim smo zadovoljni. Koliko trebamo biti zabrinuti govorom svog djeteta? Srdačan pozdrav!
Poštovani,
iz analize riječi koje ste mi napisali, trenutno je kašnjenje samo kod glasova K i G, koje zamijenjuje glasovima T,D. Ta zamjena je dosta česta kod mlađe djece i uspješno se rješava. Glasove V i S koristi kada se nalaze na početku riječi, što je u redu s obzirom na dob. L i R još mogu čekati, L do četiri, pa i četiri i pol godine, a glas R do pet, pet i pol.
Vaše dijete sve razumije, slaže rečenice, komunicira, a to je sada najvažnije, a sam izgovor će se govorom i vremenom "polirati".
Svako dijete ima svoj razvojni tempo, tako da ovo nije ništa zabrinjavajuće. Nastojte stimulirati izgovor glasova K i G, nudite riječi s tim glasovima, igrajte se kao da kašljete, K,K,K , više kao da "hrče" iz grla, pa nudite KO-KO, KI-KI.... ili otiđite do logopeda, da vam pokaže kako da ih uvježbavate (ali samo zbog K,G).
Poštovani,
moj unuk ima 7 godina i pohađa prvi razred. Već 4 godine ide na tretman kod logopeda i nikako da savlada š,č,ž,đ,dž. Sada kada ide u školu to mu stvara dosta muke. Rađeni su nalazi u SUVAGU i sve je u granicama normale. Što nam je za činiti.
Poštovani,
kako su nalazi iz Suvaga uredni, znači da je sa sluhom sve u redu, a vjerojatno i anatomski.
Niste mi napisali na koji način izgovara te glasove pa mi je teško nešto više konkretnije odgovoriti. Kod usvajanja izgovora važno je da se i kod kuće redovito, svakodnevno vježba prema uputama logopeda.
Kada dijete počinje izgovarati te glasove, također je potrebna naša vanjska kontrola, kao pomoć u procesu automatizacije izgovora, stvaranja navike dobrog govora. Znači kad dijete govori na stari način, skrenite mu pozornost, budite model, neka ponovi za vama. Kod čitanja možete obojati npr. crvenom bojom glasove koje treba uvježbavati, pa će čitajući, također vježbati. Možda da potražite drugo mišljenje? Možda netko ima drugačiji pogled na to na koji način bi vaš unuk trebao vježbati.
Poštovani,
moj sin ima 2 godine i 7 mjeseci, sve razumije i sve shvata ali me brine što mu jedna riječ ima Više značenja i ne izgovara tečno. Inače, prohodao je sa 8 mjeseci sarosti a kasno je progovorio. Kad pokušam da radim s njim prati me kratko vrijeme a kad mu dosadi počne da izgovara riječi kako on hoće. Da li je on tvrdoglav ili bi trebalo da ga vodim logopedu? Njegova doktorka preporučuje mi da sačekam još malo, ali se ja brinem da ne bude kasno.
Poštovani,
samo i dalje nastavite poticati dijete na govor, ali nemojte "raditi" s njim. Igrajte se i neka djetetu i vama bude zabavno. Slaganje kockica, umetaljke, lovice, škakljanje.... sve uz puno smijeha, da dijete bude motivirano da traži još. Tada mu možete uvjetovati, reci daj to, daj auto, hoću, neću...
Izgovor će se još nekoliko godina oblikovati, tako da ne morate brinuti oko toga. To što jedna riječ ima više značenja je uredan razvoj, to se zove generalizirana gramatika, period kada dijete prema nekom, njemu uočljivom obilježju imenuje nešto. Npr. tako u početku progovaranja sve muške osobe zovu tata - prema kategoriji muškarac. Ili sve četveronožne životinje budu maca. To traje neko vrijeme, a vi mu naglasite razliku, ponudite drugu riječ, npr. to je životinja, to je pas. Nije nužno da ga već sad vodite logopedu, slažem se s vašom liječnicom. Ako je vaša zabrinutost i dalje velika, slobodno potražite logopedsko savjetovanje.
Moj sin ima 3 godine. Sve zna, sve razumije, čuje ali ne sastavlja rečenice. Vodila sam ga prije 4 mj logopedu, kaže da je lijen i razmažen. Umjesto da priča on vrišti, sili se, plače. Ja sam stvarno zabrinuta.
Poštovana,
vrlo je opasna zabluda vezana uz kasnije progovaranje djeteta "on je lijen, sve razumije, ali ne želi govoriti". Mogu se složiti da ima "razmažene" djece. U razvoju govora to bi značilo da nisu poticani da upotrebljavaju govor u svrhu komunikacije. To je ono kad dijete pokaže da nešto želi, bilo gestom ili nekim zvukom (plakanjem, vikanjem..) da do znanja, a okolina se rastrči da mu to i da, piti, jesti, igračku.... onda dijete nije motivirano ulagati trud i napor u razvoj govora.
Što god da je uzrok ne govorenja vašeg djeteta, treba otkriti o čemu se radi i početi raditi na poticanju govora. Savjetovala bih vam da potražite mišljenje psihologa, o razvojnim sposobnostima vašeg djeteta, a nakon toga i mišljenje još jednog logopeda.
Poštovane,
imam sina od 2 godine i 3 mjeseca. Prema dosadašnjem razvoju nisam primjetio ništa neuobičajeno, spoznavao je jako dobro, razumio perfektno, izražavao se pokazivanjem kada nešto želi. Fond riječi koje je poznavao i koje poznaje mislim da je uobičajen i jako brzo usvaja nove riječi. Međutim, ono što me brine je to što je prije nekih mjesec ili dva intenzivirao svoj govor pokušavajući da sklopi rečenice. U takvim slučajevima dešava se da pri pokušaju sklapanja rečenice konstantno minimalno 2-3 puta ponovi prvu riječ u rečenici koju želi reći. Primjerice ukoliko želi pitati "gdje je medo" on kaže gdje, "gdje, gdje, gdje je medo?" Osim toga, primjećujem da to kaže priličito brzo. Ovo se dešava sa gotovo svim rečenicama koje želi izgovoriti. Da li imam razloga za brigu?
Poštovani,
kod vašeg djeteta se vjerojatno radi o razvojnom mucanju koje se dosta često javlja u fazi naglog porasta govornog izražavanja. To se događa upravo iz razloga koje ste naveli, dijete sve razumije, širi riječnik i rečenice, a još nema dovoljno iskustva u načinu slaganja rečenica, gramatici. Osim toga, tu je i nedovoljna zrelost motorike govornih organa, dijete možda još ne izgovara sve glasove, ne može dovoljno brzo formulirati što želi reći, pa se onda dešava "gužva u raskrižju", sve riječi dolaze na semafore, ali oni ne rade, a one ne znaju još dovoljno dobro pravila po kojima se slažu i dolazi do zastoja, dok ne smisli rješenje, ili netko jednostavno prvi prođe.
Ono što je važno da roditelji rade je da budu strpljivi, ne smije se upozoravati dijete da govori sporije, govoriti umjesto njega, požurivati ga, ili na bilo koji drugi način skretati pozornost da s njegovim govorom nešto nije u redu. Važno je ne osvijestiti djetetu da ima "problem" s govorom, jer ako osvijsetimo, onda započinje razvoj pravog mucanja, koje se često dugo rješava.
Ako primjetite da dijete ima dana kada takvih ponavljanja ima više, nastojte se s njim igrati na način koji ne zahtijeva puno njegovog govornog angažmana, čitajte mu umirujuće priče, crtiće koje voli..
Isto tako, takav način govora može potrajati od nekoliko mjeseci do godine dana. Ako vaša zabrinutost i dalje raste svakako posjetite logopeda.
Poštovani,
kćer moje prijateljice krenula je ove godine u prvi razred i njezina majka se boji da djevojčica ima neki poremećaj (disleksija i sl.) jer djevojčica ima poteškoće sa slovkanjem riječi. Prepoznaje prve i zadnje glasove u riječima, ali kada počne pisati riječ poneko slovo redovito izostavi (npr. ako treba napisati JABUKA, ona napiše JABUK). Također kod čitanja riječi miješa slova č,š,ž. Učiteljica smatra kako to nije problem, pošto su tek krenuli s početnim čitanjem i pisanjem te kako nisu niti obradili sva slova i kako će ona to s vremenom svladati. Čula sam za ovu stranicu pa sam vam se odlučila javiti. Unaprijed hvala!
Poštovana,
razumijem zabrinutost mame, imate pred sobom dijete koje sve zna i razumije, a slovkanje ne ide. To slovkanje je fonološka svjesnost, vještina koja se razvija kroz neko vrijeme. Obično sustavnim podučavanjem, osnovno sastavljanje i rastavljanje riječi na glasove/slova, traje oko nekoliko mjeseci. Znači to nije nešto što možete naučiti vježbajući jedno popodne, ali upornim vježbanjem dolazi do sazrijevanja struktura u mozgu koje su odgovorne za tu sposobnost i desi se "klik", i dijete zna.
Slažem se s učiteljicom da se radi o uobičajenim razvojnim teškoćama usvajanja vještine čitanja i pisanja i treba vremena i vježbe.
Disleksiju dijagnosticiramo kada je dijete najmanje šeset mjeseci uključeno u logopedske vježbe i barem dvije godine u sustavu podučavanja, školi, a pomaci su minimalni. Može se dijagnosticirati i prije, a to znači puno više teškoća nego što ste ih vi opisali, a to se zaključuje nakon cjelovitog pregleda, i logopeda i psihologa. Možete predložiti mami da pročita knjigu -Igrom do čitanja- autorice Mire Čudine-Obradović gdje će pronaći brojne ideje kako poticati čitanje. Isto tako možete djetetu ponuditi i Čituljicu 1, cd koji upravo prati razvoj početnih čitalačkih vještina.
Poštovana,
moja kćerka ide u 4. razred osnovne škole, ima 9,5 godina, vrlo je inteligentna, odličan đak, ali joj nedostaje motivacija. Kad je zainteresovana, petice pljušte, a kada nije sasvim joj je svejedno kakav će ishod biti. Ako stalno ne kontrolišem i ne "guram", ne pokreće se. Neuspjeh (u ovom slučaju manju ocjenu od one koju moze imati) ne smatra nikakvom katastrofom. Ne znam da li je previše mala, ili nezrela, ili... da shvati da sve što sada propusti iz ljenosti ili nezainteresovanosti, kasnije teško moze da nadoknadi. Unaprijed hvala! Daliborka
Poštovana,
postavili ste pitanje koje muči mnoge roditelje školske djece. Kada očekujemo da će djecu motivirati to što će im znanje trebati u životu potpuno smo u krivu. Djeca rado uče i uživaju u savladavanju novih vještina. Sjetite se svih onih pitanja „zašto..“ i svih veselja kada bi savladali npr. spuštanje po toboganu ili vožnju biciklom. Ta radost učenja nestaje polaskom u školu jer tada moraju učiti ono što drugi odlučuju a ne ono što sami žele, učenje postaje posao. A kad je posao u pitanju ni mi odrasli nismo uvijek jednako motivirani. Svjesni toga da izostaje unutarnji poticaj djecu navikavamo na to da redovito uče, pišu zadaće, kontroliramo što su uradili. Međutim dok god mi kontroliramo djeca ne trebaju preuzeti odgovornost. Ukoliko mi brinemo o tome jesu li obaveze izvršene djeca ne moraju brinuti. U četvrtom razredu dijete još neće učiti jer će mu to u životu biti važno, ali će učiti jer želi udovoljiti roditeljima. Djeca rade ono što procijene da je roditeljima važno, kakve su obiteljske vrijednosti. Ukoliko smatramo da je važan redoviti rad i ulaganje napora u postizanje ciljeva onda nećemo s djecom raspravljati o ocjenama i važnosti znanja u budućnosti, već o tome je li se trudilo i uložilo dovoljno rada. U četvrtom razredu možemo reći djetetu da više ne želimo kontrolirati svaku zadaću, da smo tu ukoliko traži pomoć, ali da očekujemo da preuzme odgovornost za učenje. Također trebamo naglasiti koje rezultate očekujemo. Ukoliko oni izostanu razgovaramo opet o tome jesu li radili dovoljno i redovito. Ako nisu treba im reći da mi kao obitelj ne cijenimo i ne podržavamo kampanjski rad i neodgovoran odnos prema poslu. Ukratko, na odnos prema školi treba gledati kao dio odgoja, a odgajamo za neke kvalitete i osobine, a ne za ocjene.
Poštovana,
imam unuka od 3 god i 7 mj. Do ove jeseni je bio kući jer mu roditelji nisu radili. Ove jeseni je krenuo u vrtić. Dogovor je bio da prilagodba bude dnevno 2-3 sata. Odlazio je i ostajao bez plača. U tri tjedna vrtića zajedno je bio 17 sati,jer bi se prehladio. Prije vrtića nije nikad nije popio nikakav sirup niti antibiotik. Znači zdravo i veselo dijete. Nakon tih 17 sati tete su rekle da se obratimo nekom od stručnjaka jer da oni ne mogu njega posebno paziti, a razlog je bio što nije htio sjediti odmah za stolom, niti svaki dan ići u isti park (koji ujedno i nije vrtićki), jer već kući ima i tobogan i ljuljačku i sve ostalo što poželi jer je jedinac.
Najveći je problem što bi on radije nešto drugo. Govori, sve razumije ali voli raditi ono što on hoće (drži olovku zanima ga kompjuter, geometrijski likovi, pjesme lako pamti, smije se i veseli). One nisu dozvolile da i dalje bude tu već da ga odvedu negdje. Čak su rekle na ERF senzorna integracija. To se dugo čeka pa smo išli dva puta kod dječjeg psihologa, oni ne znaju što bi rekli, na koju dijagnozu pomisle vide da on to nije (jako je spretan motorički) i ne znaju što bi rekle jer sve razumije. Smatraju da nam nešto moraju reći ali ne znaju što. Već smo u teškoj depresiji jer se bojimo a ne znamo zašto. U taj se vrtić ne smije vratiti jer su rekle da to nije dobra okolina s obzirom na nestrpljenje teta da mu daju vremena da se malo prilagodi. On čuje, govori, skače, pliva, veseli se svima. Osim što je razmažen. Molim Vas da nam date savjet što sad, jer ćemo na kraju morat liječiti sebe. Preplašeni smo a ne znamo što sad. Ja sam prosvjetni radnik i u svojoj praksi nisam imala takav hladan i nehuman odnos prema djetetu. Što savjetujete?
Poštovana,
vidim vašu zabrinutost, a spominjete i tešku depresiju jer se bojite, a ne znate zašto. Kada se bojimo nečeg nepoznatog jedino što nam pomaže je da upoznamo izvor našeg straha. Spominjete da je vaš unuk jedinac i kao takav razmažen. Jasno mi je da u obiteljskoj situaciji dijete funkcionira i vi možete slijediti njegove trenutne interese. Vjerujem da ste ga upisali u vrtić i s idejom da se navikne na drugu djecu i nauči surađivati u skupini. S 3g i 7 mj djeca se igraju s drugom djecom, mogu slijediti zahtjeve za suradnjom u skupini i slušati odrasle koji su odgovorni za njih. Moram se složiti s tetama u vrtiću kada kažu da ne mogu svakom djetetu puštati da radi samo ono što ono želi, jer one moraju voditi cijelu skupinu. Vrtić je priprema i za dalje, za školu gdje se također moraju poštivati neka grupna pravila i slušati učitelje. Sigurna sam da vam je u interesu da se vaš unuk dobro socijalizira i druži s ostalom djecom pa ćete se svi u obitelji potruditi i podržati ga u tome. Ukoliko je razlog njegovog otpora u vrtiću samo to što je naviknuo biti u centru pažnje i da svi odrasli udovoljavaju njegovim željama, u vašem i njegovom interesu je da to počnete mijenjati. Postoji i mogućnost da njegov socijalni razvoj nije u skladu s prosjekom za tu dob, pa je u tom slučaju važno što prije ustanoviti što je u pitanju. Za to je dijagnostika na ERF dobro rješenje jer se tamo radi timska obrada. To će vam i pomoći da vidite da se ne treba bojati nečeg nepoznatog, a ukoliko bude potrebno i dobijete savjete kako najbolje pomoći djetetu ukoliko je to potrebno.
Poštovani,
moje dijete ima 12 godina, imao je tikove prije jednu godinu, sada su se oni smirili, ali sada osjeća strah, npr. "mama hoće mi šta biti", ako je recimo bolestan, ako se lupi, ako nešto ružno kaže , i još u govoru ima rečenice "a neću tako", ili amo "a neću", i to ponovi 2 ili 3 puta za redom, boji se da ga prijatelji ne bi povrijedili, udarili i sl. uvijek kada dođe iz škole govori mi "mama prijatelj me je čvrknuo, udario u stomak, rekao da ne znam igrati nogomet"! Kako mu pomoći?
Poštovana,
ne navodite koliko dugo je imao tikove ni kako su prestali, jeste li tražili pomoć ili ste sami riješili. Ponekad se tikovi jave kao reakcija na stresniji period pa mogu i spontano prestati. U takvim situacijama najbolje je ne obraćati pažnju i reagirati tek ukoliko ne nestanu. Po ostatku pisma vidim da je često oko nečega zabrinut, te da ima potrebu o svemu vas izvještavati. Ne znam jeste li vi bili pomalo prezaštitnička majka dok je bio mali, takvo ponašanje često je kod djece nad kojom roditelji stalno strepe. No vidim da vam se to sada čini pretjeranim, pa je posve u redu reći mu da očekujete da sada sam rješava svakodnevne situacije s ostalom djecom. Ukoliko vam veli da ga je netko čvrknuo samo ga upitajte da li očekuje nešto od vas ili će sam riješiti. Jednako reagirajte i na izražavanje strahova, na pitanje hoće li mi što biti odgovorite da vjerojatno neće, no ako se što i dogodi naći će se rješenje. Kada vi djelujete mirno i sigurno i dijete će se opustiti.
Sin mi je krenuo u prvi razred, problem je što ne prati nastavu, kaže da mu je sve dosadno, ne bilježi zadaću, ne piše sve pod satom i ja i suprug ne znamo na koji način da mu objasnimo da mora slušati učiteljicu. Kad mu se nešto govori on se samo isključi, nije uopće zainteresiran za učenje, ne zna još čitati, pokušavala sam ga učiti ali odbija, samo se ljuti. Učitljeica je rekla nakon dva tjedna da će biti problem, ne znam što učiniti, uplašena sam, tužna, zabrinuta za njega i ljuta na sebe jer ne znam pomoći svom djetetu. Kad je krenuo u školu budio se u noći, mjesečario, plakao, a sad s gradivom samo idu dalje i kako da mu pomognem. Molim Vas pomozite nekim savjetom.
Poštovana,
Pretpostavljam da je prije upisa u prvi razred napravljen kompletan pregled djeteta kojim je utvrđeno da je spreman za školu. Uzrok njegovom odbijanju može biti na nekoliko područja. Možda nije postignuta potpuna emocionalna, socijalna ili intelektualna zrelost, što može rezultirati nespremnošću za školske zahtjeve. Njegovo ponašanje prvih dana možda je uzrokovano za njega preteškim zadacima, no moguće je i da mu se dogodilo nešto što ga je uznemirilo i preplašilo pa se budio noću i plakao. Ne trebate biti ljuti na sebe, razumijem da ste zabrinuti i preplašeni, no da biste pomogli svom djetetu potrebno je prvo ustanoviti kakva mu je pomoć potrebna. Predlažem da mirno porazgovarate s učiteljicom i čujete na što konkretno misli kad kaže da će biti problema.To što još ne zna čitati ne bi trebao biti presudno, čitati se uči u školi. Ukoliko treba odvedite ga na procjenu sposobnosti i dogovorite kojim tempom može sudjelovati u nastavi. Ukoliko nema objektivnih teškoća ostaje samo zaključak da nema razvijene radne navike pa je potrebno poraditi na tome.
Poštovane,
imam sina od 13. godina s dijagnozom brzopletaš, koja mu je ustanovljena u 3 razredu. Na moje iniciranje smo ga odveli na testiranje, učitelji su govorili da nema nikakvih problema. On je pokazivao bolji uspjeh u usmenom dijelu nego u pismenom. Godinu i pol smo išli na logopedske vježbe, međutim gosp. je otišla u penziju i nisu nam našli narednih skoro god. dana zamjenu, nakon čega smo odustali. Peti razred je prošao sa 4,4, a 6 sa 4,6 s time da ima 4 iz predmeta kao što je glazbeni, likovni i engleski. Njegov najveći problem su pismeni ispiti na kojima recimo iz usmenog dobi 5, a pismeni 3 i slaba koncentracija. Pisanje zadaća i učenje traje po cijele dane, oko njegovog učenja i pisanja ja sam uključena, doslovce dok ne sjednem s njim i ne učim nema rezultata, ide na instrukcije iz hrvatskog i engleskog. Sada je sedmi razred i strah me je da li griješim što mu toliko pomažem oko učenja, da li sam pogriješila što ga nisam i dalje vodila na logopedske vježbe i da li mislite da bi mu se moglo pomoći da ga sad uključimo na vježbe koncentracije tj. da li znate na koji način možemo pomoći da se lakše koncentrira na učenje i pisanje s time da ima izrazito ružan rukopis, doslovce nečitljiv?
Poštovana,
dijagnoza brzopletaš i rezultati vašeg sina u školi, odlični u usmenom, a lošiji u pismenom, kao i izrazito nečitak rukopis pobuđuju mi sumnju koju mislim da bi trebali provjeriti kod logopeda, a to je da se radi o disleksiji. Iz vašeg pisma, da učite i pišete zadaće s njim, zatim i slaba koncentracija na pismenim testovima upućuju na poteškoće s pisanim sadržajem. Kada nam nešto ide teško i moramo ulagati puno napora, a rezultati izostaju, uvijek se javlja i nezaiteresiranost, što znači nekoncentracija, vrijeme kod učenja protječe sporo, javljaju se misli "upadice" , dosadno mi je, nije to za mene, neću uspjeti, nemam vremena...
Nasuprot tomu koncentracija je stanje zainteresiranosti, usredotočenost na misli o temi o kojoj se počinje učiti. To znači da vaš sin treba naučiti kako učiti uspješno, što zna, što još treba, vrijeme mu brzo protječe...
Jedan od načina učenja može biti i metoda mentalnih mapa, kada si sadržaj koji usvajamo grafički prikazujemo i usmeno prezentiramo, tako da za nas ima najviše značenja. Autor knjige je Tony Buzan, možete pronaći u knjižnicama.
Osim toga, nakon učinjene dijagnostike bilo bi dobro da s obzirom na rezultate, vidite sa školom mogućnost pokretanja postupka školovanja po individualnom pristupu. Znači redovni program uz individualni pristup, što bi u slučaju vašeg sina značilo što više usmenog ispitivanja, poštujući njegove jake strane.
Poštovani,
možete li mi odgovoriti, da li postoji kašnjenje govora kod dece, a da to nije nikakav zdravstveni problem? Koji su pokazatelji da je sa detetom sve u redu, a da jednostavno samo kasni u govoru... Da li se to može znati bez detaljnog pregleda, možete li mi bar nešto osnovno objasniti? Daca
Poštovana,
ima djece koja kasnije progovaraju i razvoj je uredan. Pogledajte kalendar jezično-govornog razvoja i ako osjećate zabrinutost oko nekog područja svakako se posavjetujte s vašim pedijatrom, a po potrebi i logopedom.
Ono što prvo gledamo je postojanje uredne organske osnove, što za jezično-govorni razvoj znači uredan sluh, motorika, razumijevanje i komunikacija (podrazumijeva određeni stupanj intelektualnog razvoja).
Znači u odnosu na dob (dob je uvijek jako važna) gledamo kakva je komunikacija i razumijevanje.
Ohrabrujuće je ako ste uočili:
- da vas dijete razumije i prati kad mu se obraćate
- da vi njega razumijete
- da možete uspostaviti komunikaciju
- da koristi geste kao zamjene za riječi
- da bar ima jednu glasovnu riječ.
Postoje česte (i opasne) zablude roditelja i okoline vezane uz kasnije progovaranje djeteta. Npr. on je lijen, sve razumije, ali ne želi govoriti; progovorit će on već, samo je malo tvrdoglav; tako je i njegov tata kasnije počeo pričati, a gledajte, sad je sve u redu....
Uvijek je dobro nježno poticati razvoj.
Izgubila sam svijest dva puta do sada.. Prvi put je bio prije 5 godina a drugi prije 1 god. To je na mene ostavilo jak, da kažem, traumatičan utisak.. Sada i kad mi se "zanesvijesta" malo (obična nesvijestica, npr. kada naglo ustanem) meni srce počne jako udarati i pojavi se veliki strah. Ne znam šta da radim...
Poštovana,
Vaše pismo daje vrlo malo podataka, ne vidim imate li kakvih drugih zdravstvenih teškoća koje bi mogle pojačavati vaš strah. Velite da je nesvjestica za vas bila traumatično iskustvo, no ne znam je li bilo stvarne traume (poput neke povrede pri padu) ili je za vas sama situacija i njeno ponavljanje bilo zastrašujuće. U svakom slučaju kad govorimo o strahovima i doživljajima važno je obratiti pažnju na misli i osjećajima koji ih prate. Primjećujete da vam srce vam počne jako lupati, no obratite pažnju i na misli koje se tada pojavljuju. Zapišite ih, proanalizirajte, vidite koliko su realne pa ih pokušajte zamijeniti s drugima koje su umirujuće i manje zastrašujuće. Npr. misao „možda sam teško bolesna“ može se zamijeniti s „ah, opet moja nesvjestica, to mi se već događalo, nije ništa opasno“. Dobro je pokušati zamisliti što bi se npr. savjetovalo prijateljici u takvoj situaciji. Naglasak je na tome da kad nas obuzmu strahovi oni preuzmu i kontrolu, no ukoliko ih uspijemo promatrati sa strane i sagledati ih objektivno mi vraćamo kontrolu i strahovi se smanjuju. Ukoliko ne uspijete sami potražite stručnu pomoć.
Poštovanje.
Molim vas recite mi, dijete mi ide po induvidualnom pristupu u školi. Ali nisam sasvim shvatila cijelo značenje toga pristupa. Ima li to veze ikakve sa inteligencijom mog djeteta ili se temelji taj pristup samo na ponašanju i pažnji i sl. poremećajima..
Poštovana,
individualni pristup nije u vezi s inteligencijom vašeg djeteta, to znači uredan intelektualni razvoj uz neke razvojne teškoće (ponašanje, adhd sy, disleksija, tjelesne poteškoće, zdravstvene...). Individualni program znači redovni program, ali uz individualni pristup u vremenu i načinu usvajanja i provjere usvojenosti obrazovnih sadržaja.
Da, u pravu ste, može biti vezano uz ponašanje i pažnju, pa se tada dijete nastoji ispitivati kada ima dobre dane, češće ga se ispituje, manje sadržaja, samo usmeno ili pismeno, ovisno o tome što djetetu bolje odgovara. Nastojimo podučiti dijete i provjeriti njegovo znanje poštujući njegove jake strane, ako se bolje govorno izražava - usmeno ispitivanje, ako pismeno i slikovno tada izabiremo taj način itd.
Zanimljivi članci:
