Artmedia - Pitanja logopedu - Artrea

Title
Go to content
Odgovori na vaša pitanja
Poštovana,
imamo kćer od 18 mjeseci koja je sve do sad normalno pratila razvojne faze, propuzala je sa nekih 9 mj, istovremeno pričala u
slogovima-ma-ma, ba-ba, ta-ta, de-da te je prohodala nešto prije godinu dana... naime,što nas zabrinjava? Ona za sad, za hranu veli njam njam, kad vidi psa veli av, av, za bravo veli bavo i plješće ručicama, zna pokazati pa pa, kad ima nešto u rukama i velim,daj mami, ona mi da, kad pjevamo neku pjesmicu ili brojalicu, ona pjeva po svom, ali prati ton pjesme i tu i tamo točno veli riječ koja se spominje u pjesmi... kad nešto želi, uhvati me za ruku i odvede do stvari. Zna složiti jednostavne slagalice, kolute, puzzle. To bi ukratko bilo to što sad zna. Naime nas muči to što nas ona još uvijek ne oslovljava sa mama, tata, ili baku i dedu sa deda, baka... Sad nas zanima, da li je to za njen uzrast normalno ili je to već razlog za brigu? Hvala unaprijed na odgovoru, lp

Poštovani,
vaše dijete razumije i komunicara, glasa se i govori. Što je odlično.
Iz nekog razloga je trenutno preskočila ove najčešće prve riječi. Nemojte je puno tražiti da vas doziva, nego samo komentirajte, evo me, mama je tu, ide mama tebi, a evo i tate....budite govorni model.
Pratite razvoj i pomake u razvoju. Dokle god usvaja nove riječi, glasove, slogove, sve je u redu.

Pozdrav,
imam sina od 6 i pol godina. Kasno je progovorio i prohodao. Nosio je pelene do treće godine. U vrtiću ide kod logopeda i defektologa već 3 godine. Rekli su mi da mu je motorika i koncentracija usporena. S njim puno radimo ali rezultat nije baš zadovoljavajući. Odgodili su mu godinu. Slabo komunicira s djecom. Dosta je povučen i radije se igra sam. Kod kuće je suprotno, skače, vrišti, baca stvari itd. Nekad je neizdrživo. Ne znam kako dalje. Molim za savjet.

Poštovani,
godina dana odgode u ovoj dobi je odlična odluka, pogotovo ako se iskoristi za poticanje razvoja, emocionalnih, jezično-govornih i intelektualnih vještina. Da li se voli igrati sam jer to voli ili ne zna prići drugoj djeci? Ako voli više biti sam i to je u redu, ali ako primjetite da bi se želio pridružiti igri, pronađite način da djeca ponekad pristupe njemu. Ponekad je dovoljno imati "fora" igračku, ili trenutno popularne slatkiše. Vi mu pomognite u tome da shvati da je u redu posuditi, podijeliti....i već je ostvario kontakt, znači vježba.
Opisana situacija kod kuće zahtjeva puno rada i discipline. Na koji način se igra, koje su njegove kućne obaveze (pospremiti igračke, pomoći kod stola, u kuhinji...), kako se odnosi prema zabranama, kaznama, nagradama...
Na koji način vi kao roditelji nagrađujete, kažnjavate, da li snosi posljedice lošeg ponašanja, kako???' Ovo nije kritika vama, već pomoć s pitanjima na što reagirati. Pokušaj uvođenja suradnje. Koliko je samostalan u svakodnevnim aktivnostima brige o sebi, oblačenje, hranjenje, kupanje, toalet.... ??? Sve su to važni aspekti njegovog cjelokupnog razvoja. O tome popričajte s logopedom, defektologo i psihologom. Dobili ste godinu dana vremena, "zasučite" rukave i krenite. Biti će lakše kasnije.

Pozdrav !
Imam šestogodišnjeg sina, kreće u prvi razred. Svoju prvu riječ rekao je sa 1,5 godinu, ali na engleskom jeziku (apple) posegnuo je za jabukom i rekao "apple". Ostali smo u šoku i nevjerici. Naravno, da bih se uvjerila tražila sam od njega da mi kaže kako se određeni predmet kaže i on je to rekao na engleskom. Svi smo bili oduševljeni, bodrili smo ga i poticali, misleći da će hrvatski jezik biti normalna stvar jer ga govorimo. No,to se nije desilo. Kao manji, dok nije prohodao često se igrao u svojem ograđenom prostoru jer ponekad nisam mogla posvetiti svu pažnju njemu (imam još dvoje djece) tako da je TV bio često na crtićima na engleskom, na to je reagirao. Prije crtića bile su samo reklame na što bi se potpuno smirio i slušao. Mislim da je tako "naučio" engleski jezik. Vrijeme je prolazilo, on je još uvijek govorio samo engleski i to me je počelo zabrinjavati. Zabranila sam sve što se puštalo na engleskom, crtiće posebice i tako je on počeo govoriti
i hrvatski, ali engleski je uvijek bio prisutan. Iako je često od mene tražio da pričamo na engleskom ja sam odbijala. Lani su ga zvali u predškolu, podjelila sam svoj strah sa tetom u predškoli i pedagoginjom, smatrala sam da je mrvicu nezreo za svoju dob i loše govori engleski. Ubjedile su me da ga pustim i da će napredovati. Učinila sam tako i zaista je napredovao. Počeo je bolje govoriti i jako puno se promijenio. Kao majci njegov govor mi nije dobar, i dan danas ga ispravljam. Rečenice su mu ponekad smiješne. Iako su mi rekli da se ne brinem, da je on samo razmažen i bezbrižno, razigrano dijete ja se bojim da nikad neće "svladati" govor.
Doktor mi je rekao da je prezaštićen, ponaša se kao dijete od 4 godine, mada se ovog ljeta jako uozbiljio. Odbijam mu pomoći u stvarima koje može sam obaviti. Mada nevoljko,ipak ih napravi nekako. Ne može se dugo skoncentrirati i ako nešto ne shvaća, odustaje odmah. Inače je zdrav, veseo i jako bezbrižan dečko. Možda sam se i ja prezaštitnički postavila, zbog nekih razloga iz prošlosti. Imam li razloga za brigu i kome da se obratim jer pedijatrica je zadovoljna, ali ona nije stalno sa njim i u 10-tak minuta ne može vidjeti sve ovo što me brine. Hvala Vam unaprijed za vaše vrijeme! LP

Poštovani,
kod vašeg djeteta je moguće prisutan dvojezični razvoj??? (samo moja pretpostavka). Kako je hrvatski jezik kasnio, a engleski mu stalno preuzimao vodstvo, hrvatski jezik se nije "ispolirao". Pa je u redu da bude što više u okruženju da treba govoriti i da sluša govor - škola. Naravno samo čitanje i pisanje će mu također dati određena znanja i vještine kroz koje će također napredovati.
Podržavam vas u tome da inzistirate na samostalnosti, izrazito važno za potpuni psihološki razvoj svake osobe. Preporučila bih vam svakako logopeda, pogotovo ako od početka uočite eventualne teškoće u čitanju i pisanju, radije ih preduhitrite, a ujedno olakšajte djetetu i sebi.

Poštovana,
Imam dječaka od 16 mjeseci kojem je od trećeg mjeseca života dijagnosticirano da ima blago neujednačen tonus mišića,ide redovno na vježbice i još nije prohodao, drži se za stvari i tako hoda ali samostalno još ne može. Što se tiče govora, zna reći mama, baba,daj, ranije je govorio deda, teta, sada kad mu kažem da to kaže, on ne želi, primjetio sam da kad kaže "mama" odnosi se na obadvoje roditelja. Ako nešto želi pokaže rukom odnosno prstićem, često imitira stariju sestru, šta god da ona uradi on ponovi za njom. Zabrinjava me govor, što se tiče komunikacije dosta toga razumije, dobro prati dešavanja iz okoline, društven je, ide u vrtić od 11 mjeseca života.

Poštovani,
ono što iz vašeg opisa uočavam je da dijete razumije i komunicira. Odlično je što imitira, imitacija znači da uči, pa će onda i naučiti.
Motivirajte sestru da radi stvari koje želite od njega, neka je što više oponaša, najbolje kroz igru.
Kako su poteškoće prisutne u motoričkom razvoju, to može i ne mora značiti i poteškoće u govoru. Za sada iz vašeg opisa uviđam uredan razvoj. Nemojte ga tražiti da govori, vrlo često počinju time manipulirati, jer je odraslima to važno - mislim na govor. Djeca prepoznaju važnost govora i time imaju moć. Naravno da ćemo sve učiniti da naše zlato kaže baka, teta, deda. Zato ga umjesto toga navedite da govori, npr. a vidi tko nam je došao, pa tko to nama ide, baš se veselim....sa puno oduševljenja u glasu, nastojeći da ne vidi da je npr. došao deda. Neka sam uzvikne "deda".

Pozdrav!!
Upisali smo sina u vrtić sa 1,5 godina. Nije pričao ništa ali je sve razumio. Tamo su primjetili da se voli dosta sam igrati i da se ne upušta u igru sa drugom djecom. Rekli su nam da možda ima autizam. On je sa skoro 2 godine ostao prvi put u bolnici bez mene i od onda je on malo drugačijeg ponašanja. Dosta se smirio. Prohodao je sa 13 mjeseci, dudu nije koristio, bočicu je ostavio sa 2 godine, pelene sa 3,5 godine i po tome doktori kažu da je on uredu. Ali ja sam ga odvela psihologu, on je njezine radnje riješio kako treba ali vokabularno nije ništa znao reći. Rekla je da se obratimo logopedu da ona ne vidi da on ima kakve tegobe po pitanju hospitalizacije ali možda i može biti. Kod logopeda smo dobili isti odgovor da on razumije naredbe ali govor je na nivou 1,5 djeteta. Preporučeno nam da posjetimo defektologa. Tamo je isti slučaj. Redovito polazimo logopeda i defektologa jednom tjedno po pola sata (što mi je stvarno malo) Napredak se pokazao u godinu dana u govoru, ali dosta slabo, sad već zna imenovati životinje i neke stvari... ali sad je na tome stao i nema pomaka. U vrtiću je postao dosta razdražljiv, kažu tete da se dosta ljuti i baca stvari što ja smatram da se naljuti jer se ne zna izraziti prema drugoj djeci... defektolog nam je preporučio da ga ostavimo malo doma da se odmori od vrtića, jedan mjesec je bio doma, a sada nam u 8. mj. bio kolektivni što znači da je dva mjeseca doma ali pomaka nema. Još uvijek se naljuti kad mu stariji brat uzme nešto ili ako nije sve po njegovom, zna se bacati na pod, bacati stvari (znam da je to normalno za djecu). Defektolog nam je preporučio da odemo na procjenu autizma i mi smo to uradili tamo smo dobili nalaz koji upućuje na poteškoće u socijalnoj komunikaciji. Inače je veselo dijete, aktivno, sve ga zanima i na ničemu ne može dugo ostati sa pažnjom. Svi mi kažu da će to biti u redu i da će progovoriti. Mene po malo to već jako brine jer jednom tjedno njemu te vježbe su malo. Dosta pričamo s njim, imenujemo mu stvari ali on nikako da spoji u rečenicu. Kako mu u tome pomoći? Kako vježbati s njim da on pokuša složiti rečenicu?

Poštovani,
Slažem se s vašom roditeljskom procjenom da se počinje ljutiti i negodovati jer se ne može izraziti. Vidim da ste dijete uključili u sve potrebite programe, logoped, defektolog, vrtić.
Uviđam da ste sada već malo i u panici zbog govora. U redu je biti zabrinut i krenuti u akciju, ali vaš stres zbog negovorenja sigurno osjeća i dijete pa ga na neki način i iznosi. Sada to može biti još više odbijanje govora, nepoželjno ponašanje, ili treće....
Pišete da se pomaci vide, i to je ono najvažnije. Da vaše dijete napreduje u odnosu na samoga sebe. Dokle god vidite da usvaja unutar nekoliko tjedana nove riječi, pojmove, geste, to je dobro.
Zatim, vi se pokušajte igrati s njim dnevno po nekoliko puta, ne mora to biti po cjeli sat, dovoljno je od 5-15min. Igrajte se na način da vi slijedite njega i njegove aktivnosti, budite ogledalo, radite isto što i dijete, a tek kada vas počinje primjećivati i posvećivati vam pažnju, ili uključivati vas u igru, dodajte nešto svojega, što odgovara trenutnoj igri. Nemojte ići sa onim, reci, reci, vi komentirajte, kao za sebe ono što radi, uz puno emocija, čuđenja, osmijeha, odobravanja... Npr., igra autićima, vozite autić u garažu, kutija, pa vozite ispod kauča, pa dodajemo zvuk brrrrrm, pa se iznenada sudarimo... pa veselje ili bol, u bum, uh jao, ili brzo zovi mehaničara, pa popravljamo... kada dijete ode na drugu igru, idemo i mi i tako u krug...

Pozdrav,
imam djevojčicu staru 2,5godine, slabo priča uglavnom na svom jeziku, a razumijevanje je još gore, osim kad ona nešto želi i hoće onda nam donese i uglavnom nas vodi za ruku i gura do mjesta gdje želi ići. Jako je vesela djevojčica i voli se igrati s djecom, oponaša crtiće koje voli gledati a kad joj mi kažemo maši pa-pa ili da nam nešto donese neće. Imamo dosta didaktičkih igračaka koje je odlično savladala, brojeve stavlja na mjesto gdje idu, geometrijske likove isto tako, ne znam kako da joj pomognem da počne više komunicirati, trudim se i pričam joj i pokazujem stvari, ali ništa. Hvala unaprijed

Poštovani,
U ovoj dobi očekujemo da dijete sve češće komunicira, gestom ili riječima. Imenuje poznate predmete i ukućane. Izražava emocije, privlači pažnju riječima. Javlja se rečenica od dvije do tri riječi, npr. daj piti, mama pa-pa....
Ono što je važno jest, kako pridobiti dijete da se igra s nama i da kroz igru uči. Neka to budu njoj poželjne i interesantne stvari. Vi se nježno pridružite, nemojte je voditi i podučavati, pokušajte je slijediti, budite joj ogledalo, ono što radi ona radite i vi. Kada joj postane zanimljiva vaša pažnja, a bude, jer je svakom djetetu najvažnija pažnja roditelja, postepeno uvodite nove elemente u igru. Npr. igrate se kuhinje, dijete uzima lončiće, pravi se da pije kakao, vi radite isto, ne tražite je da govori , ali možete komentirati, mmm, fino je, daj još, i onda kao odjednom, kada se uživi u igru, dodajte nešto kaoac, vruće je, ili uh prolila sam... Ne očekujte da ta igra traje dugo, dovoljno je i dvije minute, ako se prebaci na nešto drugo, vi je opet slijedite. I tako u krug.
Nemojte je "podučavati" , igrajte se, budite zabavni, radite ono što se njoj sviđa, a polako dodajte nove sadržaje. na taj način vježbate pažnju, a kad imate pažnju, zapravo učite.

Poštovani!
Imam sina 16 i pol mj. i neće apsolutno ništa pričati. Rijetko kroz plač kaže mama... Ali to je sve. Inače je veseo dječak i jako zaigran. Nekad imam osjećaj kao da me ni ne razumije kad mu nešto govorim. s druge strane nešto što želi on pokaže npr. ako želi bocu onda mi donese i stavlja u ruke da mu napunim vode, ili donese daljinski kad želi da mu upalim tv. Ako želi nešto sa stola stane pred stol i onda vrišti i pruža ruke. Nekad kad se igramo ako mu kažem da mi doda još kockica da složim on donosi. Ili ako želi da se igramo loptom on mi donosi i ja mu bacam... Ali nekad kao da me ne čuje. Još ne zna ni mahati papa niti slati puse. Učila sam ga da šalje puse i uspio je par puta, nakon toga opet ništa. U zadnje vrijeme je počeo mahati glavom kao "neću" npr. ako ga pitam hoćemo li spavati on maše glavom, ali to je rijetko. Većinom je nezainteresiran za učenje riječi i pokreta. Većinom nikoga ni ne gleda u oči i rijetko kad se odaziva na svoje ime. Jako je svojeglav i ako je npr. naumio da se popne na stepenice, bez obzira koliko ga puta vraćam on se uporno penje dok ne dostigne što je želio. Pritom kad ga vraćam on vrišti i izvija se. Trebam li imati razloga za brigu? Unaprijed hvala.

Poštovani,
u ovoj dobi tražimo da dijete razumije geste, izraz lica i promjenu u tonu glasa i odgovara na njih. Razumije jednostavne upute i izvršava ih, npr. "daj loptu". Razumije značenje više jednostavnih riječi. Glasa se slogovima koji sliče pravim riječima, ma-ma, da-da, ba-ba. Javlja se prva riječ sa značenjem, "mama". Pogledom traži imenovani predmet. Gestom i glasanjem, pokazivanjem pokazuje što želi. Odmahuje glavom "ne". maše pa-pa. Pruža ruke da ga se primi.
Iz vašeg opisa vidim govor i komunikaciju u nastajanju, ali jako opterećenu nedostatkom udružene pažnje. To je kada i dijete i vi gledate isti predmet o kojem trenutno govorite, igrate se....
Važno je poticati kontak s očima sugovornika, ako ne želi nježno mu rukama obuhvatite lice i okrenite ga prema sebi, mazite se, pjevušite, iskoristite period kad je dijete dobro raspoloženo ili pred spavanje...
Vježbajte da se odaziva na svoje ime. Važno je da ga stimulirate. Potražite ideje kako stimulirati igru i govor, knjige, internet, vrtićke tete, pedijatar, logoped... Također pratite pomak unutar nekoliko tjedana, ako ima napretka, nastavite dalje, ako ste i dalje nemirni potražite savjet logopeda i edukacijskog rehabilitatora.

Pozdrav!
Imam osmogodišnjeg sina koji od rođenja drži jezik vani. U početku sam mislila zubići, koji su strašno sporo i bolno nicali, u odnosu na drugu djecu koju imam. Nakon dvije tri godine od toga, kad sam mužu predložila da bi možda dijete trebali odvesti logopedu, on i drugi iz moje obitelji su me pokušali ubijediti kako nema potrebe jer su i moj muž i moj brat držali jezik vani sve do puberteta. Sad me zanima je li to nešto što stvarno prestaje u pubertetu ili nešto drugo.

Poštovana,
može bita anatomska struktura čeljusti i govornog aparata sniženog tonusa, napetosti, pa je djetetu lakše bilo u početku, kad je jezik bio van usne šupljine. Sada se već radi, dijelom, o anatomskoj predispoziciji, a dijelom i o navici. Svakako posjetite logopeda, postoje vježbe žvakanja, pijenja na cjevčicu, sviranja puhaljki koje pospješuju razvoj mišića jezika, obraza i čeljusti, te na taj način jezik dolazi u usnu šupljinu, a time se i govor popravlja.

Poštovana,
moj sin ima tri i pol godine. Ide u redovan vrtić. Razumije sve na moj upit iako je tek nedavno progovorio, rečenice su mu oskudne riječima. Prisutni su tikovi glasovni i mahanje rukama. Primjerice kad dođu djeca da se zaigraju, on poskakiva i grči rukice od uzbuđenja. Tako mu teško ide i komunikacija. Ide na vježbe iz područja senzorne motorike. Najviše me brine to što zna skrenuti očima u stranu, zabuljiti se u neku točku i smijati. I naravno to poskakivanje i grčenje rukicama. Ostalo je svega apsolutno svjestan pitat će kad šta treba i odgovoriti iako mu je pažnja često raspršena. Jako je imaginaran i voli glazbu. Pjeva refrene raznih pjesama. Molim Vas za bilo kakav savjet ili uputu jer ne znam kako da se ponašam a i bojim se nekog poremećaja. Eeg mu je ok, jako lijepo spava. Uredno slaže svoju robu, sudjeluje u pripremi večere. Ako nešto nije po njegovu jako se ljuti, onda siše palac..

Poštovana,
vaše dijete je kasnije progovorilo i još nema dovoljno jezičnog-komunikacijskog i gramatičkog znanja i iskustva. Ta teškoća s izražavanjem sigurno mu otežava uključivanje u igru i želju da i on sudjeluje. Važno je da se govor javio i da stalno uočavate pozitivne pomake. S obzirom na opisana ponašanja koja vas čine nemirnom, bilo bi dobro da odete na savjetovanje logopedu i psihologu. Oni će vas najbolje moći uputiti kako i što poticati kod djeteta. Kako reagirati kod određenih vrsta ponašanja? Kada odgojno i dosljedno postupiti? Kada biti podrška u nekoj uznemirujućoj situaciji? Važno je da vi kao mama budete mirni u vezi s razvojem vašeg djeteta, tada ćete moći spontano prirodno reagirati. Dok ste u strahu to ne možete, pa i sami nehotice djelujete na razvoj.

Poštovana,
imam sina od 3 godine i 6 meseci koji još uvek slabo govori. Vodila sam ga kod logopeda mesec dana pre nego što je napunio 3 godine i rekla mi je samo da mu što više stimulišem govor jer je on u tom periodu povezivao tri reči isto tako je izgovarao i reči kao što su "kišobran, avion, krokodil" pravilno, ali je imao jako mali fond reči, a kada mu se postavi pitanje ne odgovori na njega nego ga samo ponovi. Odaziva se na svoje ime od kada je beba bio, ali kada ga pitate kako se zove ili koliko ima godina, odbija da odgovori. Upisali smo ga u vrtić kada je imao 2 g. i 9 meseci i od tada se vidi mali napredak u govoru i izražavanju, ali je to još uvek jako slabo za njegov uzrast. Na moju inicijativu ga je posmatrao psiholog, logoped i pedagog u vrtiću čim je napunio 3 godine i rekli su da je s njim sve u redu intelektualno, ali što se tiče govora da je na nivou deteta od dve godine. Medjutim evo prošlo 6 meseci od tada, ali kod njega nije došlo do velikog pomaka, čak šta više primetila sam da se počeo jako čudno ponašati. Npr. kada gleda crtani posle 10-15 minuta odjednom ustane i počne da trči po stanu gore-dole, ili kada se igra sa autićima odjednom počne da ih baca. Jako je nestrpljiv i ne dozvoljava da mu se nešto objasni ili pokaže nego odmah odustane čim vidi da mu ne ide. Histeriše i baca se po podu čim mu se nešto zabrani ili mu nije po volji. Voli knjige i čitamo ih svako veče pred spavanje, ali nisam sigurna da razume priče. Pre neki dan sam mu uzela radni list za uspešno razmišljanje i imaginaciju za uzrast od 3-4 godine i na moje iznenađenje uglavnom je sve lepo rešio. Vaspitačica u vrtiću kaže da on razume sve i da može da isprati sve što oni rade, ali još uvek nije savladao ni jednu celu pesmu ni kući što ga mi učimo, a ni u vrtiću. Moj najveći strah je da kod njega nije samo problem govor nego da ima i nekih psihičkih smetnji. Molim vas za vaše mišljenje. Unapred hvala!

Poštovana,
iz vašeg opisa može se zaključiti da su govor i jezik u razvoju, ali "nešto" nedostaje? To je ono što vas zabrinjava i predlažem vam da i dalje tražite odgovore. Ne mislim pod time da tražite "dijagnozu" kako bi dali ime poteškoćama koje vas zabrinjavaju, nego da pronađete nekoga tko se bavi stimulacijom govora i jezika djece te dobi. Važno je poticati pažnju i koncentraciju, a također i adekvatno reagirati na određena ponašanja. Može se zaista raditi samo o kasnijem govorno-jezičnom razvoju, pa je dijete nezadovoljno jer ne može izraziti sve što želi? A možda su prisutne razvojne poteškoće, pa je bolje sada intervenirati i pomoći mu "bezbolnije" prođe taj period. Potražite logopeda, psihologa, rehabilitatora.... nekoga tko radi s djecom te dobi i krenite stimulirati.

Poštovani,
odgojitelj sam u vrtiću. Naime ima jedna djevojčica koja u vrtiću ne govori, komunicira s odgojiteljima i djecom klimanjem za da ili ne. Naime doma priča normalno. Mene će zadesiti da na jesen budem u njenoj skupini, a ona će biti predškolka. Molim za pomoć ili da me usmjerite. Ako sam kad bila na zamjeni u njenoj sobi znala mi je pokloniti crtež, ali nikad nije govorno komunicirala ni sa mnom, niti sa bilo kojim odgojitejem.

Poštovana,
možda se radi o nekom obliku selektivnog mutizma??'. Dijete selektivno bira (ne objektivno) s kime će i kada stupiti u komunikaciju. Takva djeca zahtjevaju strpljenje i dopuštanje od naše strane da budu "oni". Često dobro reagiraju kada im se dade dozvola da ne trebaju govoriti. Npr. "govorit ćeš kada budeš htjela, spremna, željela....ja sam tu, ali mi onda samo pokaži, daj mi znak što želiš i sve će biti u redu". Tada nas prvo malo "čekiraju" da li smo stvarno to mislili, pa ušute još više, a nakon toga vrlo polako počinju progovarati, riječju, kratkom rečenicom....kao male "kornjačice" izviruju van i gledaju da li je svijet siguran....
Ono što možete i dalje radite na isti način, neverbalno, uz puno slikovnog materijala, pohvaljujte za male pomake.... već ste na dobrom putu, poklonila vam je crtež, znači da imate odnos, samo ga nastavite vrlo strpljivo graditi.

Poštovani,
imam kćerkicu koja će u 7 mj. napuniti 5 godina. Muž i ja primjetili smo kako joj se izgovor nekih slova i riječi pogoršao. Kako je krenula u vrtić i bila je najmanja super je bilo cijelu godinu. Znala je izgovarati sva slova ali međutim ove godine su došla nova manja djeca i jako je pokupila njihov izgovor riječi. Pitam se da li treba kod logopeda ili će se to ispraviti tijekom ljeta kada nije toliko s tom djecom. Unaprijed hvala p.s kada želimo raditi s njom na izgovoru onda kaže da neće ili ne mogu. Šta napraviti?

Poštovani,
često se događa regresija u govoru kod djece koja se druže s mlađim uzrastom, jer im je to "slatko". Sami ste dali odgovor, najčešće se to kroz neko vrijeme spontano popravi. Dijete u toj dobi uvijek želi biti veliko, pa je tako i motivirajte. Aha, a ja sam mislila da imamo veliku djevojčicu, velike cure lijepo govore..... A kod ispravljanja, vi budite model, kada kaže na primjer liba, a može riba, vi se čudom čudite...a mislila si riba, nisam bila sigurna. Ili jednostavno joj recite ne razumijem te kada tako govoriš. Djetetu je najvažnije da ga roditelji razumiju, pa će početi mijenjati govorni izričaj.

Po zanimanju sam diplomirana pravnica, ali već neko vrijeme zbog nemogućnosti pronalaska zaposlenja u struci radim kao teta - čuvalica. Prije nekih sedam dana dobila sam ponudu da čuvam dječaka za kojeg su mi kazali da ima 4 godine i da ne govori još dovoljno dobro za svoj uzrast. Međutim kada je dječak došao kod mene prvi dan sam uočila sljedeće: govor potpuno izostaje, ne sklapa uopšte rečenice, ispušta samo povremeno neartikulisane zvukove (pa-pa, pi-pi, tak-tak), trči besciljno iz prostorije u prostoriju, ne obraća pažnju na moguće ozljeđivanje prilikom trčanja, bez razloga plače ili se ljuti, ne dopušta zagrljaj, bezrazložno se smije, ne doživljava ljude oko sebe, igračke vrti, stalno me hvata za laktove pokušavajući da vrti svojim prstima zglob na njima. Jako sam zabrinuta i kada sam pokušala razgovarati s majkom, ona se ponaša kao da je djetetov jedini problem govor zbog čega već 6 mjeseci ide logopedu. Međutim, prema mom skromnom i laičkom mišljenju dijete ne samo da ima problem sa govorom nego i sa razvojem uopće. Molim Vas da mi date savjet, da li da majci direktno sugerišem da nešto nije u redu s njenim dječakom? Kako postupiti?

Poštovana,
napisali ste da dijete ide logopedu, pa mislim da je bolje prepustiti stručnjacima da mami objasne koliko je ozbiljna situacija s njezinim djetetom.
Roditelju je uvijek jako teško prihvatiti da nešto nije dobro s djetetom, neki i ne mogu. Postupno izgradite odnos povjerenja s majkom i vrlo nježno možete probati reći što ste primijetili. Ako roditelj nije spreman prihvatiti istinu, izgubit ćete šansu da pomognete djetetu.

Moja kćerka ima 2 godine i 8 mjeseci. Počela je govoriti rano, već s s dvije godine koristila je složenije rečenice(subjekat + predikat + objekat + priloške odredbe), fond riječi je bio jako velik. Do prije sedam dana je govorila tečno, bez zastajkivanja, jednog jutra je uzela slikovnicu i sama kreirala priču izmišljajući događaje, govoreći dugim rečenicama što je meni samoj bilo fascinantno. Inače sam profesorica jezika i pratim razvoj njenog govora, vježbam s njom,čitam joj od 6. mjeseci i obožava slikovnice, razgovore, pjesmice. Prije sedam dana povrijedila je nogicu, noga stavili su joj longetu. Na to je dobila virus koji je uzrokovao povraćanje, dehidrirala je i prepala se bolnice u kojoj smo prenoćili. Prije tri dana odjednom je počela mucati. Početak rečenice govori teško, slogove rastavlja, to (Ma ma ma ma mama, da da da daj mi i i i i igračku). Kada hoće nešto da kaže, izvede dugi vokal (Oooooooovo je Miki Mausova tuta). Svjesna je da se nešto dešava jer kad počne mucati na početku rečenice, kaže očajno "Ne znam pričati" i počne plakati. Ja je utješim, ne ispravljam je, ne dopunjavam je, pričam polako i smireno. Tako i ostali (muž, teta koja je čuva). Nema tikove, ne grči se, ne hvata zrak ali nekad stisne okice kad produži taj početni glas. Pitam se šta se dogodilo, šta nam je činiti. Hvala na odgovoru unaprijed!

Poštovana,
vaše dijete je jezično izrazito napredno, a motorika govornog aparata sada ne slijedi taj jezični razvoj, uz "okidač" bolnice javilo se razvojno mucanje.
Važno je što mirnije prohodati taj period nefluentnog govora, radite upravo to što ste i krenuli, mirno je slušajte, nježno čitajte. Ne je požurivati u želji za povratkom na fluentan govor. Razvojno mucanje može trajati i do godine dana, ako bude pogoršanja posavjetujte se s logopedom.

Poštovanje,
imam 26.godina. Naime, dugi niz godina se borim sa činjenicom da ljudi moj glas ocjenjuju kao piskav, neki čak imaju predrasude da na taj način govorim jer sam razmažena i sl. Ranije me to nije pogađalo, međutim vremenom se javio i kompleks koji je do danas kulminirao. Zbog toga sam jako nesigurna i ako često imam šta da kažem (nisam zatvorena osoba) ustručavam se upravo zbog toga. Ono što me brine je profesija kojom sam odlučila da se bavim , te samim tim zahtjeva prijatan glas, koji ja po komentarima okoline na žalost nemam. Imate li neki konkretan savjet za mene? Kome da se obratim? Ponekad mislim da je problem u sinusima, nekada u nepravilnom držanju dijafragme a nekada prosto da mi je to uređeno. Postoji li način da "promjenim" glas? Do sada nisam ništa preduzimala po ovom pitanju, kao ni moja porodica. Unaprijed hvala!

Poštovana,
svakako se javite logopedu, on će nakon što napravi procjenu glasa, preporučiti možda pregled dr. ORL specijaliste, da se otkloni mogući anatomski uzrok, a nakon toga ćete učiti pravilnu fonaciju, prilagođeniju vama i vašim potrebama. Možete "promijeniti" glas, učeći o glasu i vježbajući.

Poštovanje,
moj dječak je navršio pet godina. Progovorio je poslije tri, ali bez obzira na kasno progovaranje uspio je sustići svoje vršnjake bez ikakve intervencije stručnjaka. Danas on govori točne i gramatički ispravne rečenice. Ide u vrtić. Piše sva slova, zna se potpisati i pozna brojke. Lijepo crta. Rođen je krajem travnja i razmišljamo da ga upišemo u školu godinu prije (granica je 31.3.) No problem je što on ipak još ne govori dva glasa L i R. Znam da za r ima još vremena, ali L je već trebao izgovoriti.
Glas kao glas kaže ispravno, ali u riječima taj L mu se pretvara u J ili LJ. Ne znam do kad da čekam, pa da eventualno krenem s njim na vježbe. Pokušala sam s njim raditi da izgovori glas L, ali on ne želi sudjelovati, namjerno govori neko slovo koje nema veze s tim što treba. Jako je tvrdoglav. I to pisanje slova i raspoznavanje brojeva i boja naučio je negdje usput. On toliko toga zna da se ja šokiram kako, od kuda. Kažu tete u vrtiću da se ne voli isticati, da je samozatajan ali istodobno i tvrdoglav. Što mi savjetujete?

Poštovana,
ovo vaše "tvrdoglav" ja čitam kao dijete još nije spremno za sustavan rad i obaveze, to vam govorim u kontekstu škole. Za školu vam je puno važnije emocionalno sazrijevanje, nego da dijete zna slova, brojke i potpisati se. Naš školski sustav je vrlo opširan i zahtjevan, tako da je za dijete bolje da uđe u školu što više emocionalno zrelo. To što je vaše dijete samostalno naučilo puno stvari je zato što ga to zanima i ne mora i znak dobrog intelektualnog potencijala, onog trenutka kada nešto mora postaje mu teško. Sada je vrijeme za igru, i učenje kroz igru.
Što se tiče izgovora preporučila bih vam da odete do logopeda, 5 godina je optimalna granica za učenje glasova L,R, s time da već glas L ima, samo ga treba automatizirati, a onda i L često "povuče" izgovor glasa R.

Poštovani,
imam kćerkicu o 3,5 godine koja apsulutno sve razumije, dobro čuje i ima izrazito razvijene motoričke sposobnosti, ali dosta kasno je počela govoriti. Sad već možemo s njom razgovarati. Pravilno izgovara ć, č, slovo k i l izgovara pravilno kada se nalazi na sredini riječi npr. baka ali kada se nalazi na početku riječi onda ne može. Slovo r nekako kao da proguta. Slaže rečenice sa 5 i više riječi ali su gramatički krivo izrečene, npr. 'Meni spava se' i sl. Zanima me da li me to treba zabrinjavati i što poduzeti ? Lijep pozdrav!

Poštovani,
što se tiče rečenica ne trebate brinuti, to je uredan razvoj, dijete sada uči i vježba svoj jezik, uči nove riječi i gramatiku, pa tako i griješi, vi je samo nježno ispravljajte. Izgovorite pravilno i tražite od nje da ponovi za vama.
Što se tiče glasova, s 3,5 godine svakako ne trebate brinuti o glasovima L,R, mogu još čekati, L do 4,5, a R do 5,5 godina.
Ono što bih vam preporučila je da se poigrate glasom K. Nastojite ga što više poticati kroz igru, pjesmice, priče....vaša ga djevojčica ima, jer ga izgovara u sredini riječi, samo ga sad pokušajte usvojiti i na početku riječi i na kraju.

Poštovani,
treba mi jedan brz i stručan odgovor. Pre par meseci rađena mi je devijacija septuma i resekcija kohne. Posle operacije ne mogu
da kontrolišem glas jer sam pre operacije disala na usta, a sada imam taj problem dok izgovaram reči vazduh izlazi na nos i stvara mi nazalni glas. Šta bi mogla da uradim po tom pitanju? Da se ne čuje ta nazalnost.

Poštovani,
važno je da posjetite logopeda koji će vam pomoći naučiti novi način fonacije s obzirom na novi način disanja. Logoped vas treba vidjeti i čuti te nakon toga možete krenuti s konkretnim vježbama glasa.

Poštovani,
naš je problem velikih razmjera i čak seže u rad institucija. Nasa kći ima 10 god. i već dugo mrzi školu. Ujutro napravi i nama i sebi stres jer ne želi ustati iz kreveta, mada nije u pitanju nedostatak sna, jer ide u krevet u 8 sati uveče. Učitelji nove škole su ukazali da je jako loša u školi i da ne prati program. Manjka joj koncentracije i već smo radili testove po kojima ona ima psihičke i kognitivne poteškoće. Još uvijek ne zna na sat što uzrokuje nesnalaženje u vremenu. Prostorno je orijentirana i ide sama u školu do koje se mora voziti nekoliko stanica autobusom. Čita jako puno i savršeno kvalitetno. Voli čitati ali u školi tvrde da ona ne zna pisati ispravno te da joj treba puno vremena da nešto napiše. Sada su je vratili u program 2. razreda mada bi normalno trebala ići u četvrti. Prethodno su, zbog problema s njom u vezi škole, dali ponoviti cijeli prvi razred. Matematika je nula. Uopće se ne snalazi s brojkama i govori nam da mrzi računati. Što da radimo? Već je bila 5 mjeseci na specijalnom pedagoškom odgoju, koji smo plaćali jako puno a ništa joj nije pomoglo, čak je postalo gore. Nakon toga je počela jako puno psovati i nas roditelje vrijeđati. Bitna je i činjenica da nema prijatelja a i ne želi se družiti u razredu. U vrtiću je imala dragu prijateljicu s kojom je krenula u prvi razred, ali su ih razdvojili u školi jer su na času bile previše zaigrane. Moja kći to nikad nije preboljela. Više se ne druže i mi smo odselili. Tu smo školu promijenili jer sam ja vidjela da s tom školom nešto nije u redu. Čak su nam kažnjavali kćerku iako nije kriva. Zatvarali su je samu u kancelariju direktorice. Nama čak nisu ni javljali, saznavali smo tek od djeteta kada dođe kući. Naša kćerka se osjeća jako neshvaćeno i krivo optuženo. Počela je biti i agresivna, prvo u školi pa prema nama. Mi kao roditelji smo imali loš odnos s tom školom jer su nam željeli ukazati da mi pravimo greške nebrigom i nemarom a u stvari se te traume našeg djeteta odnose upravo na školska zbivanja. Inače smo u Austriji. Tu zivimo i radimo i mislimo kako je našem djetetu napravljen destruktivan položaj u školi jer je već velika za treći razred i ne osjeća se dobro u školi. Bojim se da će mi dijete zaraditi teške posljedice od ovog njihovog sistema. Molimo vas za savjet i hitan odgovor.
Mi nešto moramo poduzeti. Napomenut ćemo i da je direktorica prve škole, mimo zakonskih propisa, informirala sljedeću školu o našem djetetu unatoč izričitom odbijanju od naše strane da bilo kakva iskustva u radu s našim djetetom opet pogrešno tumači u drugoj školi. Željeli smo našoj kćeri dati novi početak u novoj školi gdje će sve što je bilo ranije biti zaboravljeno. No to je direktorica uspjela spriječti i dala je novoj školi instrukcije kako da s njom rade. Već razmišljamo i o tužbi svih nadležnih institucija jer su nam kažnjavali dijete bez našeg znanja i jer su djetetu uzeli pravo da se brani od napadaja učenika u školi. Molimo vas da nam što konkretnije date upute što nam je činiti da spasimo našu kćerku. Hvala!

Poštovani,
opisani problemi i poteškoće zaista su opsežni i ozbiljni. Ono što bih vam ja savjetovala je da napravite kompletni pregled vašeg djeteta, što uključuje psihologa, logopeda, neuropedijatra i po potrebi ostalih stručnjaka ako vam se to predloži. Zatim sa cjelokupnom dokumentacijom sjednite s nekim iz obrazovnog sustava u koga imate povjerenja i donesite najbolju odluku u cilju djeteta. Da li će to biti posebni program ili neki oblik individualiziranog programa, nije važno, važno je ono što će vašem djetetu činiti dobro. Ako vi prihvatite preporučeni oblik školovanja i vaše dijete će se smiriti i biti će mu lakše. Također je svakako uključite u rad s psihologom ili nekim srodnim stručnjakom u cilju izgradnje pozitivne slike o sebi jačanju samopouzdanja. Cilj vam je dijete, ne škola i sustav. Tako dugo dok tražite "krivce" u sustavu i školi nećete moći napredovati. Okrenite se djetetu i sebi. Pomoć od nadležnih institucija uvijek možete tražiti, ali svi će vas tražiti dijagnostiku i nalaze i opis onoga što ste poduzeli.

Poštovani!
Imam unuka koji ide u 1. razred OŠ. Roditelji (kćer i zet), su poduzeli sve, i logopeda i psihologa. Psihologica smatra da je on sasvim u redu, drago i dobro dijete. Problem je u čitanju, spajanju slova. Kad mu to "klikne " bit će u redu, tako im je objašnjeno. Logopedica je sugerirala da se oboje samoglasnici, pa mu je tada krenulo. Ali sad su krenuli kontrolni i tu je nastao problem. On kod kuće savršeno zna, a u školi se zbuni. Zbog toga sad vidim da je žalostan i zabrinut. Iako učiteljicu smatram stručnjakom imam osjećaj kao da je pod povećalom. Bio je na nekom testiranju kod soc. pedagoga škole. Mislim da mu ne vjeruje kad kaže da mu se nešto dogodilo, kao da je dežurni krivac. Moguće je i da griješim, ali ne vjerujem da dijete baš sve laže. Psiholog škole kaže da nema šta s njim raditi. Želim mu pomoći. Šta da radim? Kako da to bude bezbolnije za njega? Zabrinuta nona.

Poštovana,
Normalno je da se brinete. Samo budite baka. Djetetu je ionako previše škole i zadaća, treba mu netko tko će se s njime igrati.
Analiza i sinteza često u početnom čitanju zna zapinjati, ali se uz redoviti rad i trening usvaja, samo zaista treba vremena.
Možete mu čitati i pričati priče, time ćete također poticati razvoj jezičnih i čitalačkih sposobnosti. Zatim sve igre koje uključuju rad ruku pozitivno utječu na razvoj grafomotorike i sposobnosti govora, a time posredno i na čitanje. Šetajte, mjesite kolače, izrezujte....neka dijete barem na trenutak ima osjećaj bezbrižnosti i veselja, a vi ćete mu zapravo na taj način više pomoći nego da do iznemoglosti iščitavate tekstove (treba i to, ali svakodnevno u optimalnom vremenu do pola sata, pa nakon toga odmor).

Poštovani,
imam nekoliko pitanja vezanih uz dislaliju i uvjerena sam kako mi možete pomoći. Inače sam studentica 2. godine Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i, kako sam bila na praksi, uočila sam da neka djeca imaju poteškoće s izgovorom različitih glasova. Iako sam tražila po stručnoj i internetskoj literaturi, nisam mogla pronaći pouzdan odgovor na ova pitanja:
Koliko djece školske populacije zahvaća poremećaj dislalije? Koliko djece, od onih kojima je dijagnsticirana dislalija, odlazi na logopedski tretman, a da je njihova terapija vezana uz dislaliju? O čemu ovisi uspješnost terapije primijenjene dislaliji?
Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovorima. Lijep pozdrav.

Poštovani,
Dislalije, kao poremećaj izgvora češće su u predškolskoj dobi, tako da se većina izgovornih poteškoća do početka škole uglavnom riješi. Ostaju nam teži poremećaji ili dislalije s kojima se nije radilo. Tako da je taj postotak varijabilan, smatra se od 3-5% prema nekim autorima.
Od dijagnosticiranih dislalija oko 99% djece započinje logopedske vježbe.
Uspješnost primjenjenih postupaka pri pravilnom usvajanju glasova ovisi o brojnim čimbenicima. O izgovornoj poteškoći - blaža-teža, vremenu nastanka poteškoće, od progovaranja ili kasnije, kakva je anatomska struktura govornog aparata, stanje sluha i sposobnosti slušanja, zatim kakva je pažnja i koncetracija djeteta, njegove sposobnosti imitiranja, a vrlo je važna i upornost u dolascima logopedu, kao i svakodnevno vježbanje prema uputama logopeda.....i brojni drugi čimbenici koji su u početku često i nevidljivi.
Govor se uči govorenjem. Logoped vam dođe kao trener, uoči problem, savjetuje način otklanjanja, zadaje vježbe, a vi, dijete i roditelj, trebate trenirati. Kada se ostvari dobra suradnja, logoped, dijete i roditelj, rezultati ne izostaju.

Poštovana,
imam sina sedmogodišnjaka, koji ide u prvi razred, vrlo je zaigran, ali dobro usvaja znanje i nije mu ništa teško pamtiti. Malo je imao problema s pisanjem riječi, kao da nije čuo pojedina slova recimo kod riječi Dinka, pravilno bi rekao, ali bi napisao Dika, ali i to smo uspjeli savladati, ali se mučimo sa brzinom pisanja rečenica. Učiteljica nam kaže da je jako spor u pisanju i da jako zaostaje za drugom djecom, dok prepisuju sa ploče on uvijek prepiše pola. Pišu test iz hrvatskog on sve točno riješi, ali ne uspije završiti sve. Vježbamo stalno sa njime i stalno radimo, ali nikako da popravimo brzinu. Ne znamo što da napravimo da bi to postigli. Učiteljica kaže da ćemo imati ozbiljnih problema kada krenu sa zadacima riječima i da će ocjene pokvariti zbog svoje sporosti. Ne znamo kome bi se obratili i što napraviti. Uz stalne vježbe i rad sa njime, još uvijek nismo popravili brzinu. Unaprijed zahvalni! Srdačan pozdrav!

Poštovani,
brzina izvršavanja zadataka može biti i odlika karaktera? Sve radi sporije i promišljenije, pa i sporije čita i piše.
Nastavite vježbati, a ako ne bude većih pomaka možete od škole tražiti pokretanje individualnog pristupa u radu, s ciljem da se djetetu osigura više vremena za testove ako je to potrebno.
Pratite pomak, ako pomaka ima onda je to razvojno i bude se s vremenom brzina regulirala. Ako bude i dalje sporiji nego što očekujemo za dob potražite mišljenje psihologa i logopeda.

Poštovani,
Molim Vas da mi pomognete u slučaju mog sina jer ja više ni sama ne znam što da radim. Ima sedam godina i ide u prvi razred. Dosta je zaigran i školu ne shvaća ozbiljno. Kod matematike nema većih problema iako zbrajanje i oduzimanje vrši pomoću prstiju i nikako da nauči napamet da je npr. 4+5=9, čak i kada mu samo sekundu prije to kažem, ne zapamti. Kada mu postavim neko pitanje gleda u mene ali ne dobijem točan odgovor,imam osjećaj kao da uopće ne razumije što ga pitam. Npr., piše test iz prirode i pitam ga zbog čega se zimi slabije vidi jer uče o zimi i njegov odgovor je "životinje". Znači nema smisla nikakvog. Slabo čita iako zna sva slova ali ne zna riječi rastaviti na slogove pa njegovo čitanje zvuči kao npr. "redova", on rastavi na "re-d-ov-a", znači uopće ne shvaća kako se rastavlja na slogove da bi si olakšao čitanje. Kratki tekst moramo proći barem deset puta da bi ga lakše pročitao i opet će zastati na nekoj "teškoj" riječi svaki puta. U školi učiteljica ima problema s njim jer je zaigran, ne sluša, kod pisanja diktata on napiše neke svoje izmišljene rečenice koje nemaju veze s onim što Učiteljica govori i traži od njih. Rukopis mu je prestrašan i stalno dobiva opomene od učiteljice. Kod kuće će napisati jako lijepo ako ja sjedim kraj njega i opominjem ga na svako slovo, inače je jako neuredan. Vodila sam ga kod dječjeg psihologa i neuropedijatra te je bio i na pregledu na uho-grlo-nos i na magnetu glave i svi nalazi su mi uredni, osim kod psihologa koja smatra da je hiperaktivan i ima deficit pažnje. Za sedmogodišnjaka jako loše priča, tepa i rečenice su mu izmiješane i početak nema veze s krajem, neke riječi krivo izgovara a kada ga ispravljam pronaći će neku sličnu istog značenja samo da se ne mora potruditi oko izgovora one koja mu je problematična. Ne razumije koncept dana u smislu podjele na jutro-dan-noć i bilo što drugo u tom smislu mu stvara probleme. Iskorištava svaku priliku da skrene temu s npr. zadaće na nešto drugo tipa nekog crtića ili igre.
Ja lagano gubim strpljenje, osjećam se nemoćno i smatram da sam negdje zakazala kao roditelj. Ne znam u čemu je problem i kako da se postavim da mu pomognem. Da napomenem da je dodatni stres i sama učiteljica koja ga drugačije tretira od drugih, i koja bi najmirnija bila da mu se na čelo nalijepi etiketa ADHD iako ne znam kome bi to u stvari pomoglo. Inače, jako lijepo crta i poslušan je. Zna brojati do sto, ma zna on sve imam osjećaj samo kada hoće.

Poštovana,
iz vašeg pisma iščitavam da vaše dijete ime deficit pažnje uz jezičnu nezrelost - neusvojen izgovor, poteškoće s jezičnim razvojem, rečenice su krnje, nerazvijena analiza i sineza riječi što je direktna posljedica poteškoća u čitanju i pisanju.
Naravno da je dijete nemirno jer je "preplavljeno" zadacima koji su za njega trenutno preteški. Vama je pothitno nužan rad s logopedom. Treba raditi na ispravnom izgovoru, širenju aktivnog i pasivnog rječnika, te stimulirati razvoj analize i sinteze, početnog čitanja. Kada se tu dogode pomaci, sigurna sam da će i škola postati lakša, i djetetu i vama.

Poštovani,
moj sin ide u drugi razred osnovne škole, ima osam godina, nema problema s učenjem, problem je međutim u tome što se njegova učiteljica izderala na njega jer je zijevao na nastavi tj. dva puta je zijevnuo i ona se izderala: "HOĆEŠ VIŠE PRESTATI ILI IDI VAN". Jedanput nije stigao pratiti i isto je počela vikati: HOĆEŠ LI VIŠE POČETI PRATITI I BUDI BRŽI. Sad ja imam problema kod kuće, ne želi u školu da nešto ne pogriješi da se učiteljica nebi derala na njega. Šta da napravim jer on više ne ide u školu veseo kao prije?

Poštovani,
umirite dijete, ohrabrite ga, ali također otiđite porazgovarati i s učiteljicom da saznate što se dogodilo. Ispričajte učiteljici kako je vaše dijete doživjelo tu situaciju u razredu, i čujte i njezino mišljenje, naravno recite da dijete pokazuje neugodu prema školi i pohađanju nastave. Sigurna sam da ni jednom učitelju i učiteljici nije cilj da se dijete boji i ne želi u školu. Nemojte čekati, što prije porazgovarajte, jer odgađanjem razgovora strahovi samo rastu, a onda će biti još teže. Po potrebi porazgovarajte i s nekim iz stručne službe škole, pedagog, psiholog, ali prvo s učiteljicom. Najvažnija vam je dobra suradnja, a sve u interesu vašeg djeteta.

Poštovani,
javljam se u vezi mog dvogodišnjeg sina. Star je 28 mjeseci i imamo problem. Stalno slini, ponekad više, ponekad manje, ali slini. Ne žvače hranu nego je samo malo prebaci u ustima pa krene gutati i naravno onda dolazi do gušenja. Ne priča nego samo kaže mama. Krenuli smo kod logopeda koji je tvrdio da ima problem jer nema dovoljno razvijen osjećaj u ustima. Nakon nekih terapija nema nikakvih poboljšanja. Moj zaključak je da je problem u jeziku jer on ne pokreće jezik. Nikada ga nije isplazio, ne može ga isplaziti preko usnice, ne prebacuje hranu u ustima. Uvijek mu je u donjem dijelu usne šupljine i ne vidim da išta radi s njim. Da li je moguće da je to problem? Inače je zdravo dijete sa normalnim razvojem. On bi rado pričao, ali ne može da izgovori. Molim vas za savjet i unaprijed zahvaljujem.

Poštovani,
ako ste primijetili poteškoće pokretljivosti jezika, što znači, dijete ne može jezikom oblizati gornju usnicu, ili jezikom dodirnuti kutnjak, lijevo pa desno, u usnoj šupljini, može se raditi o prekratkoj podjezičnoj resici. Tada svakako potražite pregled i mišljenje liječnika ORL specijalista, koji će po potrebi tu resicu prerezati (ambulantno), i tako omogućiti pokretljivost jezika. Također može se raditi i o smanjenoj osjetljivosti usne šupljine, tada je potrebna svakodnevna stimulacija (masaže), učenje gutanja i žvakanja s različitom hranom, teksturom, čvrstinom, veličinom...što ćete provoditi s logopedom - nije dovoljno nekoliko terapijica, potrebna je edukacija roditelja za svakodnevni rad kod kuće. Također pomoć možete potražiti i od radnog terapeuta.

Poštovani,
sin mi puni četiri godine za tjedan dana. Propričao je relativno kasno, pred treći rođendan. Brzo je slagao rečenice, ali su mu falila slova r, l i još nekoliko pa smo krenuli kod logopeda. Naučio je slovo l, r još ne zna. Međutim, prije nekih 8 mjeseci je počeo mucati. Mucanje se javlja periodično, traje po tjedan do deset dana, zatim prestaje i ponovo se javlja nekon mjesec, dva. Naš logoped smatra da to nije za intervenciju nego samo da budemo strpljivi i ne ispravljamo ga dok traje faza mucanja. Što da radimo po vašem mišljenju? Ne možemo naći poveznicu kada se mucanje pojavljuje. Inače je veseo dječak, ide u vrtić i omiljen je u društvu. Ponekad muca ttttttttreba, a ponekad hohohohohoja sam bio...  Hvala Vam na odgovoru.

Poštovani,
vaš logoped je u pravu, potrebno je dijete mirno pratiti, ne ga ispravljati, na način da mu govorite "govori polakše", nego mu recite "slušam te". Time mu dajete poruku da ste tu za njega, i da ne treba žuriti s govorom, što dodatno pogoršava fluentnost.
Kod vašeg djeteta se prema procjeni logopeda radi o razvojnom mucanju koje se javlja u dobi od 3-5 godina kod velikog broja djece. Takvo mucanje samo pratimo iz razloga da djetetu ne osvijestimo da ima poteškoću govora, čime se dijete počinje brinuti, a govor se pogoršava. Razvojno mucanje uključuje se u logopedske vježbe ako traje duže od 6. mjeseci, ili ako je izrazito jako, takvo da dijete uopće ne može govoriti.

Poštovani,
trebam jedan brz i stručan odgovor. Moja djevojčica će uskoro napuniti osam godina. Krenula je u drugi razred. Prvi razred završila je s odličnim uspjehom. Imala je četvorku iz matematike, ostalo petice. Matematika joj je teško išla i ta četvorka zaslužena je mukotrpnim radom mene i nje. U drugi razred je krenula kao neko drugo dijete. Zaredale su se trojke, dvojke, jedinice. Gradivo ne razumije, matematika joj je teška, doma nauči teškom mukom, izvježbamo, iz škole dođe s jedinicom. Kao da se uopće ne snalazi u zadacima, umjesto trideset pročita deset, umjesto osamnaest osamdeset itd. Kod pisanja rečenicu nikako da započinje velikim slovom, iako zna pravilo, ona počinje s malim. Rečenice joj nemaju početka, ni kraja, imam dojam da želi što prije sve napraviti samo da bi se riješila, a rezultat joj je nebitan. Bila sam u školi, razgovarala s učiteljicom. Naišla sam na šok. Učiteljica me optužila da joj ja nabavljam ispite i učim je napamet, pa kad dijete dobije neki drugi ispit, ostaje zbunjeno i zato dobije jedinicu. Meni se svijet srušio, jer ja nisam to radila, a učiteljica mi ne vjeruje. Ne znam kako da se postavim, što da radim. Ona tako slabo pamti. Najviše me muči što ništa ne priča, ne želi mi reći zašto je to tako, što ju muči. Nikad ne znam kako će u školi reagirati, jer ja znam da zna, ali rezultati su ipak loši. Učiteljica se žali da joj stalno dolazi da joj posebno rastumači što se od nje u zadatku traži. Doma imamo mlađe dijete, star je skoro pet godina, i ne znam da li sam si ja to možda umislila ili...ona kao da je ljubomorna na njega, na tu njegovu slobodu, na bezbrižnost. Mnogo puta ponovi da bi ponovno u vrtić da se može igrati. Sređena smo obitelj, nije bilo nikakvih trauma, šokova. Ove godine upisala je i glazbenu školu jer je to htjela, no ni tu se ne trudi, njoj se jednostavno ne da. Što da radim? Kako da ju motiviram, kako da se postavim? Hvala na svemu.

Poštovani,
prvo otklonite moguće objektivne poteškoće školskih problema. To znači posjetite logopeda da procjeni usvojenost vještine čitanja i pisanja, te da li zbog poteškoća u čitanju dijete nazaduje u usvajanju školskih sadržaja. Također posjetite i psihologa da utvrdi verbalne, neverbalne i ostale sposobnosti djeteta, te koliku ulogu na razvoj ima mlađe dijete, te njezini osjećaji prema bratu. Vi ćete tada najbolje moći porazgovarati s logopedom, psihologom i učiteljicom i znati kako da pomognete djetetu da je motivirate i kako da se vi postavite.

Poštovana,
Nadam se da ćete mi moći pomoći jer zaista ne znam kome bi se obratila. Imam dječaka od 2 godine koji od poznatih riječi govori samo mama i neću. Neverbalno najčešće nemamo problem u komunikaciji jer pokaže prstom, donese određene predmete ako ih tražim i zna ako nešto ne može, pa se ljuti ili plače i slično. Kao bebi od 2 mj. dijagnosticiran mu je distoni sindrom (radili smo 3*uzv mozga sve je bilo u redu) i išli smo na vježbe godinu dana tako da je motorički zaista "jak", puzao je, prohodao je s godinu dana, trči, penje se, skače istovremeno s dvije noge,jede sam, pije sam...
Radi govora smo bili u logopeda koji nam je rekao da ne misli da ima problem s govorom nego da mu je hiposenzoričan i hiperemotivan pa da zato nekad burno reagira jer mu kao svi podražaji trebaju biti intenzivniji da ih doživi... uputili su nas i u psihologa koji je rekao da njegov razvoj odgovara kronološkoj dobi, da ima motoričku imitaciju i da je sve u redu i da ne trebamo ići u logopeda nego da ga pustimo i radimo s njim kući. Pedijatrica nas je poslala i kod neuropedijatra da isključimo sve. Bili smo na pregledu na kojem je doktorica kao uočila da on ima poremećaj u komunikaciji jer je kao nju "ignorirao" i cijelo vrijeme samo sa mnom komunicirao i poslala nas je dalje na eeg mozga u budnom i spavajućem stanju, defektologa i pregled sluha... Molim vas pomozite mi ako možete samo da shvatim što se događa i što to sve skupa znači. Ja kao majka ne osjećan da on ima neki strašan problem, nekad mi se čini da je on jednostavno takav, a opet ne bi željela bit jedna od onih koja zatvara oči...koja je razlika psihologa i defektologa? Trebam li ga voditi u logopeda? Imate li neki pametan savjet ? Mama

Poštovana,
meni kao logopedu je važna vaša rečenica da dijete razumije i komunicira. Počeo je govoriti, u prosjeku je to manje nego što bi za tu dob bilo poželjno, no važno je samo i dalje puno stimulirati i provocirati govor. Potičite korištenje geste, ali uz gestu svakako neka stalno ide i verbalni govor, daj to, hoću još, ne više, tamo je, tu je.......
Razlika između psihologa i defektologa je u tome da će psiholog procijeniti intelektualni razvoj u odnosu na dob, dok će defektolog gledati razvoj senzomotorike i zrelost pojedinih oblika ponašanja, hranjenje, oblačenje, način igre.....
Da li ga voditi logopedu? Ja osobno volim raditi savjetodavno s roditeljima u toj dobi, da im pokažem kako da se igraju s djetetom i na koji način i koje govorne oblike da stimuliraju. Time se roditelji educiraju i prvenstveno smiruju pa lakše i "bezbolnije" pomažu djetetu.
To što su vas poslali da obavite sve preglede je dobro, s ciljem da isključite sumnje na neke moguće probleme, a ako treba na vrijeme ćete znati što trebate raditi i kako.

Poštovana,
Imam sina koji ima 6 godina. I stalno ima otvorena usta. Logoped kaže da mu je jezik predugačak. Ja mislim da je to zbog zubiju, prva 4 zuba su mu crna i veličine 0.5cm. I ne znam od čega su mu takvi zubi, do 2 godine je imao ljepe bijele zube, a kasnije su mu postali crni. Svi kažu da je to zbog bočice, ali on je nije imao jer je nije volio. Možete li mi reći nešto u vezi ta 2 problema.

Poštovani,
svatko od nas ima drugačije građena usta i čeljust, pa i jezika ima raznih veličina.
Razloga zašto je jezik van usne šupljine ima više, jedan od njih je najčešće predugo korištenje bočice pa dijete diše na usta, time i opušteno drži donju čeljust pa jezik klizi van. Provjerite kakva je podjezična resica, može biti prekratka i onemogućavati adekvatno povlačenje jezika u usnu šupljinu. Pogledajte da li dijete može oblizati gornju usnicu, te da li vrškom jezika može dodirnuti stražnje zube, kutnjake, na lijevo i na desno. Ako ne može posjetite ORL liječnika da pregleda stanje jezika i po potrebi učini resekciju frenuluma. Zatim treba i provjeriti stanje tonzila i protočnost zraka kroz nosnu šupljinu, možda nabujalo adenoidno tkivo (mandule) otežavaju prolaz zraka pa dijete diše na usta.
Ako dijete i dalje plazi jezik, mogu se raditi i vježbice koje će ojačati stražnji dio jezika, korijen jezika, čime će ga dijete lakše povlačiti unutar usne šupljne. To su vježbe iz programa Talktools. Neki logopedi su educirani za rad te metode. U ovom slučaju to bi bile vježbe pijenja tekućina na slamčice različitih debljina i težina povlačenja tekućine.

Poštovana,
imam sina od 5 god. koji ima problem sa slovima: s,z,l,lj i r. Kada se s i z nalaze na početku riječi, onda ih ne izgovara ili ih zamijeni slovom c; na kraju i u sredini riječi ih uglavnom izgovori "šuškavo": sivi - civi, mast-mas t pas-pas  Slovo "lj" izostavlja dok slovo "l" izostavi ili zamijeni slovom v ili j: mala-mava zelena-eejena lopta-jopta ljubav-ubav bljutava-butava. Slovo "r" izostavlja ili ga zamijeni slovom "u" crna-cuna orah-oah tvrdo-tvudo.
Nema fizičkih prepreka niti problema sa sluhom. Nikad mu se nije tepalo, te puno pričamo s njim. Pedijatrica tu ne vidi problem dok dijete ne bude krenulo u školu, te me je savjetovala da ga samo ispravljam - to daje kontraefekt, time još više gubi volju za bilo kakvim radom ili napredovanjem. S njim sam 24 sata dnevno i ja ga razumijem u potpunosti dok ga drugi zbog njegove brzine govora baš i ne razumiju što ga dodatno demotivira. Kako da mu pomognem?

Poštovana,
otiđite do logopeda, ovo su klasične poteškoće izgovora djeteta te dobi. Govor se bude, ili ne?, poboljšavao, a djetetu najlakše možete pomoći sustavnim logopedskim vježbama. Krenuti od glasa S,Z, nakon toga L, R, Lj. To je prirodni razvoj glasova, pa razvoj jednoga podržava i pospješuje razvoj drugog glasa. Nemojte čekati školu, dajte djetetu priliku da usvoji pravilan izgovor i da svakodnevno spontano vježba i usvaja nova govorno-jezična znanja.

Poštovana,
imam sina od tri godine i tri mjeseca. Veseo je i razdragan, voli se igrati i dobro neverbalno komunicira, ali slabo govori.
Zna dosta riječi ali ih koristi kad on želi, ne spaja ih u rečenice i ne komunicira po sistemu pitanje odgovor. Danas sam odvela logopedu koja je dok smo još boli u čekaonici čim je pogledala u dijete pitala ima li autizam. Zanima me može li se tako ozbiljna dijagnoza utvrditi jednim pogledom na dijete koje izgleda zdravo? Hvala

Poštovana,
i sami ste si dali odgovor. Naravno da je to vrlo kompleksna dijagnoza koja zahtijeva kompletnu timsku obradu - neuropedijatar, psiholog, logoped, psihijatar i po potrebi drugi stručnjaci. Žao mi je što vas je nespretno pitanje kolegice uznemirilo. Dobro je da vaše dijete komunicira i razumije. Potičite razvoj rečenice od dva elementa, mama daj, tata pa pa...budite uporni i nemojte mu na prvo traženje sve odmah dati, tražite ga da ponovi za vama, i naravno posavjetujte se s logopedom, i neka vam objasni svoje pitanje o autizmu, što ju je navelo u ponašanju vašeg djeteta da pomisli na tu dijagnozu.

Poštovani,
Javljam vam se iz Budve, moje ime je Gabrijela D. i imam velike nedoumice u vezi disleksije. Naime, imam sina koji ima 10 godina. Ima problema sa čitanjem, sporo piše, te školske zadatke nikad nema napisane, ne sluša na času i ne pamti domaće zadatke, tako da dobija slabe ocene. Kući učimo, vežbamo. Iz matematike i engleskog je odličan. Matematičke zadatke radi savršeno, kao i iz engleskog jezika, ali je dosta spor kad imaju pismene zadatke. Rukopis mu je veoma loš, ali razumljiv. Tekst koji čita prvi put čita ga jako loše, ali tokom
ponovnog iščitavanja sve bolje i bolje. Išli smo kod pedagoga koji trvrdi da je on u pubertetu te da mu nije ništa. Ja sam jako zabrinuta, jer ima neke simptome disleksije. Tj. da li je to u pitanju i najvažnije kako da učim s njim i kako da mu pomognem. Njegova učiteljica misli da je lenj i da je to od puberteta, ali on je bio takav od početka, što je moja greška, sve sam mislila proći će. Izvinite na ovako opširnom pismu. Nadam se odogovoru. Unapred zahvalna, s poštovanjem, Gabrijela

Poštovana Gabrijela,
najjednostavniji, najlakši i najbrži način da se riješite dileme je da odete do logopeda na dijagnostiku. Opisi teškoća vašeg sina idu u smjeru sumnje na disleksiju, ali je treba potvrditi ili odbaciti logoped. Te teškoće nisu nužno vezane samo uz pubertet, i neće nestati same po sebi. Također važno je napraviti i psihološki pregled sposobnosti, da saznate koje su jake strane vašeg djeteta, a na kojima morate poraditi, koristeći jake strane i sposobnosti. Važno je da ga podučite kako da uči, to će vas najbolje savjetovati logoped i psiholog. Učite ga kako se izrađuju umne mape i sažeci, snalaženju u tekstu, načinima rješavanja testova, kako si pomoći ključnim riječima, memo tehnike zapamćivanja...
Moj sin ima 10 g. i ide u 4 razred. Nema problema sa izgovorom riječi niti sa čitanjem riječi. Raspoznaje sva slova i sve ih zna napisati, ali užasno ružno piše, u pisanju brka m i n tj imam osjećaj da iz čiste lijenosti kod m ne doda još jednu crticu. Doma vježbanje pisanja je čista muka uz suze, sjedenje satima uz praznu bilježnicu ne želi pisati ni kad mu diktiram ni kad bi trebao prepisivati tekst iz knjige. Sad je to već problem, u školi ga učiteljica kažnjava s nižim ocjenama zbog ružnog pisanja iako sve zna... No moje pitanje je postoji li kakva škola lijepog pisanja ili privatni sati kod logopeda. Učiteljica mi je preporučila da se obratim logopedu. Molim savjet što da radim, kako da ga animiram ili kod koga da potražim pomoć.

Poštovanje,
Ja imam djevojčicu koja ide u 2. razred, jako dobro uči shvaća ali je učiteljica stalno premješta. Ja sam par puta pitala za razlog i nisam baš zadovoljna odgovorom: kao manja je pa je premješta u prve redove ali klupe se redaju u polukrug i meni je to bilo smiješno. Problem je jer i ja radim u istoj školi kao učiteljica i kad god pitam zašto i da je ne premješta ono ispadne suprotno. Nastojim da se što manje petljam u razred gdje ide ali je problem sto sjedi s najlošijom učenicom i dijete nije baš dobro, a to nju muči jer je kolegice smatraju manje vrijednom i kaže zašto mene stavlja da sjedim s najlošijom učenicom. Pokušavala sam porazgovarati s njom jer je nama naše dijete najbitnije i onda je ostale izbjegavaju, ne daju da se druže s njom jer bukvalno shvaćaju ako sjedi s najlošijom učenicom da je i ona takva. Ne znam razlog premještanja i za takav odnos djece. Molim savjet.

Poštovana,
učiteljica vjerojatno želi da si djeca međusobno pomažu i stoga vašu djevojčicu, koja nema teškoća u savladavanju gradiva, stavlja sjediti s djevojčicom koja očito ima problema i s učenjem i s druženjem. Pokušajte to svojem djetetu pojasniti, a i bilo bi dobro da u vrijeme određeno za individualne razgovore s roditeljima odete porazgovarati s učiteljicom kako biste saznali njene namjere. Istovremeno joj otvoreno kažite zašto takvo sjedenje muči vašu djevojčicu.

Poštovani,
moja kćer je stara 27 mjeseci. Govori oko 30 riječi (na zahtjev ili samoinicijativno), međutim, mnoge od njih neobično izgovara, npr, broji do 5: ijen, ka, ii, lje, et. Da li je to premalo govora za taj uzrast i što učiniti po pitanju izgovora? Također, skoro nikad ne koristi pokazivanje kažiprstom, nego, kada joj treba nešto čemu ne zna izgovoriti ime, odvede nas za ruku do željenog predmeta. Zna pokazati 4 dijela tijela, par stvari u slikovnici, razumije naloge (donesi, odnesi, pa-pa itd) i reagira na njih. Po cijele dane nešto brblja na nekom svom jeziku, onda u cijelom tom monologu ubaci neku smislenu riječ i tako u krug. Slaže kocke, puzle, umetaljke, pokušava crtati. Ima kontakt očima, razumije emocije, raspoznaje ljutit, tužan, sretan ton. Rijetko kad se riječima obraća nekome, većinom sama sebi "priča", a na pitanje- kako kaže npr. maca, reći će: aca, ali nikad kad vidi mačku neće upotrijebiti tu riječ. Voli djecu, prilazi im, smije se itd. Odaziva se na ime, razumije svakodnevne situacije (idemo na spavanje/kupanje/jesti itd). Moje pitanje bi bilo: imam li razloga za brigu, da li je potrebno da se obratim logopedu ili nekom drugom stručnjaku? Postoji li (iz navedenog) neka stavka na koju bi trebalo obratiti pažnju i reagirati? Unaprijed hvala!

Poštovana,
iz vašeg opisa djeteta uviđam uredan razvoj za dob od 27.mj. Vaše dijete razumije, izvršava naloge, komunicira, brblja. Motorički još nije spremna za "čisti" izgovor pa budite strpljivi. Vi nudite govor na način da budete dobar govorni model, nemojte tepati ili mazasto pričati. Ako dijete nešto kaže, i nerazumljivo, ali vi kao mama znate što je reklo, samo ponovite njezinu riječ uz dodatak svoje, ispravne riječi, npr. aca, da to je aca, to je Ma ca, naglasite taj prvi slog, glas koji izostavlja, izgovorite produženo, mmma ca. Nemojte previše tražiti da ponavlja za vama (djelom tražimo), jer djeca koja su "perfekcionisti", ne žele tada ni pokušati govoriti, jer su svjesni da to što su rekli nije onako kako je rekla mama, pa radije odustaju. Potičite igre govornih organa, coktanje jezikom kao konjić, brrm kao autić, pušite kao vjetar ŠŠŠ, kako ide zmija SSSS, pčela ZZZZ i glasanje ostalih životinja, ko ko, ga ga, vau vau, mu mu....Također vrlo je važno pratiti pomak u govoru. Pratite da li dijete u nekom vremenskom razdoblju napreduje i koliko, tada možete biti mirni da razvoj napreduje i sve će biti u redu.

Poštovani,
moj sin ima 17 mj. i totalno je nezainteresovan za bilo
kakvo učenje, mama zove ponekad, tata kad zove uopće ne gleda u tatu nego se igra s igračkama, puno gleda crtić Pinokio i samo njega, često pušta zvuk poput rezanja ili pričanje kroz grlo, ništa ne zna ni pokazati niti donijeti... u panici sam, je li sve u redu s mojom bebom :(

Poštovani,
ne znam vam reći da li je sve u redu ili nije, premalo mi je opisa, a to je i još malo dijete. Uviđam vašu zabrinutost i u pravu ste da bi dijete te dobi trebalo više komunicirati, ostvarivati kontakt očima, odazivati se na svoje ime, izgovarati mama, tata, daj, ne ili barem koristiti geste kima glavicom za da, ne, pokazuje prstićem, maše pa pa, nema.... Pogledajte razvojne ljestvice za komunikaciju i govor za njegovu dob, pa ako uočavate odstupanja, nemojte se odmah prestrašiti, potražite savjet logopeda i psihologa, pa po potrebi provjerite sluh i napravite kompletan ORL. pregled Tako ćete najbolje znati što poduzeti i kako stimulirati razvoj vašeg djeteta. U ranoj dobi su rezultati najbrži i najveći ako dobro pristupimo.

Poštovani,
molim za pomoć. Majka sam četverogodišnjaka. Uredno prohodao sa godinu dana, pelene smo ostavili sa dvije. Po ničemu ne odudara od svojih vršnjaka osim dvije stvari: od upisa u vrtić sa 3 god javlja se mucanje. Nekad više nekad manje i uvijek je problem na samoglasnicima. Ne ispravljamo ga nego ga potičemo da sporije izgovara riječi.
Drugi problem imamo sa crtanjem i s didaktikom. Teta iz vrtića u više nam je navrata naglasila da trebamo poraditi na tome jer da mu lošije ide. I sama sam primjetila kada gledam crteže u vrtiću da odudara od ostalih. Dok drugi crtaju određenu temu on uglavnom šara. Problem je jer on naprosto odbija bilo kakvo crtanje kod kuće. Nema načina na koji nisam pokušala ali on neće i gotovo. Što se tiče didaktike neću niti komentirat. Teta kaže da ga moramo prisiliti ali primjetila sam da je tada još gore. Inače je dijete koje najviše voli bicikl, lopte, romobil... uglavnom sve što se vani radi. Molim za vaše mišljenje i da li treba što poduzimati. Hvala

Poštovana,
radite upravo to što radite, gledajte svoje dijete, ono će vam reći što mu treba. Sada mu treba aktivnosti i kretanja, time se i najbolje razvija. Pokret razvija mozak, pa kasnije sva učenja idu lakše. Vježbe ruke možete raditi i kroz košarku, vođenje lopte, rad sa škarama, modeliranjem, nije nužna uvijek olovka. Ako u toj dobi previše inzistirate na nekoj aktivnosti za koju dijete još nije spremno samo se stvara otpor. Također sva didaktika u toj dobi treba biti kroz igru i zabavna, sigurna sam da će se tada htjeti pridružiti.
Ovaj oblik mucanja koji opisujete je razvojni, nemojte mu govoriti da govori sporije i polaganije, samo mu recite da ga slušate i budite strpljivi. Ako se govor bude pogoršavao svakako posjetite logopeda.

Poštovani,
moj sin ima 22 meseca i zove se Danijel. Prohodao je sa godinu dana i već tada je izgovarao mama, tata, baba... Još uvek nije progovorio, ali od reči izgovara pored gore navedenih i ajde, hoću, neću, njam koko, beži, Daki (skraćenica za njegovo ime), duda, bata, nikako neće da izgovori seka.. Nije agresivan ni besan, ponekad kad mu se nešto neda ili kada se ne ide gde on hoće, zna da sedne i plače, na ulici kada šetamo drži me za ruku i nikada nije ispoljavao bes ili agresiju. Međutim, imamo samo jedan problem, ne odaziva se na svoje ime! Nekad se okrene kada ga pozovemo imenom, ali je to retko kad. Inače zna da kaže pa pa, igra i imitira celu pesmu kad si srećan. Da li je to samo faza što se ne odaziva na ime ili treba da se zabrinem. Ionako sam već zabrinuta. Unapred hvala na odgovoru!

Poštovana,
vidim da detaljno pratite razvoj svojeg djeteta. Ponašanja koja ste opisali u skladu su s njegovom dobi, pa bih još neko vrijeme malo pratila kako se ponaša kod dozivanja. Više pratite kakvo mu je razumijevanje, da li zajedno s vama gleda u imenovani predmet igračku, npr. gledaj auto, tamo je, i dijete gleda prema autiću, te da li kada kažete dolazi tata, baka...gleda prema vratima. Također kada vas nešto traži bilo govorom ili gestom da li vas gleda u lice, oči, što znači da komunicira i razumije.
A ako vas i dalje muči nemir potražite savjetovanje kod logopeda i psihologa, oni će vam najbolje moći reći da li postoje odstupanja i koja su ili ih nema. Tako ćete biti mirniji i lakše se posvetiti razvoju svojeg djeteta.

Poštovani,
imam sina koji je upravo krenuo u prvi razred. Ima točno 7 godina. Zabrinuta sam za njegovo svladavanje čitanja i pisanja a ne znam imam li stvaran razlog za brigu, da li da nešto poduzmem ili je to stvar koja će se jednostavno razviti. Brine me to što on još nije svladao sintezu i analizu riječi, izvježbali smo riječi od 4, pa i one od 3 slova većinom zna ali vidim da je to stvar koju on nije shvatio već samo izvježbao, naime zna zapeti na riječi JA. Riječ MAMA zna ali ako piše MAMU on isto kaže mama, iako prvi i zadnji glas raspoznaje. Igra igru KALADONT odlično. Zbunjuje me to što on već 2-3 godine svaku riječ zna rastavit na slogove, bez obzira na dužinu riječi i da li mu je poznata, radi to bez da zastaje, bez razmišljanja i razumije. Također svaku priču zna prepričati s razumijevanjem i odgovoriti na sva pitanja vezano za neki tekst ili priču. Odlično priča priču po slikama. Radne listove u kojima se traži da nastavi niz, izbaci uljeza i tome slične rješava bez da mora razmisliti. Odlično se snalazi u prostoru, ispred, iza, lijevo, desno. Komunikativan, sa jako bogatim riječnikom i izraženim razumijevanjem. Matematika, oblici, puzzle, memori, društvene igre. s tim barata kao dosta starije dijete. Piše desnom rukom, jede s obje, loptu udara s lijevom. Ne znam da li je bitno ali da naglasim da je jako povodljiv za djecom a u isto vrijeme je izrazito razuman u komunikaciji s odraslima. Tako da često je krivo procjenjen (po mom mišljenju), npr kod doktora, zubara, na upisu za prvi razred jer se izuzetno razumno ophodi s odraslima pa ga samo hvale, kako je zreo, spreman... a u razredu je pak među življima , i treba ga smirivat, s tim da zadatke odradi i napravi sve što učiteljica od njega traži. Eto, zanima me da li bih trebala to prepustiti vremenu ili da nešto poduzmem.

Poštovani,
vidim da ste brižni i angažirani oko razvoja svojeg djeteta. Vrlo detaljno, što je važno, opisali ste mi svoje dijete. Teškoće koje opisujete tipične su poteškoće početnog usvajanja čitanja i pisanja. Nastavite i dalje vježbati analizu i sintezu riječi od 4, 3, i 5 slova/glasova. To je vještina koja se razvija kroz nekoliko mjeseci. vama kao roditelju važno je da pratite da li u razvoju i učenju ima pomaka. Tada možete mirno dalje nastaviti poticati svoje dijete. Ako kroz neki period od barem dva mjeseca ne uočite napredak, onda potražite procjenu logopeda. Čitanje i pisanje su vještine, pa kao i svaka vještina zahtijevaju ulaganje truda i vremena u razvoj. Rezultati sigurno neće izostati.

Poštovani,
imam sina starog sedam godina pohađa drugi razred. Ne shvaća školu ozbiljno. Ima problema s učenjem, još uvijek spaja slova kod čitanja, zato što ne zna dobro pročitati zadatke teško i krivo riješi matematiku i ostale predmete. Učiteljica misli da to i nije neki veliki problem. Htjela bih mu pomoći jer je gradivo svakim danom sve teže, a ne znam način na koji da mu pomognem.

Poštovani,
svakako posjetite logopeda da utvrdi razinu usvojenosti vještina čitanja i pisanja. Može se raditi o razvojnim teškoćama čitanja i pisanja, što znači da će kroz vrijeme proći, ali ne bez dodatnog truda i vježbe. Također ako se radi o disleksiji, važno je što prije započeti s dodatnim radom. Po potrebi posjetite i psihologa da utvrdi njegove jaka i manje jake strane pa će vam biti lakše poticati i usvajati nova znanja.

Dobar dan...
Evo molim vas savjet. Moj sin će 27.10 napunit dvije godine jako već dugo voli crtiće sa slovima i brojevima no od prije dva mjeseca on sva slova i brojeve do deset prepoznaje (na engleskom i hrvatskom ih izgovara kako kad mu paše) i ne bih ja radila famu oko tog al tete u jaslicama me doslovce upiru kako to moram negdje prijavit u dogovoru s pedijatrom i svašta što ja znam.. meni je to iskreno malo šašavo sve pa vas molim za mišljenje.. puno hvala

Poštovani,
Što su vam tete u vrtiću rekle, zašto, smatraju potrebnim da porazgovarate s pedijatrom? Jedino na što prvo pomislim je da vaše dijete još ne komunicira i ne govori. Ako nema nijedne smislene riječi, ne upotrebljava gestu, daj, tu, ne, da....ne gleda u oči, onda treba vidjeti što se događa. Ali ako vaše dijete uredno komunicira, daje zahtjeve, veselo je, smiješi se, igra se različitim predmetima, prepoznaje ukućane, ima nekoliko smislenih riječi koje upotrebljava, onda se radi o tome da je dijete naučilo ono čemu je izloženo. Samo možda, pitanje, gleda li previše crtiće?

Poštovani,
imam djevojčicu staru 8,5 godina. Unazad nekoliko tjedana, u početku manje a sad sve više počela je u rečenice i između njih ubacivati slova. Npr.:
Laku noć L
Danas je u koli bilo lijepo, N, B Imali smo pet sati, D.
Nekad i u mirovanju kad ništa ne priča svakih nekoliko minuta ili desetaka sekundi, nekad češće nekad rjeđe slovka. Onako, samo povremeno čujemo sa strane da se oglasi, D... N... D... P... Nije imala neki stres veliki, bar ne da mi znamo i primjetila je da slovka i što se više trudi da ne, sve više počne slovkati. Zasad ignoriramo, rekli smo i njoj nek se s tim ne zamara, pa će proći kako je i došlo ali u biti ne znam da li se trebamo javiti liječniku.

Poštovani,
nisam do sada imala iskustva s takvim siptomima, ali kako je glavni govorni organ mozak (programira i realizira govor) svakako bih vam preporučila pregled kod neuropedijatra. Ako je samo prolazna faza, neki tik (psihološki), bit ćete kao roditelji mirniji pa će i prije proći. A isto tako ako se ukaže potreba za nekim djelovanjem nećete gubiti vrijeme iščekujući da prođe.

Poštovane profesorice,
Imam problem sa 13-ogodišnjim školarcem. Jako sporo piše u školi. Prilikom diktiranja ne stigne napisati tekst, diktati su mu noćna mora. Redovito mu u bilježnici fali dio riječi jer ne stigne. Jako sam zabrinuta radi toga... Ja sam profesorica, pa mi je jako teško da se tako jedno inteligentno dijete muči, ispite ne stigne do kraja sata napisati, sadržaj pozna, ali vremena nema... Disleksiju i disgrafiju nema, odlično povezuje gradivo, ima odličnu usvojenost programskih sadržaja, voli povijest, geografiju, biologiju. Jako sam frustrirana radi toga. Ne želim mu raditi pritisak, ali izostat će očekivani rezultati. Sad u 7.r. mu i ja predajem. Primjetila sam da odluta mislima. Uopće ne sluša u određenim dijelovima sata. Kad se uključi u raspravu odlično zaključuje, suvislo, koncizno. Ima odlično razvijen način razmišljanja potreban za prirodne znanosti. To mi stvara veliki pritisak jer ne znam kako mu pomoći. Kolege su spremne na suradnju i pričekaju ga, ali kako ga motivirati da bude brži. I oni već pomalo gube strpljenje, a kao roditelj strepim da ne ostvari rezultat sukladan njegovim sposobnostima.

Poštovani,
savjetovala bih vam da se usmjerite na ono što dijete zna i može, na njegove jake strane. Ako pisanje ne ide brže (da je mogao do sada bi već usvojio brže pisanje - 7.raz.), nastojite da maksimalno odgovara usmeno i da te ocjene imaju veću težinu kod zaključivanja. Važno je da dijete pokaže znanje, a na koji je način to učinio, možemo pristupiti prema individualnim potrebama. Kod neuspjeha i lošeg rezultata u pisanim zadacima dozvoliti druge načine rješavanja zadataka, sa smanjenom potrebom za pisanje, uz mogućnost isključivo usmenog odgovaranja i ocjenjivanja samo usmeno provjerenih znanja.
Uvedite po mogućnosti i kompjutersku tehnologiju tamo gdje se može, npr. fotorgafira plan ploče, a diktate koje treba pisati, naknadno usmeno provjeriti, pa ocjena koja slijedi je rezultat pismenog i usmenog odgovora.

Poštovanje,
imam sina od dve godine i sedam meseci. Pre pet meseci je prestao da priča a pre toga je sve znao pričat a sada ni reči ne govori a i nema kontak očima. Sve više voli biti sam ne zna se igrat sa drugom decom ali voli gledat crtani. Ne čuje ono što ne želi ne odaziva se kada ga zovemo. Molim vas za odgovor kome da se obratim i u čemu bi mogo biti problem. Hvala

Poštovani,
svakako napravite temeljiti pregled, logoped, psiholog, neuropedijatar. Ne znam vam reći o čemu se radi, ali je uvijek važno provjeriti što se dogodilo, da ono što je dijete znalo i upotrebljavalo u komunikaciji (govor, geste, pogled) sada odjednom "nema". Stručnjaci će vam najbolje nakon pregleda znati reći što i kako treba, da bi se razvoj pokrenuo i nastavio.

Poštovani,
molim Vas da mi date savjet. Naime, moje djete je navršilo 4 godine i ima problema s govorom. Prije 6 mjeseci nije znala izgovoriti 10 slova pa sam ju ja počela učiti slovo po slovo i u roku 3 mjeseca smo uspjeli naučiti izgovarati 5 slova i uglavnom ih je počela i koristiti u govoru ali se pojavilo mucanje. Nismo ju još slali kod logopeda jer smo mislili da ćemo probati sami vježbati. Sin mi je išao kod logopeda kad je imao 4 godine i isto je nakon vježbanja mucao i to je trajalo par mjeseci pa je prošlo, sad govori jako dobro. Sada me zanima da li smo joj naškodili što smo sami vježbali ili joj samo ta slova trebaju malo bolje sjesti. Da li da tražimo pomoć logopeda? Ili kako da joj pomognemo da prestane mucati? I da li da je i dalje ispravljamo u govoru? Hvala!

Poštovani,
između treće i pete godine oko 70% djece prolazi fazu razvojnog mucanja. Važno je ne osvijestiti djetetu da s njegovim govorom nešto nije u redu, da se dijete ne bi počelo brinuti radi govora, čime se onda nefluentan govor pojačava. Budite smireni u razgovoru s njom, "mekano" pričajte. Kada dijete govori strpljivo čekati, recite joj slušam te, a ne govoriti "govori polakše", što često prvo napravimo.
Mucanje niste vi izazvali, samo nemojte naglo usvajati nove glasove, nudite joj točan izgovor, budite dobar govorni model, pa kad čujete da je dijete počelo upotrebljavati određeni glas, polako uvodite novi.
Svakako bih vam preporučila posjet logopedu, da vam procijeni jačinu mucanja, i na kojem glasu sada treba raditi, a koji da još malo pričekaju.

Poštovani,
mom sinu je 8 godina i ima problema sa čitanjem odnosno sa uvezivanjem riječi, potrebno mu je malo duži period u kome bi pojedinu riječ rastavio na dva ili tri sloga te nakon pojedinačnog čitanja tih slogova uvezao konačnu riječ i nastavio sa čitanjem te za primjer riječ kuća bi rastavio na dva pojedinačna sloga (ku-ća) i onda pročitao riječ zasebno. Radili smo s njim niz vježbi koje nisu davale značajnije rezultate, također odlasci logopedu nisu pomogli. Kod izgovora nekih riječi probleme mu pravi slovo "S". Molim Vas da mi uputite na propuste, eventualno za neki savjet koje vrste vježbi da primjenimo te da ispravimo koliko je to moguće. Lijep pozdrav.

Poštovani,
S obzirom na opisane teškoće vaše dijete ima vrlo ozbiljne probleme s usvajanje čitanja i pisanja. Nastojite i dalje raditi trening čitanja, svakodnevno po 20 min, nemojte više da ga ne umarate dodatno. Dovoljno su u školske zadaće i onda još logopedske. Krenite od liste čitanja dvosložnih riječi od četiri slova, pa zatim radite čitanje riječi od tri slova, a nakon toga pet slova. Zatim slijede kraće rečenice, pa mali tekstovi. Na internet stranici "Antonija Horvatek učimo čitati i pisati" imate puno radnih listića upravo tog tipa. Uzmite jedan listić, pročitajte pet puta, zatim neka piše diktat tih riječi. Budite uporni i strpljivi. Također vam preporučujem interaktivnu vježbenicu Čituljicu 1 i 2.

Poštovani,
bila bih Vam jako zahvalna kada bi ste mi pomogli vezano za govor i ponašanje moje curice. Ona sad ima 4 godine, tek je sa 3 god i 9 mjeseci prvi put rekla mama i tata, seka, da, ne,i mnoge druge riječi, veže kratke rečenice. Bili smo na svim mogućim pretragama i sve su bile dobre. Što se tiče govora ide to polako ali napredujemo, zabrinjava me njezino ponašanje, skoro stalno se dere i galami, strašno ima malo strpljenja, bilo da ona uradi nešto samostalno ili da mi tražimo nešto od nje. Pohađa vrtić i tete u vrtiću kažu da je dobro i osjećajno dijete, sluša, igra se sa drugom djecom, počela je da jede samostalno, jako puno toga razumije. Molim Vas da mi pomognete savjetom kako da smirim taj njezin nemir i primjećujem kada je koncentrisana brzo savlada sve što se od nje traži, ali ta njezina nervoza i nemir je sprečavaju da bude još bolja. Možete li mi reći iz Vašeg iskustva sa sličnom djecom koja su kasnije progovorila da li sa vremenom nemaju problema sa govorom. Ona je prije imala problema sa senzornom integracijon i sniženim tonusom mišića ali i to se dobrim djelom savladala. Molim Vas još jednom za pomoć. Unaprijed se zahvaljujem.

Poštovani,
neka djeca zaista kasnije progovaraju i poslije bude sve u redu. samo mi u ovoj dobi ne znamo s kojom djecom će sve biti " u redu", a da nismo dodatno poticali govor. Zato je važno surađivati s logopedom i dodatno poticati trenutne faze govora. Znači ako se sada izražava riječju i dvosložnom rečenicom, onda joj i pružajte puno takvih govornih situacija sa upravo kraćim i jednostavnim riječima i rečenicama. Budite s njom na zajedničkoj "stepenici" razvoja. Slijedite dijete, ali ga istovremeno i potičite na više, nudite joj brojna govorno-jezična iskustva, kuća, kuhinja, kupaonica, dućan, posjeti rođacima, park....
Što se tiče razlike u ponašanju u vrtiću i kod kuće pokušajte razgovarati s psihologom što možete raditi da promijenite ponašanje. Često djeca kod kuće u želji za pažnjom na "krivi" način surađuju s roditeljem.

Poštovani,
imam 15 godina idem u 1. razred gimnazije i u razredu su svi glasni i otvoreni i normalno govore dok sam ja povučena zbog mucanja. Znam da će se to odraziti na ocjene i uspjeh općenito u osnovnoj su imali razumijevanja dok ovdje puno puno manje. Ne mogu govoriti glasno jer se mucanje pogoršava, jednostavno osjećam grč u želucu i lupanje srca i knedlu u grlu. Molila bih vas za neki savjet ili slično. Unaprijed hvala

Poštovana,
najvažnije je da govorite i komunicirate, pa makar i mucajući. Sjetite se brojnih ljudi i iz našeg javnog života koji nisu dozvolili da ih mucanje omete u njihovom životu i radu. To je prvo što se morate sami sa sobom dogovoriti. Naravno da razumijem da to nije lako i jednostavno, pogotovo u ovoj mladoj dobi pa vam savjetujem da pronađete psihologa s kojim ćete moći raditi na slici o sebi. Također i dalje su vam potrebne logopedke vježbe. Sigurno ste i neke polazili. ako se sjećate vježbi koje ste ondje radili nastojte ih i dalje svakodnevno provoditi, vj.disanja, produženog izgovaranja....

Poštovana,
bila bih Vam jako zahvalna kada biste odgovorili na moje pitanje. Majka sam dječaka od 13,5 mjeseci. Od jako rane dobi primjetila sam da je zainteresiran za baby crtiće i to sam mu puštala jako često, ne znajući da time činim nešto što nije dobro za djetetov razvoj. S tim sam prekinula malo prije prvog rođendana kada sam uočila da dijete ne reagira na okolinu (doživljavao je mene, ali recimo kada šetamo i netko mu se javi on bi ga ignorirao). Odmah sam prekinula s televizijom i stvari su krenule nabolje. On reagira na okolinu, nekoga se straši, nekog sa zanimanjem promatra, sa mnom i tatom se lijepo igra skrivača, čak se sam spremi i smije se kada ga zovemo, igramo
se loptom (danas sam rekla idemo se igrati loptom i on je odmah donio loptu), pušemo balone od sapunice, to ga također veseli, obožava kada mu pjevamo pjesmice, slikovnice ne voli, kocke još ne slaže, ali sam primjetila danas da ih premješta sa zanimanjem. Voli pse, gledati ptice kako lete, na djecu svojeg uzrasta baš ne reagira, više na stariju djecu. Ono što me brine je to što on još ne pokazuje prstom na predmet koji želi, uglavnom je to pogled na predmet koji želi i mmmm, ili se cijelim tijelom okrene npr prema vratima dok ga nosim kada želim van. Danas je čak stavio moju ruku na štipalicu koju nije mogao otkačiti sa malog sušila. On još ne hoda samostalno, samo uz namještaj (dosta stabilno) ili uzme moja dva prsta za pomoć. Sam pije iz boce, dobro jede, ali sam još ne. Razvijen pincetni hvat, ali mrvice ne stavlja u usta, samo veće stvari. Tek prije par dana je počeo mahati pa-pa, učila sam ga i prije ali nije htio. Zna dati igračku ponekad kada ga tražim, a ponekad ignorira i smije se. Odgurne kada nešto ne želi, pruža mi ruke kada želi k meni ili nekomu iz obitelji. Slovka di-di, ta-ta, par puta je rekao ti dok je gledao ptice kako lete i par puta je rekao ne kada nešto nije želio, ne znam da li je to bilo smisleno. Mislim da sam Vam otprilike opisala kako stvari idu kod nas. Molim Vas da mi kažete imam li razloga za brigu i kako bih ga mogla potaknuti da počne pokazivati prstom. Lijep pozdrav.

Poštovani,
Vaše dijete daje vam na znanje što želi i treba, znači ostvaruje komunikaciju i razumijevanje, što je važan pokazatelj urednog razvoja za ovu dob. Naravno važno je i dobro poticati usvajanje gesti, jer pomoću znakova bebe mogu izraziti ono što vide, trebaju, i što osjećaju, razvijaju komunikaciju, razumijevanje i govor.
Možete potražiti priručnik s uputama i sa snimljenim sadržajima kako poticati usvajanje znakova, Baby sings - znakovni jezik za bebe.

Poštovani,
mom sinu je 3 god. i 4 mjeseca priča nerazumljivo već godinu dana. Ja sam krenula logopedu kada je imao 2 god i 7 mj. i sada pojedinačno riječ kaže dobro, ali rečenice se ne razumiju. Bio je kod defektologa koji je reko kako djete ima attention deficit i da je to uzrok kašnjenja u govoru. Ja radim s njim već pola gdine vježbe koncentracije, tako da je u komunikaciji puno bolji i sudjeluje u zajedničkim igrama sa drugom djecom, što prije nije htio. Prije tri mjeseca počeo je oponašati stariju sestru koja ima 6 godina. Pohađa vrtić. Molim Vas možete li mi reći da li je vrtić za njega dobar izbor ili bi bilo bolje individualni rad cijeli dan kod kuće, i kakva je prognoza razvoja govora kod mog sina. Zahvaljujem se. Tina

Poštovani,
Mišljenja sam da je vrtić iza treće godine odličan izbor za dijete, također još više za dijete koje je počelo govoriti. Treba mu "poligon" vršnjaka gdje će moći trenirati i "polirati" svoj govor. Društvo vršnjaka sa sličnim govornim izričajem, a također i nešto starijih koji će mu biti model dobrog govora. Prognoza razvoja je dobra. Djece s poteškoćom pažnje imaju nešto više izgovornih i jezičnih poteškoća u razvoju, jer nemaju "vremena" obraćati pažnju na govor i način govorenja, pa ih se treba podučavati, ali oni uče i pamte tako da na kraju uz redoviti rad i stimulaciju sve bude u redu.

Back to content