Odgovori na vaša pitanja
Poštovana,
imam ćerkicu od 4.5 godine. Pelene je prestala koristiti od 1,5 godine. Nakon skidanja bi se nekada znala pomokrit u krevet ali je to s vrimenom preraslo da bi se sama probudila i zvala me za na wc. Njeno samo buđenje tijekom noći da je odvedem na wc je trajalo sve do prije 11 mjeseci jer tada je pošla u vrtić i tada su počeli problemi, a to je da se po noći ne budi više na wc, nego se pomokri u krevet. Nekada se zna, ali rijetko, sama dignit i doći u moju sobu da se upiškila. Nisam je dizala po noći da bi se pomokrila sve do nedavno, jer sam čitala na internetu da djeca koju se diže za pomokrit tijekom noći neće imati sami tu naviku dizanja na wc. Pedijatrica mi je rekla da je dižem jer će tako biti uvijek mokra pa da će često biti prehlađena i da ako to ne prestane do njene 5 god. života da je dovedem pa da će se to riješiti metodama koje znaju biti kod takvog slučaja. To se je i događalo dok je nisam počela buditi uvijek je bila prehlađena. Molim Vas za savjet. Unaprijed hvala.
Poštovana,
mislim da je ovo više pitanje za liječnike nego za logopede, ali mogu vam odgovoriti kao mama. Nastavite i dalje wc trening. Po potrebi je budite, ali postepeno produžavajte to vrijeme buđenja, tako da se mišići navikavaju, jačaju da zadržavaju mokraću. Također ono klasično, neka nuždu obavi prije spavanja, i da sat vremena prije spavanja ne pije tekućinu. Ako ima bočicu po noći ili noćnu pelenu, to svakako maknite, jer time samo "bunite" mozak da se centri za kontrolu mišića ne razvijaju.
Poštovana,
imam sina od 32 mjeseca. Priča kao navijen, sve razumije, sastavlja rečenice, uglavnom s njim se može razgovarati kao sa odraslom osobom, međutim prije par dana počeo je mucati. To mucanje smo primjetili nakon što smo počeli sa odvikavanjem od pelena, ne mora nužno biti da je to ali nikakve stresove nije doživio koji bi utjecali na govor. Šta da radim? Da ga vodim kod logopeda, da prekinem odvikavanje od pelena na neko vrijeme ili to uopće nema veze? Pomozite...
Poštovani,
nemojte prekidati odvikavanje od pelena, sada kada ste započeli učenje. Pretpostavljam da se kod vašeg djeteta radi o razvojnom mucanju. Većina djece(oko 70%) prolazi fazu nefluentnog govora u dobi od 3-5 godina. Razlog je često što dijete zna i želi reći više nego što to motorički i gramatički može izvesti. Mirno i strpljivo razgovarajte s njim, nemojte ga opominjati kako to govori, ili upozoravati da govori sporije. recite mu slušam te i sačekajte da vam ispriča što želi.
Ako nefluentan govor traje dulje od 6. mjeseci ili se naglo pogorša potražite savjet logopeda.
Pozdrav!
Majka sam dječaka od 6 godina. Krenuo je u predškolu i prirodno je stidljiv tj. treba mu malo više vremena da se opusti. Učiteljica nam je dozvolila da prisustvujemo na nastavi prvih par dana i primjetila sam tako što sam ga posmatrala da su druga djeca otvorenija i pričljivija dok on ponešto bi rekao, djeluje mi kao da je ponekad odsutan sa mislima kao da ga ne zanima kao da je isključen. Inače je jako veseo dječak voli da se druži sa djecom, igra fudbal, odlazi kod njih kući i oni dolaze kod nas. Isto sam primjetila kada su kući kod nas jako je otvoren, veseo i pričljiv ali kada je u školi kao da se povuče pred učiteljicom ali kad izađu vani da se igraju sasvim drugo djete, veseo, igra se sa vršnjacima, grli ih, priča sa njima, igraju fudbal. Isto tako moram da napomenem da živimo u inostranstvu, počeo je pričati sa dvije i po godine norveški više priča nego naš jer mi radimo i stalno je bio u vrtiću... Ali kad sam bila u posjeti kod nas jako sam se iznenadila kako je upijao i pričao na našem ne čisto gramatički ali dovoljno fino za sporazumjevati. Ono što mene brine jeste to što se ponekad povuče i kući kada je umoran sjedi samo i naređuje daj mi ovo ili ono kao da mu je mrsko da donese tu stvar što mu treba, kao da je lijen da priča, da uči, crta, ili čita knjigu, kao da ne želi ili mu dosadno sa mamom kući.. Imamo samo njega jedinca. Malo me brine i sikira to njegovo ponašanje, kako će dalje biti u školi, da nije autizam ili nešto slično tome? Unapred vam se zahvaljujem... puno lijepih pozdrava.
Poštovana,
vaše dijete je dvojezično, igra se i druži s drugom djecom, vama govori što da radite, autizam svakako nije. Ono što bih ja rekla je da se dijete polako privikava na školu i školski rad. Nekoj djeci treba malo više vremena da se priviknu na sjedenje i organizirani rad. Budite uz njega, ali nemojte ga stalno zapitkivati, kako si, da li je sve u redu, ponekad tada djeca iz suradnje s roditeljem počinju iskazivati probleme, jer vide da su roditelji nešto zabrinuti, oni to ne razumiju, a kako dijete najviše vjeruje roditelju, počinju se i ponašati kao da nešto nije u redu. Pratite ga na udaljenosti, postepeno u dogovoru s učiteljicom izađite iz razreda, dajte mu šansu da se osamostaljuje. To je jedno moje viđenje, a drugo bi se odnosilo na dvojezičnost. Kod tako paralelnog učenja dva jezika postoji jedan period "zatišja" kada dijete više sluša i upija jezik, da bi kasnije uredno govorio i sve je u redu.
Po potrebi uključite i školske stručnjake u razgovor.
Poštovani,
bili bih vam veoma zahvalni kad bi odgovorili na naše pitanje. Imam dječaka od 4 god. i 11 mj. rođen je carskim rezom uz male komplikacije, ali poslije se razvija kao i sva djeca, prohodao je sa godinu dana s 1,5 godina govori mama, daj te jednostavne i kratke riječi. Poslije nije više ništa pričao samo je na stvari pokazivao. Ako nešto želi, uzme me za ruku, ili nekim svojim jezikom govori (koji mi ništa ne razumijemo). Išli smo i na terapije kod logopeda, i razne preglede kažu da je sve u redu, on je malo da kažem nestašan dječak,i odbija suradnju, ne gleda u oči kad mu nešto govorim, ne može dugo da se zadrži na jednom mjestu ili da igra neku igru duže od 10 min. Sa 3,5 godine je znao na comp, telefonu naći sebi neki crtić ili nešto što njega zanima. Može zapamtiti bilo što što njega zanima ali govori samo po neku riječ. Ide u vrtić već godinu i 3 mj. Zadnjih 6 mjeseci je počeo malo da veže neke riječi npr: hoću soka, daj sladoled, hoću igram, itd. Imao je problem s zubima pa smo otišli na operaciju i povadili sve u nadi da će da progovori (mislili smo da mu to pravi problem). Sad smo preselili u manji grad gdje nema logopeda.. Kako da radimo s njim i šta dalje (zabrinuti smo)? Hvala
Poštovani,
vi kao roditelji možete puno toga raditi, ali vam treba netko tko će vam pokazati što i kako? Vrlo je važno razvijati kod djeteta komunikaciju, usmjerenu pažnju i koncentraciju, te razumijevanje i korištenje govora. Bez obzira koliko ste udaljeni od logopeda, otiđite koliko možete, barem na savjetovanje i edukaciju, naravno s djetetom. Kada stručnjaci vide dijete i vas zajedno u igri i komunikaciji znati će vam preporučiti na koji način da se igrate s vašim djetetom, a da ta igra bude i stimulacija, komunikacije, govora, pažnje... Potražite i pomoć defektologa rehabilitatora koji vam može pomoći upravo u tim zadacima vježbe koncentracije, pažnje, memorije, logike...
Ono što vam mogu još savjetovati je da vaše vrijeme s djetetom bude igra i obostrano veselje, tako djeca u toj dobi najbolje uče. Postavljajte mu male zadatke, tipa slaganja puzzla, lego kocke, čitanja slikovnica.., kuhajte zajedno ...na način prvo se to igramo, a onda ono što ti, dijete, želiš. Takve igre u početku neka budu kratke do 5min, a postepeno ih produžavajte. Potičite govor, upravo kratkim rečenicama koje je počeo u vrtiću izgovarati, daj, hoću, neću, ima, nema, tu je, tamo je, imenujte stvari i predmete, tražite ga da ponovi...
Poštovana,
bila bih vam veoma zahvalna kada bi odgovorili na moje pitanje. Imam dječaka od 32 mjeseca. Još uvijek ne priča. Kaže mama, tata, tetka. Vodim evidenciju svih riječi koje je dosad izgovorio i ima ih oko 100 ali ih ne ponavlja često. Hoće reći nešto samo ako mu je važno a ja ne želim da mu to dam samo dok pokazuje nego tražim riječ. Inače se ponaša sasvim normalno. Gleda me u oči kad mu pričam, donese što god zatražim od njega. Igra se sa mnom i s drugom djecom, ali mu treba par minuta da se navikne ako su djeca nepoznata. Slaže kule od čašica, ubacuje oblike u predviđene otvore, slaže kockice, zna pokazati u slikovnicama sve što ga pitam. Kada trčimo onda broji 1,2 i krene. Kada gleda neki crtić onda se smije ako je nešto smiješno i učestvuje u crtiću Dora ali ne govorom nego gestom. Išli smo na kontrolu sluha, neuropedijatru i radili CT glave bilo je sve u redu. Boji se doktora pa molim za savjet. Unaprijed hvala, Zabrinuta mama
Poštovana,
ono što je važno u odnosu na dob kod vašeg djeteta je da dijete razumije i komunicira (gesta), što je znak urednog razvoja. Također broj riječi je također uredan. Ono što i dalje trebate poticati su geste. Geste su važno komunikacijsko sredstvo koje potiču razumijevanje i razvoj govora. Naravno i dalje ga tražite da gestu zamijeni glasnim govorom. Navodite ga da riječi koje zna i češće koristi počinje slagati u rečenice od dvije riječi, mama pa pa, tata brrrm, daj piti....to će također ubrzati razvoj jezika i govora. Uvijek pratite da li ima pomaka u odnosu na protekla dva do tri tjedna, da li je usvojio neku novu riječ, izraz, i to će vam biti pokazatelj da vaše dijete stalno napreduje.
Pozdrav,
imam 5-ogodišnjeg sina koji se svega boji (doktora najviše). Gdje god da idemo on se plaši i vrišti da neće doktoru, boji se kupanja od straha se ukaki ponekad kada se treba kupati. Stalno bi gledao na komp neke crtane fimove ne eng. jeziku u pitanju su slova i brojevi i dok to ne dobije da gleda glavu nam probi. Broji na eng do 100, piše eng. abc, sve boje i baš sve zna na eng. Zabrinjava me jer nema djece s kim bi se družio i uvjek bi bio u kući. Molim vas za savjet, jer ne znam više šta činiti. Pozdrav
Poštovani,
važno vam je da potražite što prije pomoć dječjeg psihologa, a po mogućnosti najbolje obiteljskog psihoterapeuta koji će vas voditi kroz proces rješavanja strahova, jer nama oni nisu realni, ali vašem sinu svakako jesu. Postepeno i treba maknuti ogromnu potrebu za televizijom. Iako nema djece za igru, pokušajte se i vi s njim igrati, na način da svaki slobodni trenutak provodite van kuće, tako ćete se i fizički maknuti od televizije. Šetajte, planinarite, vozite bicikle....što više fizičkih i motoričkih aktivnosti. samo nemojte to odrađivati kao zadatak. Birajte aktivnosti koje su zabavne i vama i djetetu.
Što se strahova od liječnika tiče, pokušajte se dogovoriti s obiteljskim liječnikom i stomatologom da ih posjetite kada je zdrav, samo da pozdravite, na početku ili kraju radnog vremena, kada nema drugih pacijenata, koji bi ga svojim bolovima mogli dodatno prestrašiti. Dogovorite neki ritam posjeta, jedamputa tjedno, pa onda češće, pa da sjedne na stolicu, pa da dobije bombone, ili nešto što voli, neku malu nagradu, ako izdrži bez vikanja i plača....Budite uporni i maštoviti u idejama kako da ga pridobite. Nemojte čekati.
Poštovani,
naš sin ima dve godine i sedam meseci. Rođen je u terminu, napredovao je odlično, svi pregledi uredni, prohodao je sa 11-12 meseci, motorika odlična, vrlo rano je ostvario kontakt očima, počeo je da guče sa svega 3-4 meseca, osmehivao nam se sa 4-5 meseci. Sada je malo "lenj" za govor. Sa godinu i nešto dana je znao da pita "gde tata", "daj odu" i "daj vodu", sa dve godine je počeo da govori "mama papa", "ajde tata", rekao je par puta i "sedi tata".
Sa dve godine i tri meseca je počeo da govori "bavo" i "bravo" i da pljeska rukama, prepozna dedu i tatu na slici i pokazuje prstom, za čokoladu kaže "lada", kada nešto neće kaže "nete". Igra se telefonom, stavlja slušalicu na uho i kaže "alo deda", gleda automobile i kaže "auto", pre jedno dva meseca je rekao "ajde tata lota", i "lopta", kaže "dodi" umesto "dodji", "njam njam" kada mu se sviđa hrana, kada je gladan imitira hranjenje i kaže "am-am", zna da kaže "tao" umesto "ćao" kada krenemo kući, ali ne svaki put. Razume kada mu kažemo da idemo kod babe i dede, odmah ustane i čeka ispred vrata, kaže "otori" umesto "otvori" kada hoće da mu se otvore vrata. Razume kada mu kažemo "pazi" i "polako", vidi kuću, vidi loptu, dodji ovamo, idi po vodu. Sam je naučio da otključa mobilni, i da uključi igricu, zna da upali računar, pali i gasi televizor, radio, zatvara vrata, pere zube sam, sam se hrani rukama i viljuškom, igra se skrivalica sa nama, odaziva se na ime ali još uvek ga ne izgovara tečno, voli da crta, sklapa kockice, igračke vraća na svoje mesto... Čuje odlično, kad pričamo, kada prođe kamion, kada grmi, kada sluša pesmice, često pevuši... Sa decom obožava da se igra, prilazi im, druželjubiv je, juri, trči, šutira loptu, itd. Izvinjavam se zbog opširnog pisanja, ali smo hteli da što bolje opišemo situaciju. Naše pitanje je kako da radimo sa njim na učenju novih reči, da li je potreban rad sa stručnim licem, i kako ga naučiti da kaže svoje ime, da li mu pokazivati slike najbližih da ih imenuje, i slično. Unapred hvala na savetu.
Poštovani,
vi ste mi opisali jedno potpuno zdravo dijete, urednog razvoja. Sve radite dobro, samo nastavite i dalje na isti način. Ne uviđam potrebu za rad sa stručnom osobom, dijete za sada izgovara onako kako može s obzirom na dob i razvoj, s vremenom će, razvojem i vašom stimulacijom, (vi ste govorni model, nemojte tepati ili skraćivati riječi) usvajati sve više novih riječi i glasova. Možete imenovati fotografije, a možete se jednostavno i kroz igru dozivati, pozdravljati, npr. pa pa baka Ana, došao je deda Petar, ...gdje ide naš dječak Ivan....i dijete će spontano naučiti imena, svoje i ukućana. Dijete najviše i najlakše uči kroz igru. Učinite mu da situacije budu zabavne i privlačne, u svakom slučaju igra.
Poštovana,
ja bih vam bila zahvalna ako možete da mi odgovorite na pitanje o mom problemu u što skorije vrijeme. Pitanje je vezano za djevojčicu koja je počela da muca prije dvije sedmice, ima 3 god. muca kod izgovaranja prvih slogova a ostalo u rečenici govori bez problema i kad izgovara kao da će da se uguši koliko brzo i jako hvata vazduh. Da li se trebam obratiti logopedu ili je to možda neka prolazna faza. Hvala unapred. Zahvalna mama.
Poštovana,
kod vašeg djeteta radi se vjerojatno o razvojnom mucanju, koje je vrlo često kod djece između treće i pete godine. Najvažnije je da djetetu ne osvijestite problem s govorom. Potražite savjete za roditelje vezane uz razvojno mucanje. Znači ne opominjati, ne govoriti "govori sporije", umiriti dijete kada su "loši" dani, više u tiho i nježno čitati....Ako potraje duže od 6.mj. svakako posjetiti logopeda, a i prije ako vam se čini da se govor pogoršava.
Poštovani,
moj sin će sada navršiti 3 godine, sve me savršeno razumije, čak i komplicirane zadatke, ali slabije govori, slaže samo jednostavne rečenice i zna se zbuniti što je što npr., neki dan on kaže da je ormar prozor, i ja ga danas to pitam i on isto to odgovori... a neke stvari koje su teške za izgovoriti neće reći npr, ja mu kažem ovo je ogledalo,a on samo kaže ajoj (kao teško mu je to reći) i ništa drugo... često zna pričati "svojim" jezikom kada bude u okolini više ljudi, a mnogi ga njegovi vršnjaci već sada ismijavaju radi toga... Imate li neki savjet kako da ga potaknem da više priča i da ne brka stvari?! Hvala
Poštovani,
nudite mu jednostavne rečenične izraze i riječi u kojima vaše dijete bude uspješno. Npr. Mama kuha kavu. Tata pere auto. Hoću piti vode. Daj medu......znači riječi do 4 glasa, a rečenica do tri elementa. Sam uspjeh motivirati će ga za daljnje pokušaje govorenja. Uzmite slikovnice rječnike tražilice primjerene za trogodišnjake, dijete imenuje malu sličicu, a zatim na velikoj slici traži imenovanu riječ. Igra i postupnost. Do prozora i ogledala će doći, dajte mu vremena.
Poštovani,
Moj dječak ima 5 godina i poteškoće sa govorom. Idemo kod logopeda ali ne sarađuje pravi se da spava, ne želi vježbati. Već smo pokušali sa jednim logopedom kojeg nije želio (vristao, skakao) pa smo uzeli novog. Napredak ide poprilicno sporo. Ide u vrtić i voli tamo ići ali i u vrtiću ne želi da radi ono što on ne želi. Ako je zamislio da on nešto radi bez obzira što druga djeca crtaju on će raditi ono što hoće. Zbog govora teže stupa u komunikaciju sa vršnjacima, u parku se igra sa djecom u smislu trčanja, spuštanja niz tobogan ili slično. Kod kuće voli jako puno gledati crtiće i glavna mu je igra da pleše, skače ili da se igra predmetima kao što je metar, punjač za mobitel, kaiš ili slično. Voli gledati slikovnice, ne voli da mu se čita, ali usvaja pročitano jako brzo i pjesmice uči ali je izgovor jako loš. Također ne želi da crta, da koristi makazice ili plastelin iako je u dobi od 1,5 do 2,5 godina insistirao da crta i da boji. Trebamo li se obratiti psihologu? Hvala unaprijed
Poštovani,
svakako potražite mišljenje psihologa i savjet kako da utječete na ponašanje svojeg djeteta. Normalno je da dijete do neke mjere odbija rad i suradnju, ali petogodišnjak koji polazi vrtić trebao je već naučiti da postoji vrijeme za igru i rad, i da ponekad odrađujemo i ono što nam se u početku ne sviđa. To podrazumijeva da se dijete socijaliziralo i da je emocionalno zrelo.Također mu je i govor vjerojatno prepreka za urednu komunikaciju i svjestan je govorne poteškoće, pa dio ponašanja ide i od toga. To samo znači da obavezno treba raditi s logopedom.
Poštovani,
moj sin ima 8 godina i ljevak je tj. piše i jede lijevom rukom!!!! Učiteljice su mi jučer skrenule pažnju i rekle kako on šutira desnom nogom i baca loptu desnom rukom pa su zbunjene što piše lijevom!!! Natjerale su ga da piše desnom i on je sasvim lijepo to odradio što ih je još više zbunilo. Ja ne vidim kakva je to smetnja!!! Da li treba da idemo kod logopeda ili šta već?!! Učiteljica mi je još rekla kako mu ta lijeva ruka nije u potpunosti sazrela tj. da kada crta krug i dalje je nespretno a i rukopis mu nije lijep!!!! Šta da radimo!!! Da li dijete može da koristi obje ruke ili ne? Javite mi se molim vas!! Marija
Poštovana,
vaše dijete je u potpunosti u redu. On je ambidekstar, osoba koja se podjednako dobro koristi i lijevom i desnom rukom. Jednu ruku, nogu ili oko više koristi u nekim aktivnostima pa je ta strana bolje izvježbana, na primjer jede desnom, piše lijevom....
Nema razloga za brigu, prepustite djetetu da sam izabere stranu koja mu više odgovara za pojedinu aktivnost. I upišite ga na neki sport, takvi sportaši mogu biti vrhunski.
Poštovani,
moj sin ima 6,4 god i na jesen bi trebao krenuti u školu... Pošto je rođen u 32 tj. trudnoće i pohađali smo vjezbe za motoriku (bobath metoda) i kontroliramo se u neurorazvojnoj ambulanti... Sad prije skole obavili smo pregled kod neuropedijatra i kaže da je emotivno nezreli. Ima malih poteškoća oko fine motorike i naginje disleksiji... e sad on ima dio simptoma a dio ne, npr. ponekad zamijeni lijevu i desnu i jučer, danas, sutra ali s orijentacijom gore dolje itd nema problema. U vrtiću ga tete nazivaju nadprosječno inteligentnim. Govor mu je razvijen osim što č, š i ponekad lj ga muči. Mišljenja su podijeljena. Logoped smatra da zasad trebamo samo raditi vježbe motorike i da tek najesen dođem na kontrolu. Na školskome bi ga upisali a neuropedijatar smatra da treba odgoditi. Mene zanima da li ako ja već sad krenem s njim na vježbe zbog disleksije i da uredno vježbamo da li bi bilo mudro da ga upišem sad ove godine u školu ili da ipak pričekam? Ja bih na vježbe hodala privat jer ambulante u sklopu hzzo-a su prepune i na termine se čeka dugo. Hvala unaprijed.
Poštovana,
iz iskustva sklonija sam preporučiti odgodu upisa, radi što boljeg sazrijevanja govorno-jezičnih vještina i sposobnosti. Svakako kroz godinu dana radite s logopedom i potičite razvoj. Za uspjeh u školi uz uredne intelektualne sposobnosti često su nam važnije govorno-jezična i emocionalna zrelost. Druge godine to će biti dijete u potpunosti zrelo za sve školske zahtjeve, ove godine može, ali ćete i vi i dijete trebati više raditi. Odluka je na vama.
Poštovani,
moj sin ima 7 godina i ide u 1 razred. Njegov problem je u pocčtku bio sa izgovorom glasova ć,č,đ,dž,š,ž,r. U poočetku je izostavljao te glasove, nakon odlaska logopedu sa 6 godina prevazišao je taj problem i sad izgovara 99% točno te glasove. Ali javio se novi problem polaskom u školu, slova piše super ali ne može sastaviti rečenice prilikom diktata, ako se diktira slovo po slovo onda je ok, ali ako se izgovori riječ ne može je napisati, a kamoli potpunu rečenicu. Nastavili smo ga voditi logopedu, ali on ne želi surađivati tako da je logoped odustao od rada s njim. Ja ga kući podučavam ali teško ide može napisati diktat od tri slova ostalo ne može. Zanima me vaše stručno mišljenje, da li je to disleksija ili možda nešto drugo i kome da se obratimo za pomoć. Hvala unaprijed
Poštovani,
vaš sin ima poteškoća s rastavljanjem riječi na glasove i vjerojatno sa sastavljanjem glasova u riječ.Mi to zovemo nedovoljno razvijena fonološka svjesnost, koja otežava početno usvajanje vještina čitanja i pisanja, a također je i česti prvi znak moguće disleksije.
Važno je da s njim svakodnevno uvježbavate analizu i sintezu riječi. Počnite s riječima od četiri slova, mama, baka, voda, more, riba, maca...i tražite ga da napiše slog vo, a zatim slog da, vo-da. Kad pišete diktat radite diktat sloga, ne riječi i ne pisanje slovo po slovo. Kada savlada riječi od četiri slova vježbajte riječi od tri slova pas, kos, nos, oko...pa-s, o-ko...a zatim riječi od pet slova ti-gar, po-tok...
Nakon toga radite diktat rečenica od tih kraćih riječi, Mama kuha kavu. Beba ima dudu. i tako postupno napredujte. Također vam preporučujem i cd interaktivnu vježbenicu Čituljica 1, gdje su sve potrebne vježbe za početno usvajanje čitanja i pisanja oblikovane kroz primjerene igrice, dijete se igra i uči, uz vašu pomoć. Također svakako dijete uključite u logopedske vježbe.
Poštovani
moj sin ima tri godine. Ja sumnjam na poteškoće u razvoju govora i ako mi većina u okolini govori da je lijen ili umažen i da ce progovoriti. On ustvari mnooooogo priča ali je problem što ga ne razumijemo. Kada govori riječi tj. imenuje predmete ili pokazuje nešto razumijemo ga ali kada počne nešto pričati ili objašnjava ništa se ne može razumjeti jer kao da govori nekim svojim jezikom, ali to je sve popraćeno nevjerovatnom gestikulacijom i mimikom cijelog tijela na nivou odrasle osobe od pogleda preko pokreta ruku do izražaja očima i cijelim licem. Zna brojiti do deset na našem i na engleskom jeziku, samoinicijativno je počeo kroz crtiće da usvaja slova i zna ih već 11, zna imenovati dijelove tijela, zna dvije tri pjesmice, imenuje dosta predmeta u okolini zna tražiti sok, čokoladu i sl. traži da ide šetat kaže da je tata na poslu (tata poso) njegove rečenice ovako izgledaju (ja sam i kaže svoje ime, dođi sigat - dođi se igrat, eno tomas, daj sok, lezi pajat, jubim i sl...) ono što mene brine jeste da mi najčešće ne zna odgovoriti na pitanje bez obzira koliko jednostavno bilo tada ili me ignoriše ili kaže samo " ja, ja" dok sa druge strane pokazuje da je jako bistar jer razumije svaku uputu koju mu dam da nešto donese ili uradi i jako često želi da sudjeluje u nekim poslovima sa mnom i mužem i jako je spretan, aktivan, nikada ne miruje, nije zainteresiran za priče, nakon dvije rečenice ustaje i ode, voli da se igra i sam i sa djecom, mnogo voli djecu, uvijek pokazuje oduševljenje kada ih sretne bila to njemu poznata ili nepoznata djeca... Moje strahove povećava i kada čujem njegove vršnjake kako komuniciraju, mada znam da je svako dijete individualno, ali kod njega mi nedostaje razumljivost, komunikacija je kratka i uglavnom od jedne do dvije riječi, nema razgovora i dužih rečenica a kad pokušavam s njim razgovarati onda nastupa ta njegova priča na nerazumljivom jeziku. Molim vas da mi date svoje mišljenje da li su moji strahovi opravdani ili ne i da li se radi o težem poremećaju/poteškoći... ili nemam razloga za zabrinutost. Unaprijed se zahvaljujem.
Poštovana,
iz vašeg opisa zaključujem da dijete komunicira, uključuje se u komunikaciju i potiče je. Razumijevanje poznatih govornih situacija je također uredno. Rečenicu ima, bilo bi dobro da je s barem tri elementa i više, ali i ovo je znak da se jezik i gramatika razvijaju, kao i izgovorni sustav (glasovi). Iz svega mogu zaključiti da je za sada to uredan razvoj sa određenim svojim specifičnostima, dijete puno toga ima za reći, ali ne zna i ne može sve to još gramatički, jezično i izgovorno dobro oblikovati. Uči i razvija se. Naravno, isto tako uvijek treba uzeti u obzir i maminu zabrinutost oko razvoja, te vam preporučujem da odete do logopeda na savjetovanje. Savjetovat će vas kako da potičete govor, a ujedno i ukazati na možebitne teškoće, pa možete na vrijeme reagirati. I slažem se s vama, dijagnoza "lijenost" za govor ne postoji. Postoje različiti razvojni oblici govora, okolina potiče razvoj, a onda poslije bude sve u redu.
Poštovani,
moj sin ima 11 godina i ide u 4.razred. Više puta treba mu nešto ponoviti da bi razumio, sporo "kopča". Shvati na kraju ali mu treba vremena. Vrlo dobar je učenik, jer kad želi nauči gradivo bez problema. Problem je matematika, jer tu treba razmišljati i razumijeti. Teško nešto prepriča, teško nešto objasni, često ne zna objasniti što je za zadaću ako nije točno određena stranica ili zadatak. Inače motorika mu je odlična, izvrstan je u sportu, brz, vješt, okretan i ima jako dobre rezultate. Trebamo li se obratiti nekome stručnom? Hvala unaprijed
Poštovani,
u radu s djecom uvidjela sam da svako dijete ima neki svoj način za učenje, a pogotovo se ti specifični načini učenja i usvajanja znanja sreću kod matematike. Bilo bi dobro kad bi uspjeli pronaći nekoga da mu pomaže oko matematike. To bi trebala biti osoba koja voli matematiku, ali zna i prenositi matematička znanja na različite načine prilagođene individualnim sposobnostima djeteta.
Poštovani,
imam sina od 4 god. i 4 mj. Ide u vrtić. Teta u vrtiću nas je uputila k logopedu jer joj se čini da bi trebao bolje pričati za tu dob. Logopedica je rekla da dosta dobro priča, jedino to brzo govori pa ga je malo teže razumjeti. I ne izgovara glasove l i r. Od toga je prošlo nekoliko mjeseci.
Danas je ponovno teta iz vrtića koja je bila na zamjeni upozorila na njegov govor (tražila je od druge djece da joj prevedu što on govori). Inače, on je pametno dijete i nema nikakvih drugih poteškoća. Vokabular mu je sasvim ok. Koristi se svim riječima. Sastavlja dobro rečenice, pita, odgovara, sve ga zanima, dosta aktivan, užurban, druželjubiv. Kad vježbam sa njim, R izgovori ali ne baš pravilno. Kad počne pričati, a kako brzo priča R izostavi, a L zamijeni s J. I dok priča rasteže neke riječi (kao da se mazi). I kad se sve to spoji dovodi do nerazgovjetnog govora naspram druge djece u njegovoj skupini u vrtiću. Tako sam bar ja shvatila jer nisam dobila nikakav konkretan odgovor.Kako da vježbam dalje sa njim? Jer kad mi je teta rekla da ga baš ne razumije i da je tražila od druge djece da joj prevedu što govori, nije mi baš bilo svejedno i ponukalo me da vas priupitam o ovom problemu. Hvala vam!
Poštovani,
izgovor glasa R može se čekati i do 5,5 godina kada je izgovor ostalih glasova uredan.
Glas L bi dijete trebalo izgovarati do 4,5 godine. Tako da se sada prvenstveno orjentirajte na uvježbavanje izgovora glasa L.
Najbolje bi bilo da to radite zajedno s logopedom.
Što se tiče brzog govora, skrećite mu pozornost na način da mu dajete do znanja da ga ne razumijete, tražite ga da vam ponovi rečeno, ili vi pravilno oblikujte rečenicu i tražite njega da ponovi za vama. Vi ste govorni model. Govor dijeteta mijenja se prema zahtijevu okoline. Tražite od njega da govori razumljivije.
Poštovani,
naša djevojčica ima 6,5 godina. U jesen kreće u školu. Normalno se razvijala, nije bila bolesna. Od najranije dobi obožava knjige, priče, bajke te ponekad se čini da previše "živi u svijetu mašte". Ima izrazito razvijen vokabular. Već smo u trećoj godini primjetili da ima određenih problema s držanjem olovke, bojice... Mislili smo da će se to vremenom promijeniti na bolje. To su govorili i u vrtiću. No, sada se sprema za školu i nakon pregleda školske liječnice upućena je kod psihologa. U nalazu psihologa navodi se: gubitak početnog interesa i pažnje, pojačani motorički nemir, prosječna intelektualna efikasnost, iznadprosječni verbalni kognitivni razvoj, slabiji pokazatelji konstrukcijske efikasnosti i slabija pažnja, ostalo je primjereno dobi. Dešnjak je. Zabrinjava nas što ima nepravilan hvat olovke, (a to smo već i prije primjetili i bez obzira na sve moguće grafomotoričke vježbe nismo uspjeli ispraviti) i vizualno-motoričko funkcioniranje je izrazito nezrelo. Što učiniti? ona zaista ne može pravilno držati olovku, vježbamo, vježbamo i vježbamo, ali ne ide. I naravno, posljedica je što je ona već svjesna da nije dovoljno uspješna kao druga djeca u vrtiću, te sve više izbjegava bilo koju aktivnost vezanu za razvoj fine motorike. Što učiniti? Zahvaljujem na odgovoru.
Poštovani,
vidite svoje dijete. Što to znači? Ako je takvom otporu prema olovci, onda sada, inzistiranje na što više rada s olovkom ima samo suprotni efekt. Dijete odbija rad, ne napreduje, nesretno je s takvim stanjem.
Pokušajte raditi druge vježbe za razvoj koordinacije oko-ruka. Škare, modeliranje, šivanje, pletenje, navođenje perlica, zabijanje čavlića u neku dasku....igre loptom,košarka, dodavanja, stolni tenis ili tenis...Aktivnosti koje će pomoći razvoju vizualno-motoričkim procesima da se razviju. Olovka će doći nakon toga kao prirodna stepenica nastavka razvoja.
Vaša djevojčica je dijete, ona najbolje uči kad ima osjećaj da "ne uči", a to je igra. Nemojte odrađivati zadatke. Igrajte se, neka bude zabavno.
Dobar dan.
Imam djevojčicu ima 5,5 godina pri porodu je imala krvarene u mozgu 4. stupnja, kontrolira se redovito i ide na vježbe defektolog-logoped s tim da u logopeda nije bila ima dva mjeseca a razlog je to da logopedica kaže ona je super, a ima problema. Tako da ću je sada upisati kod drugog logopeda ali me zanima vaše mišljenje. Problemi su kada ide nešto prepričat sve pobrka ima meka slova š,ž,đ ,č i nezna izgovoriti "lj", npr. kaže lubav umjesto ljubav lepa umjesto lijepa pa vas molim da mi pomognete jer borim se od rođenja sve smo uspjeli ispraviti ali me strah govora. Da napomenem počela je crtati i zainteresirana je za slova. Zahvaljujem unaprijed.
Poštovani,
poteškoće koje navodite uz vježbe logopeda i vaš redoviti rad kod kuće uspješno se otklanjaju. To što ona "pobrka" glasove kada vam nešto prepričava, govori mi da nije došla do automatizacije izgovora.
To znači da je morate ispravljati, i s njom vježbati na način da ponovi za vama ispravno, čitati priče, recitirati pjesmice, a pritom inzistirati na ispravnom izgovoru.
Dobar dan.
Javljam Vam se po pitanju svoje male 3-godišnje nećakinje koja ništa ne govori. Govori mama, tata, tedi. Samo te tri riječi. Išla je i logopoedu koji je rekao da nema nikakvih fizičkih problema, nego da treba s malenom raditi. Kad je imala 1,5 god. rekla je jednu riječ i otada ništa. Ne zna povezati dvije riječi, na pitanja odgovara kimanjem glave, ili ukazivanjem prstićem. Molim Vas za vaše stručno mišljenje već smo očajni. Unaprijed hvala.
Poštovani,
da slažem se da treba raditi, a vas savjetovati kako to raditi, poticati govor. Dijete te dobi svakako treba imati rečenicu, barem od dva elementa daj piti, tata papa....
Tražite pomoć i dalje, možda zaista dijete samo kasnije progovara i poslije sve bude u redu. Ali ovo je intenzivno razdoblje razvoja jezika i govora kada dijete "polira" svoj jezik i govor. Usvaja rječnik, gramatiku....a to jedino može vježbajući. Ne znam kakvo je razumijevanje i komunikacija??
U svakom slučaju opet logopedu da vas savjetuje kako da potičete govor.
Poštovanje!
Majka sam djevojčice od 21 mjesec, koja govori svega 5 riječi. Razumije gotovo sve, izvršava naredbe, koristi geste, npr. kada će piti donese svoju bočicu. Nije zainteresirana za ponavljanje riječi, tako da ju je nemoguće nagovoriti da nešto ponovi i usvoji novu riječ na taj način. I ove riječi koje sada govori, počela je govoriti sama od sebe. Čuje jako dobro, izuzetno je motorički spretna. Razumije svakodnevne stvari, npr. idemo na spavanje, dođi mami, promijenit ćemo pelenu, ručat ćemo itd. Je li vrijeme za brigu i posjet logopedu?
Poštovani,
nemojte je direktno tražiti da ponovi. Ponovite vi za njom za početak radnju-gestu kojom vam je dala do znanja što želi. Oponašajte je, s ciljem da privučete pažnju, a onda će postepeno i dijete početi oponašati vas. Samo vi svaki pokret-komunikacijsku gestu popratite i govorom. OOOOO donijela si bočicu, hoćeš piti, mama da piti, evo mama dala piti......time ste govorni model i podučavate. Započinjemo igru "zrcala" s djetetom gdje se komunikacija i razumijevanje počinju oblikovati u smisleni zvučni govor. Tako dugo dok unutar nekog vremena npr. od mjesec dana uočavate napredak, nove riječi, povećano razumijevanje, učenje... nema potrebe za posjetom logopedu.
Majka sam dječaka od 5,5 god. trudnoća mi je protekla uz mirovanje od 28. tjedna zbog otvaranja. Rodila sam u terminu i porod dobro prošao. Sa 8 mj. prve riječi, prohodao s godinu dana, prve rečenice s 15 mj. u dobi od 2,5 god je počeo nerazgovjetnije pričati. Sa 4 god. smo otišli logopedu radi dijagnoze usporenog razvoja govora. Uputio nas je na snimanje sluha, provjera 3. krajnika, kod psihologa. Tek smo prije par dana skupili sve nalaze (predugo se čeka na preglede). Savršeno čuje, treći krajnik ne postoji a u međuvremenu posjećuje logopeda koji kaže da ne vidi razlog zašto ne govori kao i vršnjaci. Naime jako je sramežljiv, povučen. U vrtić ide vec 2 god. i tek se nedavno opustio ali i dalje se većinom sam igra. Jako je pametan, s 2 god je znao sam upaliti komp, naći crtić.. Obožava knjige o životinjama i ono što ga zanima odmah zapamti o kako god velikoj količini podataka da se radi. Brine me to što na jesen treba u predškolu a ne zna pričati. Zanima me i da li je normalno da ga ne zanima učenje slova i brojeva? Naime, logoped kaže da je zaigran i ne surađuje, pažnja je lako otklonjiva, vođena vlastitim interesom. Većinu slova ne može izgovoriti npr. umjesto s kaže h, l-j, r nikako... Ne znam što više da radim. Doma neće surađivati, brzo odustane. Logopedu je rekao da ne želi naučiti pričati jer će odrasti i morat će u školu i na posao i nikad neće moći biti puno kod kuće, spavati i igrati se. Svaki dan mu objašnjavam što se događa u odrastanju i kako će s prijateljima u školu ali on ne želi. Da li je to normalno? Da li je normalno da neće učiti i da ne zna slova? Molim vas za savjet jer me strah da neće moći u školu na vrijeme i da će imati poteskoća u učenju.
Poštovani,
što znači u školu na vrijeme?, vaše dijete se razvija svojim tempom, pa ako to znači i godinu dana odgode škole, to je u redu. Dijete će dobiti priliku da sazrije emocionalno, socijalno, intelektualno i govorno-jezično. Tako da vam je škola sada najmanja briga.
Prema vašem opis početni razvoj je bio uredan, poteškoće se javljaju oko 4.godine zbog nerazgovjetnog govora. Nastojte što više poticati komunikaciju, na način da ga tražite da vas gleda kada s njim razgovarate, a razgovarajte svaki slobodni trenutak. Ugasite tv, laptope, tablete....uzmite knjige o životinjama i zajedno komentirajte i čitajte. Neka dobije vašu punu i maksimalnu pažnju. Nemojte raditi pritisak na govor. Pogotovo ne na glasove koje ne može izgovoriti, npr. reci riba, reci lopta.....na taj način će se još više povući u sebe, jer iz vašeg opisa zaključujem da je svjestan poteškoća s izgovorom, i izabire šutnju???? To je samo jedan od mogućih razloga. Nagađam!... Uglavnom potičite izgovor glasa S za početak, jer to je glas koji sada u dobi 5,5 najviše kasni. Voli životinje, oponašajte glasanje zmijica ssssssss, (zagriz zubića, razvučeni osmijeh i ) pušite sssss. Pokušajte dodati glas A, npr. sssss- aaaaa, sssss-aaaaat...
Slova i čitanje nemojte forsirati, djeca spontano usvajaju slova i sama traže kada sazriju za učenje. Orjentirajte se na govor i komunikaciju. Sjednite na pod i igrajte se. Ruku za pisanje pripremajte kroz različite motoričke aktivnosti šake i prstiju, rezanje škarama, modeliranje glinamola...
Majka sam djevojčice od 5 godina. Trudnoća je bila uredna ali sam je prenijela i zakašnjelom reakcijom liječnika ostala je bez kisika i imala je oštećenje II stupnja. Imala je problema s motorikom ali upornim radom prohodala je s 13 mjeseci i tu nas je fizijatar 'otpustio' a neuropedijatar s 10 mjeseci kada je uredno propuzala - do tada smo imali redovne pregleda i uzv mozga. I ništa nam dalje nisu preporučali. Ima dijagnozu neurorizično dijete. Ona je uredno krenula u jaslice i vrtić i tete me nisu upozoravale na ništa (malo je sramežljivija ali prati vršnjake u svim aktivnostima). Progovorila je 'normalno'. Sada jedino ne izgovara R kako treba, L je počela prije jedno godinu dana. Jedino nije zainteresirana za pisanje brojeva i slova, crta i boja dobro. Na svoju ruku (po ničijoj preporuci) sam je odvela u logopedice da bi me ona pitala pod čijom je 'kontrolom' i uplašila me da jesu li me upozorili kakve probleme sa svojom dijagnozom može imati - da ne smije na sunce i da nagli bljeskovi sunca i/ili svjetla (tv, disco) mogu izazvati epilepsiju... Nisam je imala snage ništa pitati ali mi se kupamo cijelo ljeto i nikad nije bilo nikakvih problema što se toga tiče. Molim Vas da mi Vi objasnite to što mi je logopedica rekla i što Vi mislite o njenom slučaju. Hvala
Poštovana,
mogu vam reći ono što je iz mojeg područja rada, a to se odnosi na govorno jezični razvoj. Vaše dijete je urednog razvoja, glas R se može čekati do 5,5 godina, s obzirom da sve ostale glasove govori.
Što se tiče rizika za epilepsiju, to je domena liječnika, uže, liječnika neuropedijatra, pa bi o tome trebalo raspraviti s njim.
Poštovana,
molim vas za savjet. Majka sam dječaka od 2 god i 4 mjeseca koji je počeo pričati sa god i 10 mj, unazad 3-4 dana je pričao jako dobro i baš sve riječi je znao, svaki dan bi nas iznenadio sa nekim riječima koje ni sami ne znamo od kud ih zna, znači jako dobro je pričao ali sad već 3-4 dana zamuckuje obično prvo slovo riječi po par puta ponovi i nastavi rečenicu normalno do kraja. Ponekad ponovi par puta slovo a ponekad se baš namuči da izgovori uz promjenu tona glasa kao da ostaje bez zraka i uz to ponekad žmiga na desno oko. Prije 2 mjeseca je isto imao par dana kad je zamuckivao i samo od sebe je prošlo. U našoj familiji nema nikoga ko muca i mi mislimo da nije imao stresnih situacija do sada, jedino što je možda moglo da bude je dan prije početka zamuckivanja to što smo mu skinuli pelenu i što se popiškio u gaće ali nije imao nikakvu reakciju na to. Molim vas da mi savjetujete šta da radim, jako sam zabrinuta ne znam da li da još malo pričekam jer je tek par dana ili da se obratim logopedu za pomoć. Hvala.
Poštovani,
zbog tako brzog usvajanja rječnika kod djece te dobi često se javlja razvojno mucanje. Dijete ima puno toga za reći, zna, razumije, ali njegov govorni aparat, motorika još nije spremna, "zrela". Također još nema dovoljno jezičnog iskustava i znanja gramatike, da bi slagalo rečenice. Sve to dovodi do toga da velik broj djece prolazi fazu razvojnog mucanja. Može trajati od 6mj. pa do godine dana. I zaista može roditelje dovoditi u veliki strah i paniku. Najvažnije je da ostanete mirni. Smatra se da se mucanje koje traje duže od 6.mj. treba logopedski pratiti, i uključiti u vježbe. Ono što vam je sada najvažnije je da mirno razgovarate s dijetetom, do mu kažete slušam te,umjesto govori sporije, polakše.... Slušam te daje mu poruku da ima vremena izreći što želi, tako da brzina i frustracija, da neće stići sve kazati ne utječu na njega. Pronađite si savjete vezane uz razvojno mucanje. Najvažnije je ne osvjestiti dijetetu da s njegovim govorom nešto nije u redu.
Postoji i mogućnost razvoja i pravog mucanja, sa brojnim ponavljanjima i bezglasnim pokušajima govorenja. Tada se obavezno odmah treba obratiti logopedu, bez obzira na dob. teškoća se tretira u dobi u kojoj se događa. Ne čekamo 5. godinu! Prema tome za sada još pratite, ali ako se pogoršanje nastavi unutar nekoliko tjedana, svakako posjetite logopeda.
Poštovani...
Imam sina od 6 godina. Trudnoća je bila na početku uredna, tek pred sam kraj imala sam problema sa tlakom i rodila sam 10 dana poslije termina. Porod je bio prirodnim putem. Ja i moja beba smo imali povišen crp i zbog toga on je bio prebačen na odjel za nedonosčad i pušten nakon 7 dana. Prohodao je sa 17 mjeseci, ubrzo je ostavio i pelene ali ne priča ništa osim mama. Sad ima 6 godina i jako slabo priča, nekad imam osjećaj da me ne razumije šta sam mu rekla a nekad je i prepametan za svoju dob. Od malena je gledao tv a i danas je zaljubljen u tv i igrice na kompjuteru. Ide u vrtić, u zadnje 2 god. obavili smo ultrazvuk mozga i sve je u redu. Preporučeno nam je da idemo logopedu ali nema ga u gradu jer živimo u jako maLoj sredini. Vježbamo kod kuće ali napredak je slab. Zna pjevati pjesme, ono što ga interesuje to odmah zapamti. Rečeno nam je da nema autizam. Samo kasni i da će kao s vremnom to proći. Ali zabrinjava me, on ima hipersalivaciju, uvijek mu curi voda na usta, kad ga opomenem na to on se briše.. Šta da radim, sad će u školu a sama ne znam kako će, bojim se.....hvala
Poštovani,
ovo je sad već veliko kašnjenje u govoru. Svakako potražite logopeda, pokušajte otići barem jedamput mjesečno, ili jednom u 2 mjeseca, nešto. da vam pomogne i savjetuje vas što i kako raditi. Da dobijete program rada koji ćete provoditi. Neće se samo od sebe rješiti.
Problem sa salivacijom govori mi da su moguće motoričke poteškoće izgovora, anatomska struktura govornih organa, neprecizna koordinacija govornih organa....treba obavezno provjeriti i na tome raditi. Treba vidjeti kako jede, žvače, guta....svi ti mišići sudjeluju i u govoru. "Recepta" kako to riješiti nema bez da se vidi dijete. Što se tiče škole podučavajte ga slikovno. Npr. gdje je zima, daj mi sličicu, pokaži gdje tata vozi auto, kroz različite slikovnice.. tako ćete širiti rječnik i razumijevanje, dok motorika ne sazri. Svakako morate potražiti pomoć logopeda.
Poštovana!
Molila bih za stručno mišljenje na sljedeće: Moj unuk s nepunih sedam godina krenuo je u školu. S obzirom da sam ja s njim boravila od četvrtog mjeseca do godinu dana s njim sam svakodnevno pričala i brzo je progovorio i počeo sastavljati kraće rećenice već sa godinu dana. Poslije je doživio jednu traumu, odnosno u trenutku nepažnje opržio se na peglu cijelim dlanom a da se nije čak ni oglasio a kamoli zaplakao, tako da mama u tom trenutku nije ni primjetila šta se desilo. Poslije toga sam primjetila da moj unuk muca. To mucanje je ponekad bilo jače izraženo a ponekad manje i evo sad mu je sedam godina jož uvijek muca a i određene glasove ne izgovara pravilno. Š kola u koju ide ima logopeda pa smo ga htjeli uključiti na te vježbe, međutim učiteljica kaže da ona nije primjetila da on muca, na moje inzistiranje bila sam s njim na testiranju kod školskog logopeda i ona je zaključila da mu nije potrebna pomoć. Testiranje se odnosilo da na određeni broj pokazanih sličica kaže šta je na slici, za mene su to kratke isprekidane riječi. Zatim mu je u jednoj manjoj slikovnici ispričala sadržaj priče, koji je on trebao prepričati po stranicama onako kako on vidi i kako je zapamtio. Zaista je ispričao bez mucanja, ali je bio smiren i to njegovo prepričavanje je bilo polagano tako da nije bilo izraženo mucanje. Međutim, on u razgovoru sa ukućanima brzo priča i želi u jednom dahu sve reći i onda ima poteškoća i muca ne može jednu riječ reći bez mucanja. I ukućani pričaju brzo i glasno. Molim Vaš savjet, hvala.
Poštovana,
moja preporuka bi išla u smjeru da krenete ispravljati glasove koje pogrešno ispravlja, što će mu olakšati kompletni izgovor, a također i doprinjeti da "trening" izgovora doprinese i fluentnosti govora. Što zapravo znači, vježbanjem izgovora, vježbat će i samu tečnost govora.
A što se tiče toga da kod logopedinje nije mucao, a s vama ukućanima muca (to mi se često dogodi), može biti nekoliko razloga. Samo mucanje i brzopletost u govoru izgledaju vrlo slično, dijete zapinje, ponavlja slogove i riječi.... Osnovna razlika između tih dviju poteškoća je da kad je dijete jako usmjereno (ispitna situacija) , ono koje muca, najčešće muca još više , dok dijete koje brzopleto govori, upravo ta usmjerenost i pojačana napetost omogućavaju mu da organizira govor, a dok je opušten govor je nefluentan. S obzirom na traumu (opeklinu) i početak nefluentnog govora, važno je ostvariti i rad s psihologom. Da se možebitne, potisnute, poteškoće prorade, čime se često rješe i poteškoće s govorom.
Poštovana,
molim za savjet. Majka sam djevojčice od 7 mj. koja se vodi kao neurorizično dijete. Zbog toga trenutno vježbamo razvojnu gimnastiku s njom. Motorički lijepo napreduje, ali mene sada jako brine što ona jako malo guče i gotovo uopće ne brblja. Kada je sama i igra se najveći dio vremena šuti, tek povremeno puše balončiće i kaže agrr. Kada joj mi pričamo ili pjevamo, jako se veseli, maše rukicama i nogicama, smije se, širom otvara usta, pokušava nas oponašati, ali ništa ne izlazi-kao riba na suhom. Ponekad u želji da nešto izgovori sva pocrveni u licu. Tek ponekad uspije izbaciti koji krik sreće i grleno se nasmijala par puta. Kada plače jako je glasna. Zadnjih par dana ako se igramo sa njom i odemo, počne nas zvati, ne plačem, već više viče eeeeee, eeee... gleda u oči, pa u usta, prati pozorno što joj se govori, otvara usta, ali ništa... Ponekad se odazove pogledom kada ju zovem, ponekad ne. Imam li već sada razloga za brigu ili da joj dam još vremena!? Kada se najranije mogu obratiti za pomoć stručnoj osobi? Puno hvala
Poštovana,
kako se radi o neurorizičnom djetetu, dajte joj još vremena, no da ne bi bili zabrinuti, na savjetovanje se možete odmah javiti, jer se govor potiče i usvaja od samog rođenja.
Nastavite raditi kao i do sada, stalno joj pjevajte, pričajte, okružujte je govorom. To je najbolja stimulacija za razvoj. Također razvojna gimnastika potiče razvoj cjelokupne motorike, pa tako i motorike govora. Vaše dijete komunicira, smješi se, zove vas (na svoj način) i to puno potičite.
Poštovani.
Imam djevojčicu od dvije godine i sedam mjeseci, jako živo i veselo djete, no ne želi govoriti, uglavnom izgovara kratke riječi od dva, tri slova, većinu životinja zna koja je koja, ali ne želi ponoviti naziv već samo kako se koja od njih glasa. Izgovara i imena bližih nam ljudi i to je sve. Često nešto mrmlja, pjeva i priča na nama nepoznatom jeziku. Kad nešto traži, rekne samo daj i nema šanse da rekne što želi, koliko god joj mi ponavljali naziv nekog predmeta ona ga ne želi izgovoriti. Kad joj se rekne da nešto donese ili da pokaže određeni predmet, sve to zna bez problema donijeti i pokazati ali izgovoriti nikako. Molim vaše mišljenje. Unaprijed hvala.
Poštovana,
ima djece koja kasnije progovaraju i poslije sve bude u redu. Dobro je da vaše dijete razumije i komunicira, što znači da se jezik "iznutra" razvija.
Igrajte se slogovima glasanja životinja (ko-ko, vau-vau, mu-mu, pi-pi, ga-ga...), time potičete razvoj svih glasova, a kada sazrije motorički, slogove će stapati u riječi. Važno je da potičete rečenicu, od dvije riječi, daj piti, mama papa....budite na stepenicu više u razvoju nego što dijete trenutno pokazuje. Znači dijete izgovara jednu riječ, vi samo tu riječ, koja djetetu predstavlja rečenicu, proširite. Nije nužno da je stalno tražite da ponovi za vama. Malo otpustite, govor dolazi spontano. Ako se pomaci ne dese do 3.godine, potražite logopedsko mišljenje.
Dobar Vam dan.
Imam djevojčicu od 2 god.i 3 mj. rođenu prirodnim putem, koja ne govori skoro ništa.. S 9 mj.je govorila mama, tata, deda, baba, i onda prestala. sad samo daj, aha, da, ne. i kad kad veli nešto što joj pobjegne, npr. Kaje, beži.. Sve razumije, ali ne bude rekla. Strašno rado gleda tv, a dosad je imala dudu stalno, ali sad smo joj smanjili. Znam da moramo k logopedu, ali me strah kako će ona tamo. Ima strahove pred doktorima jer ima e-coli, i bila je na mikciji i u bolnici, pa plače čim vidi doktora.
Poštovana,
vaše dijete razumije i daje vam do znanja što treba i želi, ili ne želi. To je dobro za njezinu dob. Potičite je da usvaja geste, prirodne, daj, ne , tu, tamo, nema.....gesta prethodi razvoju razumijevanja i govora, i podržava ga.
Nemojte se bojati odlaska logopedu. Logoped će s vama roditeljima obaviti intervju o govorno-jezičnom razvoju i dati vam smjernice za poticanje gvora. Djete će se uključivati po mogućnostima, raspoloženju. Nema komunikacije na "silu". Vaš strah vas samo dodatno paralizira, pa možda ponekad i ne odreagirate spontano majčinski, to nas nitko ne uči, u situacijama kada bi mogli lakše potaknuti govor. Zato je najbolje da se rješite straha i krenete s aktivnostima.
Poštovanje!
Majka sam djevojčice koja je krenula u 1. razred. Inače je malo povučenije dijete, ali ništa zabrinjavajuće. Nije niti u jednom segmentu odrastanja pokazivala da ne to nije u redu s govorom, pamćenjem.... ili bilo čim drugim. Ali sada kad je krenula u 1. razred imamo veliki problem, njezina brzina tj. sporost. Ništa ne stigne s ploče prepisati do kraja, ne stiže napisati test do kraja i to sada postaje malo veći problem, a ne možemo otkriti uzrok. Kako često idem na informacije učiteljica je rekla neka se obratimo pedijatrici pa da će nas ona slati dalje, ali je isto tako rekla da nije primjetila nikakav problem niti u pamćenju, niti u razumijevanju, ni u grafomotorici niti u okruženju (učiteljica i djeca) da je zapravo sve u redu, ali ona uredno svaki dan dođe iz škole s nepotpunim gradivom napisanim u bilježnicama. Molim vas dajte neki savjet!! Hvala! Iva
Poštovana,
vaše dijete je prema opisu urednog razvoja. Problemi koje opisujete mogu biti simptomi razvojnih teškoća čitanja i pisanja.
Preporučam vam da posjetite logopeda i psihologa, da utvrde prirodu poteškoća i pomognu vam u rješavanju. Dijagnostika će vas osnažiti na način da znate što trebate poduzeti i kako.
Imam djevojčicu 2 godine i 11 mjeseci, zna da govori ali još nema pravu komunikaciju sa drugim osobama. Kada je nešto pitate nekad odgovori, nekada ne. Još uvijek mi ne zna ispričati šta je radila i gdje je. Jako dobro razumije i zna dosta dječjih pjesmica napamet kao i nekih zabavnih pjesama. Brine me to što se još ne mogu sa njom ispričati, jer moja mama kaže da je sa mnom u njenoj dobi pričala kao sa odraslom osobom? Imam li razloga za brigu ili će to doći samo po sebi. Unaprijed hvala
Poštovani!
Majka sam dječaka koji ima 4 i pol godine. S 3 god. znao je neke riječi ali nije sklapao rečenice. Prošle godine nije znao odgovoriti ni na jedno pitanje, npr. pokažem mu medu, i pitam ga šta je ovo? On ponovi šta je ovo? U međuvremenu on počinje tačno odgovarati na sva ta pitanja. Sada se mnogo brinem za njega jer prilično zaostaje za vršnjacima. Recimo na pitanje gdje si danas išao sa mamom će točno odgovoriti, ali sve je to kratak i siromašan odgovor. Sa djecom bih se igrao dan i noć, s 3 god. smo posjetili psihologa. Dva puta smo otišli kod nje i onda nam je dala uputnicu za logopeda. Logoped kaže da je rano još s njim raditi i da to ide sa djecom od 5 god. i da psiholog treba raditi više s njim nego ona. Meni je svega toga došlo preko glave svih tih uputnica. Niko mi ne govori šta mi je sa djetetom. Odustala sam od svega toga, i počela raditi s njim, naučio je sva slova brojeve do 20, boje. Sastavlja rečenice, neke riječi mu nisu gramatički tačne, ali ja vidim napredak. Sada ću ga upisati u vrtić da vidim hoće li tu biti još kakvog napretka. Brine me još jedna stvar, i strah me jer je povezana sa autizmom a to je: na pitanja na koja ne zna odgovor ponovit će ih za mnom, ili promumljat nešto, a na sve ostalo što on zna to će mi odgovoriti tačno bez ikakvih problema, nekad ga prevarim pa recimo umjesto slona kažem da je žirafa. On me odmah ispravlja i kaže "mama to je slon, nije žirafa". Molim za vaše mišljenje i da li će ikad moći funkcionirati kao njegovi vršnjaci. Nekad se toliko razočaram u sve ali kad vidim njega koliko se i on trudi da nauči sve, to mi daje snagu za dalje...
Poštovana,
samo i dalje nastavite kao što radite. To radite dobro. Nudite puno novih riječi, uzmite dječje knjige rječnike, pa usvajajte nove riječi i pojmove. Pričajte priče. Nastojte svaki trenutak koji ste s djetetom okružiti ga govorom. Dok se vozite u autu slušajte dječje pjesmice, imaju puno rime i ritma. Lako se pamte i uče. Svakako mu treba i poticaj od djece, tako da je odluka o vrtiću dobra ideja. Što se tiče logopeda, situacija je nažalost takva da se uglavnom uključuju djeca od 5 godina. Ali važno je kod usporenog razvoja jezika i govora krenuti odmah, sada kada se događa intenzivni razvoj između 3-5 odine. Potražite, ako ste u mogućnosti privatnog logopeda, barem da vas savjetuje na što da više stavljate težište u kojem trenutku. Da li treba sada raditi na rječniku, da li na rečenici, nekom glasu koji je već trebao biti usvojen, ili poticati razvoj glasa koji u ovoj dobi treba usvojiti? Možete puno toga raditi.
Što se tiče zabrinutosti oko autizma, naravno da vam ovako preko pisma ne mogu dijagnosticirati. Ali mogu vam reći da dobra i redovita stimulacija i rad veliki broj teškoća svodi na minimum, a neke poteškoće i nestaju. Razvojne su.
Poštovana,
mom sinu su tri godine, još ne govori, dosta toga razumije, vodimo ga redovno kod logopeda. U komunikaciji se koristi gestama, dobro se razumijemo. Njegov logoped radi tako sa njim da kad ga pita npr. hoće li još soka, traži od njega rukama da pokaže "još", sad imamo situaciju kad ga pitam hoće li nečega "još" on pokaže rukom onako kako ga je naučio logoped. Da li je to ispravno? Možda ga trebamo više učiti da kaže nove riječi a ne da pokaže gestovno što želi. Molim za savjet. Unaprijed se zahvaljujem.
Poštovani,
u ovoj dobi i dalje najviše pažnje obraćamo na to kako dijete komunicira, i da li uopće komunicira, te da li razumije svakodnevne situacije i izvršava ih. Što se iz vašeg pisma može zaključiti da je uredno.
Geste prethode jeziku i govoru i imaju snažno djelovanje na govorno-jezični razvoj. Tako da je korištenje gesta opravdano i potrebno, no svakako, to vam je sigurno i spomenuo vaš logoped, svaku gestu pratimo glasnim govorom. Tako dijete usvaja i govorni zvuk za pojedinu riječ, gestu. Bilo koji oblik glasanja također svakako potičite, glasanje životinja, zvukove iz okoline, auto, vjetar...kraće riječi, da, ne, tu, tamo, daj, hoću, neću, imena ukućana...mama, tata, baka...
Poštovana gospođo Vesna,
imam dječaka od pet i pol godina koji već nepune dvije godine ima problem s mucanjem. Bili smo kod logopeda. Kada trebamo ili smo već trebali redovito ići kod logopeda? Ti njegovi problemi pojavljuju se periodično, nekada ih mogu povezati sa nekim situacijama, a nekada ne. Zamolila bih Vas da mi kažete što mi je činiti, što je najučinkovitije i kako mu najlakše pomoći? Što daje najbolje rezultate? Unaprijed zahvalna mama Lidija
Poštovana,
velik broj djece u razdoblju intenzivnog razvoja govora i jezika prolazi kroz, mi to nazivamo, razvojno mucanje. Ono što je važno, je da svako mucanje duže od šest mjeseci treba sustavno uključiti u rad s logopedom. Prije se uglavnom preporučivalo samo savjetodavno praćenje uz podršku roditeljima što i kako činiti, što vam je logoped i sigurno savjetovao. Sada mislim da bi bilo najboje da ga uključite u redovite logopedske vježbe.
Imam djevojčicu koja je stara 21 mjesec. Velika je za svoju dob tako da svi misle da ima sigurno 3 godine, izuzetno je spretna, snalažljiva (sama obuva patike, ispravno drži olovku, žlicu). Što se tiče govora tu je krenula sa tata i dosta dugo je bilo samo tata, sada govori jo mama, baba, dva (kad je pitamo koliko ima godina), mau - za macu, vau - za psa, brrr - za auto, sve drugo što nam želi reći ona pokazuje rukama, oponaša to što joj treba ili nas jednostavno odvede do te stvari ili već što želi. Već me je pomalo strah da li je to neki zaostatak u govornom razvoju. Imamo dječaka od 8 i po godina koji je progovorio jako rano tako da nam je ovo sve veoma čudno. Što se tiče sluha mislim da tu nema problema jer ona jako dobro hvata ritam muzike, veoma voli plesati, sve nas sluša što joj kažemo da nam donese, odnese, dohvati, pokupi i bilo kakvu drugu stvar što od nje tražimo. Trebamo li otići odmah sad kod logopeda ili da još malo pričekamo? Molim vas za vaše mišljenje.
Poštovani,
iz vašeg opisa ne uviđam potrebu, za sada, da je nužno potražiti stručnu pomoć. Dijete vam se lijepo razvija, samostalno je, razumije, komunicira. Pratite samo da unutar nekog vremena ima stalni pomak u razvoju, nova riječ, gesta, mogućnost da sama izvede neku aktivnost.
Ako uočavate pomak sve je u redu. Uživajte u njezinom djetinjstvu.
Poštovani,
imam sina od 8 godina i ide u drugi razred. Odličan je učenik, ali imamo problem s čitanjem. Naime sporo čita i pri čitanju često griješi. Npr. umjesto mami pročita mama, umjesto vjevericama vjeverica itd. Ima osjećaj da pročita prvih par slova riječi i dalje nagađa. Testove čitanja s razumijevanjem uredno rješava i dobiva uglavnom odlične ocjene. Učiteljica nam kaže da će to doći s vremenom i da budemo strpljivi. Ali on često odbija čitati naglas jer ga neprestano ispravljamo. Molim Vas za savjet (da li trebamo tražiti neku stručnu pomoć ili biti uporni u tome da čita naglas i ispravljati ga). Unaprijed hvala!
Poštovani,
svakako potražite mišljenje logopeda. Kako su zadaci čitanje s razumijevanjem uredni, znači da vam dijete ima dobro razvijeno globalno zaključivanje i mišljenje. A ove teškoće upućuju na razvojne teškoće čitanja i pisanja, koje u većini slučajeva prolaze, s vježbom naravno, ne same od sebe. Ali logoped vam može savjetovati kako da vježbate, a da pritom sebe i dijete ne frustrirate. Također jedan dio razvojnih teškoća prelazi u disleksiju, pa bolje sada reagirati, jer su rezultati rada u ovoj dobi najbolji i najbrži. Naravno rezultati se postižu i kasnije, ali uključuju više rada i vremena.
Poštovani,
imam sina 19. mj. koji još ne priča. Zna ponekad reći pa pa nekome na odlasku i mahati. Prije je znao reći mama, a sad ništa. Brblja na svom jeziku sto na sat. Kontakt ocima ostvaruje. Kada mu se kaže tipa idemo jesti, on viče am am i radi ustima, kad mu kažem idemo piti vode on ide. Ponekad kad je zaigran ili zadubljen u nešto neće se često odazvati na ime, ali čuje dr. zvukove čak u dvije sobe dalje. Igra se sam, ili s nama ukućanima, kad lista slikovnicu zna prstićem pokazivati i objašnjavati na svom jeziku ili govoriti babn. Dosta stvari razumije, a neke još ne, zna kad ide van stane pred vrata i otključava ih. Jako se obraduje kad netko dođe doma odmah trči do vrata bilo to baka i djed, i odmah im sve pokazuje objašnjava, moraju sjesti s njim na pod za igru. Zna se igrati skrivača. Ne ide u jaslice pa s djecom nije bas nešto, u parku ih voli gledati, doći do njih. Nepoznatih osoba se srami. Kad nešto treba vodi nas za ruku ili nam donese. Voli svašta izvađati, pa mi moramo ponavljati za njim jer to voli. Kad jede sam neku hranu koju može držati, kad ga pitam je li fino on kaže mmm. Inače je pravi mali razmaženko svi smo ga razmazili. Jako mu puno pričam, igram i općenito se bavim s njim, ponekad i previše. Trebam li se brinuti oko njegovog govora, ili jednostavno još pustiti pošto je mali? Oprostite na dugom objašnjenju. Unaprijed hvala.
Poštovani,
i dalje puno potičite komunikaciju i razumijevanje kroz igru. Pokaži, donesi, hoćeš-nećeš, neka glavicom pokazuje da, ne. Uključite geste, one su važne u procesu usvajanja govora i jezika, potiču razumijevanje. Spontano glasanje podržavajte s puno zvučnog igranja, brrrrr ide auto, mmmmm fino, leti avion aaaaaaa, ide pas vau-vau.....
Pratite samo da li u odnosu na prije mjesec dana ima pomaka. Više komunicira, pokazuje, traži, da li je isto ili se dešava nazadovanje, nešto što je radio, prestaje raditi. Tako dugo dok uočavate pomak, ravoj napreduje. Ako i dalje primjećujete nešto što vas zabrinjava, posavjetujte se s logopedom. Također pišete da je razmaženko. Nastojte da ne bude previše "servirano" dijete. Još ne zatraži nešto, a vi mu već dajete. Govor mora biti izazov. Provocirajte ga da vam objasni što želi, pravite se da ga ne razumijete, neka uptrijebi, glas, geste, mimiku lica...
Poštovani!
Majka sam dječaka od 3.5 godine, ne govori (jedino mama, tata itd., ukupno oko 10 riječi). Vrlo je aktivan, stalno je u pokretu. Proizvodi neke neartikulirane glasove ponekad i vrišti. Voli se igrati ponekad sam ali voli i društvo mada više starije djece nego vršnjaka. Vizualno je inteligentan slaže puzle kockice gleda crtiće u vožnji autobusom zna na kojem stajalištu trebamo izaći. Veselo je dijete ali je i ljut posebno ako ne dobije ono što želi. Najviše me zabrinjava to što se ne odaziva na svoje ime, jako voli da se mazi. Kad nešto želi vodi vas do te stvari. Doktor kaže da ima jedan vid poremećaja pažnje, još nema točne dijagnoze, predlažu MR glave. Molim za vaše mišljenje. Unaprijed hvala!
Poštovana,
uz neurološke preglede, MR, savjetovala bih vam da posjetite i logopeda i psihologa. Logopeda, da procjeni govorno-jezični status djeteta, i savjetuje vas kako da najbolje potičete govor i komunikaciju, a psiholog da procjeni pažnju i razvojne mogućnosti. Tako ćete dobiti potpuni uvid, da li se radi samo o manjim razvojnim oscilacijam, ili treba odmah nešto ozbiljnije početi raditi da se eventualne moguće teškoće preduhitre i smanje na najmanju moguću mjeru.
Poštovani,
imam sina koji ide 7.raz.tj.13 god.ima. Sa 15 mj.i 4 god.je imao febrilne konvulzije,i zbog toga je pod terapijom tegretola. Kontrola kod neuropedijatra svakih 6 mje.i zadnji nalaz je bio u 7 mj. pokazao se skoro pa skroz uredan nalaz, te je dr. pomišljao o ukidanju terapije. Ovo ustvari zbog čega vam se obraćam je da moje dijete kada ga nešto pitam on mi ponekada kontra odgovori, ili uopće nezna što sam ga pitala, iako me gleda u oči dok mu govorim. U školi do 4. razreda je prolazio sa vrlo dobrim uspjehom, a 5. i 6. sa 3,38. Lektire ne želi uopće da čita, ja mu čitam i postavljam pitanja, a pošto ima nedovoljno bogat rječnik znam da bi morao što više čitati, ali svejedno dok čita on ne zna pojedine riječi što znače pa mu ja objašnjavam. Svaki put kada treba učiti ne želi, plače. Kada je nekakav kontrolni u školi ako napiše pogrešno radije će takav odgovor ostaviti, nego ga obrisati i napisati točno, iako zna da je pogrešno. Na likovnom satu kada crta sve zamrlja ili kada boji kao dob od djeteta od 4 ili 5 god. Za knjige ga uopće nije briga kako su posložene samo ih nagura u torbu i sve su izgužvane, a gumica mu traje 3 dana, cijelu je iskida na komadiće. Veliki problem je što ne zna što se dogodilo prije 5 min. ili pola sata, jer kada se nešto dogodilo prije 2h on kaže da je bilo prije 5 min. On zna na sat, a kada ga pitam kada si došao iz škole on kaže prije 10 min, a bilo je prije 3h. Išla sam psihologu, nisam se složila da ima dobru pažnju, jer mislim da je nema. Umorna od svega obraćam se vama za savjet. Moram napomenuti da ima slabu motoriku, što se ne vidi fizički,nego kada pođe nešto raditi. Primjer kada pere zube neće rukave zasvući već svaki put dođe mokrih rukava do lakta, iako mu svaki put govorim da ih mora zasvući prije pranja zubi i umivanja. Kada obavlja nuždu nikada se dobro ne obriše,iako mu i to stalno govorim kako treba, s obzirom da je dijete u pubertetu neugodno mi je da ga ja brišem. Kada se umiva onako krmežljiv ja ga pokušam ponovno umiti on plače i kaže neće nitko vidit, skužila sam da ne shvaća da ga ljudi u istoj prostoriji vide, inače od 1. raz. mu govorim da li on nas vidi u istoj prostoriji i objašnjavam da i njega oni vide, on uporno govori da njega nitko ne vidi. Kaže mama kopo sam nos ispod klupe nitko me nije vidio, sakrio sam se, ja pokušavam isto to napravit ispod stola u kuhinji, i pitam ga da li me vidi, on kaže ali oni nisu mene. Mislim da zaostaje za dob, ali najviše me muči njegovo snalaženje u vremenu. U školi je bio zlostavljano dijete od svojih vršnjaka, zbog čega sam se obratila MZOS. Unaprijed hvala!
Poštovana,
iz vašeg pisma mogu se iščitati brojne teškoće. Tu su prvenstveno teškoće jezične prirode, kada dijete na drugačiji način usvaja i "doživljava" hrvatski materinski jezik. Oskudnije je razumijevanje, aktivni i pasivni rječnik, a i sama produkcija je loše obikovana, kraće, krnje rečenice. Iz ovog dijela poteškoća tada proizlaze i poteškoće sa školom, jer je naš školski sustav usmjeren na jezično jake učenike. On se ne može dokazati, ostvariti pa odustaje. Ne želi čitati, učiti, plače, odbija. Također uočavam i poteškoće prostorne i vremenske orjentacije, i kratkoroćnog pamčenja dnevnih događaja. Što mu stvara ozbiljnje probleme, pa odaje dojam da rađe odustaje nego da se s tim teškoćama suoči. Što je vjerojatno djelom i posljedica čestih neuspjeha, pa čemu da i dalje pokušavam, a rezultati će biti isti.???!!
Vezano uz senzoričku osjetljivost, ili kod vašeg sina neosjetljivost, na nedovoljno čisto tijelo ili osjećaj hladnoće mokrih rukava, treba vidjeti kakvo je stanje senzoričo-motoričke integracije tijela.
Žao mi je što mu se događaju neugodnosti od vršnjaka i svakako treba reagirati, ali treba i vašeg sina podučavati kako da se zauzme za sebe, a ne da bude žrtva. Prema ovome, sljedi vam puno posla, ali mislim da vam to neće biti ništa novo, jer se i sada mučite, a rezultati izostaju. Pronađite logopeda koji će utvrditi govorno-jezični status i raditi na vještinama čitanja i pisanja, te metodama kako učiti.
Uključite i psihologa da odredi njegove jake strane (svi ih imamo), da se kroz to može polako poćeti graditi samopouzdanje i svijest o sebi, tko sam ja i u čemu sam dobar?
Također vidjeti da li se neki rehabilitator može uključiti u motoričko senzoričku stimulaciju. Znam da sada ovo izgleda kao da samo dajemo uputnice. Krenite od onog stručnjaka kojega prvo nađete i uspostavite dobar odnos, a po mogućnosti uključujte ostale.
Poštovani!
Imam 15. godina i idem u prvi razred srednje škole. Mislim da imam jako nisku inteligenciju i da sam jako slabih sposobnosti. Tako su mi i rekli nastavnici. Svaki dan učim po 8 sati bez prestanka (ne radim pauze jer inače ne bih stigla sve naučiti, jer jako teško pamtim), a vikendom i po 15 sati. Prolazim s 4. Ja učim baš svako obrađeno gradivo kako mi se gradivo ne bi nagomilalo. Drugim je učenicima koji prođu s 5 dovoljno za peticu da uče pola sata ili sat i to samo pred test. Moji prijatelji koji prođu s 3 uče samo 15 min. prije testa. Da ja učim 15 min ili 1 sat pred test ja ne bih ni upamtila za 2. Nastavnica iz mat mi je rekla za učenike koji prođu s 3 da su inteligentniji od mene i da bi svi imali bolje ocjene (čak da bi i prošli s 5) od mene da UČE REDOVITO i da uče bar 4 sata, a ja UČIM REDOVITO po 15 i opet nikako ne bih mogla proći s 5. Rekla mi je da ja samo prođem s 4 jer jako učim i jer se jako turdim ali da ja nemam sposobnosti. Doma me stalno tješe da ako prođem s 4 da je to dobro. I ja mislim da je to dobro, ali da ja učim koliko uče oni koji prođu s 3 ja ne bih mogla svladati gradivo. I njima treba puno manje vremena da nešto nauče nepoznato gradivo (jer ne uče redovito pa to pa uče prvi put) pred test, a meni treba više vremena nego njima da naučim neko poznato gradivo (jer ja učim baš svako gradivo redovito). Smatram da je premalo proći s vrlo dobrim unatoč tolikoj količini učenja. Susjeda koja studira pravo je rekla da uči 6 sati neredovito svaki dan. Znači da ja učim više od nje koja studira pravo, a nema rezultata (zato mislim da imam slabe sposobnosti). Jako bih željela na fakultet. Ali ja bih valjda trebala na fakultetu učiti po 20 sati svaki dan, a za to ne bi imala vremena. Bilo bi mi previše informacija a premalo vremena (čak i za neki laki fakultet). MOLIM VAS da mi odgovorite da li bih ja mogla završiti bilo koji fakultet? Voljela bih da objavite moje pismo. Hvala!
Draga vrijedna učenice,
zaista rijetko susrećem nekoga kome je toliko stalo do obrazovanja i spreman je toliko uložiti u učenje, pa sam u startu oduševljena vama. Cijelo vrijeme spominjete da imate slabe sposobnosti i sumnjate u svoje intelektualne kapacitete. Koliko vidim to zaključujete po količini vremena koje utrošite na učenje i konačne ocjene koje dobivate. Međutim takav zaključak nije uvijek točan, mada se čini logičan. Kao prvo naš mozak nije sposoban neprestano memorirati punih 8 sati. Nakon nekog vremena naprosto „se isključi“ i više ne funkcionira. Najbolje učimo kada kombiniramo aktivnosti, mozgu treba predah da pospremi i posloži sadržaj koji smo učili. U tom predahu treba se baviti nekom posve drugačijom aktivnošću. Često je neuspjeh u učenju posljedica krivih tehnika učenja. O tome nas nažalost premalo ili nimalo ne uče u školi. Osim što svaki predmet traži drugačiji pristup (npr. fiziku se uči drugačije nego povijest), postoje i individualne razlike u tipovima učenika. Neki lakše pamte vizualno, neki auditivno, neki kinestetički. Za svaki od tih tipova preporuča se drugačiji pristup. Sljedeća stvar koja je izuzetno važna je naše uvjerenje. Kod vas je već duboko usađeno vjerovanje da ste slabih sposobnosti pa stalno očekujete slabe rezultate bez obzira na uloženi trud, štoviše primjećujete samo ono što potvrđuje takva vjerovanja. Tako ste malo pomalo zapali u začarani krug neuspjeha. Ne mogu suditi o vašim sposobnostima na temelju jednog pisma no moram spomenuti da istraživanja dokazuju da je relativno mala povezanost intelektualnih sposobnosti i rezultata u učenju. Ovi ostali faktori toliko utječu da su zapravo značajniji od same inteligencije. Znam dosta slučajeva da su inteligentna djeca kasnije bila neuspješna jer su se predugo izvlačila samo na sposobnost, a to nije dovoljno. Ukoliko vas zaista zanima koji su vam intelektualni kapaciteti možete otići na testiranje, kod školskog psihologa ako ga vaša škola ima, ili kod školske medicine ili na Zavod za zapošljavanje. No osim toga bilo bi dobro da ispunite neki upitnik tipa učenika – možete ih naći i na internetu, pa vidjeti preporuke o efikasnim strategijama učenja. Postoje i tečajevi tipa „Kako učiti“, no ne znam iz kojeg ste mjesta i da li su vam dostupni. Međutim i o tome se može naći ponešto na internetu. I svakako, na kraju ono što je možda najvažnije: promijenite vjerovanje da ste neuspješni. Vrlo ste marljivi, uporni, imate niz dobrih osobina, poradite malo na samopouzdanju da one mogu doći do izražaja. Kada nađete svoj način učenja i vratite vjeru u sebe sigurna sam da ćete završiti i fakultet.
Poštovane,
voljela bih da objavite moje pismo iako vas u njemu ne pitam za savjet. Vašu stranicu posjećujem od sinovljevog prvog razreda. Sad je u trećem. Sinoć sam pročitala sve upite i vaše odgovore na ovoj stranici i ponovo proživljavala i prisjećala se svih onih strahova koje sam imala kao majka djeteta koje ne čuje glasove u prvom razredu. Moje pismo želi biti nada za sve majke koje brinu kako će im dijete čitati i pisati. S razvojem djeteta nikad ne možemo staviti točku na "i". Mislila sam da imam sina prosječnih sposobnosti tj. učiteljica je tako napisala, kojemu je najbolji rezultat ocjena dobar. No, u trećem razredu kao od šale počeo je savladavati gradivo i njegove su ocjene vrlo dobar i odličan. O čitanju da i ne govorimo. Od onog velikog straha što će s njim biti do prekrasnog čitanja za ocjenu odličan.
Uvijek ima nade.
Pozdrav,
imam sina od 6 godina koji je krenuo u predškolu. Ne izgovara dobro slova r i l i ide kod logopeda. Međutim imali su pregled logopeda u školici i kada mu je rekla da izgovori reč sijalica izgovorio je pogrešno na šta je dobio komentar od logopeda da je glup. Taj ceo dan mi je bio uznemiren i plakao je jer su mu se i deca rugala. Da li logoped sme da da takav komentar detetu?
Poštovana,
iskreno mi je žao da vi i vaše dijete morate prolaziti kroz jedno takvo ružno iskustvo. To je krajnje neprofesionalno i nedopustivo ponašanje.
Svakako reagirajte i provjerite s odgovornima što se dogodilo.
Poštovani,
moj sin ima tri godine, te mu je dijagnosticiran poremećaj govora (sa 2g. i 7mj.). Logopedica kod koje idemo protekla dva mjeseca, odnosno od dobi 2 g. i 10 mj., navodi da ima poremećaj bazne komunikacije odnosno da je njegov problem u činjenici da ne doživljava sugovornika i da otežano razumije što mu se govori. Inače kroz protekla tri mjeseca je počeo koristiti nekih 10-tak riječi u svakodnevnom govoru te ih povezuje po potrebi, naučio je brojati do 10 (kada stanem na nekom broju pravilno nastavi dalje, ili pak sam broji u cijelosti), maše, rukuje se i imitira ples iz pjesmica koje mu pjevam. Često nerazgovjetno nešto govori ili pjeva. Problem radi kojeg vam se obraćam je u tome to moj sin pred logopedicom ne želi raditi niti govoriti čak ni ono što svakodnevno radi doma, te joj i dalje samo maše i govori Bog, te vuče mene za ruku da idemo doma. Logopedica je jako draga i uporna, no moj sin ju nikako ne prihvaća. Molim Vas da me savjetujete kako da pomognem u uspostavi i razvoju njihovog odnosa?
Poštovana,
pokušajte na način da se vi u kabinetu igrate i radite s vašim djetetom. U početku neka vas kolegica samo promatra, nakon toga joj se vi obraćajte i polako je uključujte u aktivnost, koja treba biti zabavna i primamljiva, nešto što znate da vaše dijete zna i voli raditi. Nakon nekoliko zajedničih igri, pokušajte se povlačiti, vrlo polako, dopuštajući djetetu i dalje da vodi. Nakon toga vođenje polako preuzima logopedica.
Poštovani,
moj sin ima 6,5 godina.Trudnoća je održavana strogim mirovanjem. Apgar 10/10. Prohodao s 10 mj, samostalno jede od 6 mj, pelene odbacio s 15 mj ali progovorio s 3g. Vodili smo ga u Centar za ranu dijagnostiku s 2 g., gdje mu je dijagnosticirano da ima usporen razvoj centra za govor ali i da kasni s razvojem godinu dana. Preporučeno nam je da vježbamo primitivni način govora te da mu rukama sve opisujemo, nakon izvjesnog vremena njega je to strašno živciralo pa smo to radili rjeđe. U drugom kontaktu s centrom ponovno su dane upute za nešto neodređeno te kako je za rad s logopedom prerano. Nakon toga prolazimo sve pretrage u Suvagu. Dijagnoza potvrđena, preporuka vježbe s logopedom. Naime dječak ima dislaliju. Glasovi L,R su nepostojani a dok govori jezik ide naprijed tako da su glasovi s,š,č isprepleteni. Jednom tjedno ide privatno logopedu, dok vježba on lijepo izgovara ali dok priča sve je opet nejasno. Na žalost to nije jedini problem, još uvijek ne imenuje boje tj. žuta je sunčana, plava morska, zelena travnata... Sve što je grafomotorički on rješava bez problema i s velikim strpljenjem. S brojevima smo došli do osam i to mu ide dosta dobro ali kad treba spojiti dvije radnje npr. boju i lik tu nastane problem. Problem je i što još ne povezuje slovo s nekom riječi koja počinje s tim slovom. Inače je jako poslušan, bez problema sam upisuje šifre na kompjutoru, pjesme lako pamti ali ih ne želi ponavljati. Njegova razmišljanja o nekim životnim stvarima su iznad njegove dobi, lako se uklapa u društvo, ako mu zadam neki problem on će sve dobro analizirati i dok nije siguran u točno rješenje neće mi dati odgovor. Osobno svakodnevno s njm vježbam. U početku je bilo kroz igru a sada je to malo ozbiljnije. Molila bih vas da mi date savjet da li da potražim i pomoć psihologa tj. da li radim krivom metodom. Voljela bih mu pomoći kako ne bi bio stigmatiziran od društva. Hvala i sve pohvale ovoj stranici.
Poštovana,
opisane poteškoće mogu povezati s otežanim govorno-jezičnim razvojem (kasnije progovaranje, dislalija u izgovoru, ne izdvajanje prvog glasa u riječi..). To upućuje da i dalje trebate puno raditi na jeziku. Pod time mislim na govor, samostalno izražavanje, (uključite ga, ako imate prilike u neku od dramskih radionica, ili doma sami radite dijaloge, glumite, učite kroz igru). Čitajte i prepričavajte priče. Igrajte se slovima, kuhajte juhice s tjesteninom slova, pecite kolače, izrađujte od gline....puzzle tepih, posteri, izradite svoju slovaricu (izrezujte iz novina, časopisa, različite fontove slova)....
Jačajte jezik, rječnik, razumijevanje, aktivno (ono što svakodnevno koristi) i pasivno(ono što razumije). Također i samo korištenje tog jezika u brojnim situacijama (u dućanu neka on zatraži što treba, pita, zamoli...). Pomoć psihologa će vam dobro doći da uvidi njegove jake strane koje mogu pomoći u kompletnom razvoju, pa ćete brže i lakše dolaziti do rješenje i rezulata.
Poštovani,
imam sina od dvije godine i devet mjeseci, rođen je prirodnim putem bez ikakvih komplikacija. Prohodao je sa 14 mjeseci, jako je pametan i ima jako dobru memoriju. Gdje sam ga odvela jednom on sljedeći put zna točno doći do tog mjesta, točno zna što hoće i ne može mu se "poturiti" nešto u zamjenu za nešto. Dijete živi sa mnom i mojim roditeljima, uz njega sam 24 sata, jako je društven, voli drugu djecu, nije nikad agresivan, vrlo je pristupačan, nasmijan i prema ljudima koje vidi prvi put. On stalno ispušta neke glasove i kada ga ja nešto pitam on sasluša što mu govorim ali krene odgovarati na nekom svom jeziku gdje nema riječi osim (DA,NE,DAJ,AJDE,MAMA,TATA,DEDA,DADA (moja mama) i sl.) Ja ga svuda vodim sa sobom, svaki dan na igralište ili u šetnju i pričam mu stalno pokazujem npr. evo rijeka teče, ptica, patka i kada ga pitam da mi pokaže gdje je što on zaista i pokaže. Kada mu kažem ajde reci nos i pokažem gdje je nos on nešto promrmlja ali pokaže tačno. Nekad i ponovi neku riječ ali rjeđe. Dakle razumije me ali nikako da krene malo više pričati.
Zanima me da li se trebam brinuti zbog tog govora,jer zaista sve ostalo je jako dobro kod njega? On stalno nešto govori ali to je zapravo ispuštanje nekih glasića kao npr. eastd, dakle ponekad neku koliko toliko formiranu riječ. Hvala Vam unaprijed na odvojenom vremenu i savjetima:)))
Poštovana,
iz vašeg opisa vidljivo je da je komunikacija i razumijevanje uredno. Nedostaje govor, i rečenica. Neka djeca zaista kasnije progovaraju, i kasnije bude sve u redu. ali da nam ne bi promaklo nešto važno, ipak obavite nekoliko pregleda. Posjetite audiologa, da se provjeri stanje sluha, a nakon toga posjetite i logopeda, da provjeri razumijevanje, te stanje govornih organa (građa, pokretljivost...). Nakon toga znati ćete što trebate raditi i kako da bi ga potaknuli na više govora. U ovoj dobi nije nužno da logoped uključi dijete direktno u vježbe, više se radi savjetodavno s roditeljem. Savjetuje vam se koje glasove i riječi poticati, važan je redosljed, i na koji način. Kroz koje pokrete i igre.
Poštovani,
majka sam djeteta od 5 godina, rođen je u 30 tj., dva i pol mjeseca prije termina. Neki dan smo bili kod psihologa i logopeda. Što se tiče psihološkog nalaza on je iznadprosječno inteligentan i prepametan, kod logopeda mora na vježbe jer zamjenjuje neka slova ali su mu isto tako rekli da mora kod defektologa jer mu je nezrela grafomotorika. Možete li mi napisati nešto više o tome jer nikad nije imao nekih problema što se tiče prijevremenog rođenja. Mama B. Hvala unaprijed
Poštovana,
mislim da ne trebate biti zabrinuti što se tiče grafomotorike. Velika većina djece te dobi ima nezrelu grafomotoriku, krenite na vježbe i pratite pomak.
Današnja djeca sve nam više iskazuju poteškoće u finoj motorci ruke iz razloga što je vrlo malo "vježbaju". Igraju igrice na kompjuteru što ne pridonosi razvoju, već ga odmaže. Ne znaju guliti jabuku. rezati škarama, "pikulati" seš pekulama, "tapkati" sličicama....tako da s obzirom na opisane sposobnosti (urednog razvoja i odličnih intelektualnih potencijala), tu potražite mogući uzrok sadašnjih teškoća.
Poštovani!
Mama sam dječaka koji je rođen u 30tt.sa 1110g abgara 4/8. Dijete je bilo u inkubatoru 50 dana nakon čega je pušten kući. Uredno se neuromotorno, psihološki razvijao. Prohodao sa 15 mj., a progovorio sa 10 mj. Sa govorom nikada problema sve je govorio čisto. Dječak je sada krenuo u prvi razred da bi mi učiteljica rekla da moje dijete ima najvjerojatnije disleksiju jer sporo čita, nesiguran je i ne prepisuje s ploče kako treba. tj kada prepisuje ne radi razmak, izostavi neko slovo... Moje mišljenje je da on je nesiguran ali nisam sigurna da on ima disleksiju jer on meni doma čita skroz ok. Znači razumije što pročita i ponovi rečenicu. Mi idemo jednom tjedno kod logopeda zbog toga. Molim vas vaše mišljenje i kako se uopće disleksija prepoznaje? Unaprijed zahvalna zabrinuta mama
Poštovani,
vrlo rijetko se disleksija kao poremećaj čitanja i pisanja dijagnosticira početkom prvog razreda (uglavnom ne). Možemo sumnjati na nju, ali dijagnoza disleksije se postavlja tek nakon dvogodišnjeg sustavnog redovnog podučavanja vještinama čitanja i pisanja (kraj 2.razreda; smatra se da automatizacija čitanja ide oko 9.godine, može i kasnije), i intezivne (2-3 puta tjedno) 6 mjesečne logopedske terapije, a pomaci u usvajanju su minimalni ili ne zadovoljavaju u usvojenosti vještina u odnosu na dob. Tako da se kod vašeg dijeteta trenutno radi o blažim ili težim (morala bih vidjeti dijete) razvojnim teškoćama čitanja i pisanja, kroz koje prolazi oko 70% djece, sporije ili brže.
Najvažnije je da vježbate slovkanje b-a-k-a... i sintezu a-u-t-o=auto, te radite diktat, kraćih riječi i rečenica. Ako primjećujete napredak unutar nekih 10 dana, mali pomaci, manje griješi, lakše radi, to je znak da učite i napredujete. Sve vježbe vezane uz početno čitanje, kroz igru, osmišljene su na interaktivnom cd-u vježbenici, Čituljica 1. Više o disleksiji i simptomima možete pronaći na internetskoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju www.hud.hr
Poštovani,
imam sina 14 godina i ide u 4 razred gimnazije. Živimo u Austriji, tako da vas ne zbunim što ide u gimnaziju sa 14 godina. To mu je sad i završni razred. Njemu je prošle godine ustanovljeno da ima problem koji se ovdje zove Legastheni. Ne znam kako se to zove u Hrvatskoj. Moje je pitanje koliko je to opasno i da li to ima veze što on brzo uči ali tako i brzo i zaboravlja. Teško se koncentrira. Uvijek traži pomoć. Nesiguran je. Unaprijed hvala na odgovoru.
Poštovana,
kod vašeg sina je utvrđena disleksija, teškoća čitanja i pisanja. Opširne i potpune informacije možete naći na internetskoj adresi Hrvatske udruge za disleksiju, www.hud.hr.
Da, poteškoće koje ste opisali s učenjem i koncentracijom jesu u vezi s disleksijom. Važno je pronalaziti dobre metode učenja i utvrđivanja gradiva (npr. umne mape). Također otkriti jake strane vašeg sina (psiholog) i tome prilagoditi učenje. To zanači da li je više vizualni tip, motorički, slušni, pa na taj način organizirati učenje.
Djevojčica od 7,5 godina ide u 1.razred. Piše slova, riječi i rečenice velikim pisanim slovima na diktat. Prepoznaje u tekstu riječi i rečenice. Ne govori, vrlo rijetko se pojavi koja riječ svakih par mjeseci, ponekad glasovi i slogovi. Razumije naredbe. Dijagnoza pervazivni razvojni poremećaj. Do sada ide na tretmane kod logopeda i defektolga od 3. godine. Ima li pomoći i gdje. Svaku sugestiju i savjet primamo sa velikom zahvalnošću. Roditelji
Poštovani,
vaša djevojčica uključena je u školu i tretmane kod logopeda i defektologa. Ono najvažnije ste joj pružili i dalje pružate. S pervazivnim poremećajem razvoj ide svojom brzinom i najvažnije je da nastavljate poticati i dalje. Trenutno je najvažnije da ona uči i komunicira (izvršava naloge, može dati do znanja koje su njezine potrebe..). Kada govorna komunikacija dolazi polako i vrlo malo, i dalje je najvažnije da razvijate razumijevanje, gestom, nekim kompjuterskim uređajima i programima, slikovnim načinom...
Možete i kontaktirati i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Centar za rehabilitaciju u Zagrebu koji vam mogu izraditi i individualni (nakon pregleda djeteta) program razvoja govora i komunikacije.
Poštovani,
moja djevojčica ima 2 godine i 8 mjeseci. Rođena je prirodnim putem, bez komplikacija, dva i pol tjedna ranije. Prohodala je sa 12 mjeseci, motorički je spretna, radi kolutove, skače u trampolinu, voli plesati i sl. Progovorila je sa 9 mjeseci (tata i baba prvo, a zatim i mama), sve razumije što joj se kaže, ali sada ima nekih 30 riječi koje govori, neke čisto (npr. mama, tata, pala, beba, daj, pas), neke ne (npr. koka = soka), a neke samo dio sloga (npr. an=van, bat=brat) i počela je spajati po dvije riječi (npr. mama pala, keka i ja=seka i ja, mama dođi i sl.) Pedijatrica nam je rekla da nema potrebe da još idemo logopedu ili negdje drugdje, da će ona samo progovoriti u rečenicama, a kako je krenula i u vrtić prije 1 mjesec da će možda među djecom početi više pričati, ali u vrtiću za sada sa tetama ne želi uopće komunicirati, nema ni odgovora da ili ne, ništa. Uglavnom pojavio se problem prilagodbe u vrtić, čak do te mjere da ju ponekad boli trbuh, i jedan dan povrati u vrtiću, drugi dan ne, a kad ju pitamo kako je bilo u vrtiću uvijek je odgovor - lijepo. Vrtić ima samo logopedicu koja nam kaže da pokušamo kod kuće što više raditi na poticanju govora brojalicama, pričama, igrom, a što se tiče prilagodbe da ne odustajemo. Što da radimo, da li da se obratimo još nekome za pomoć? Hvala! Mama R
Poštovani,
prema vašem opisu to je uredan jezično-govorni razvoj.
Poradite još na prilagodbi na vrtić. Nemojte je previše ispitivati kako je bilo, ponekad onda djeca imaju ideju da moraju nešto ispričati pa se ili povlače još više ili počinju izmišljati samo da zadovolje roditelja. Porazgovarajte s tetama i psihologom da period prilagodbe proteče što bezbolnije. Da li imaju neku ideju što još možete napraviti?
Pozdrav,
imam sina od 2 godine i 2 mjeseca. On govori mnogo, spaja riječi u rečenice i to kao npr. dio priče iz crvenkapice: "Bako, bakice, zasto imas tako veike oci?" Zna svašta pričati, kao "mama moim te daj mi bocicu mijeka" i razumije kad mu kazem: najprije cemo NEŠTO pa onda TO što on želi... i ceka... Ok, nadalje, zna brojeve do 20, i slova abecede na hrvatskom i na engleskom. Za svaku stvar zna što je i to kaže, zna prebrojiti stvari. Zna reći kako se zove, koliko ima godina, koji auto imamo, zna i sve ostale marke automobila kad ih vidi. Znači jako je pametan i dobar. Ali problem je u tome što ne želi komunicirati s drugim ljudima. Čim mu se približi netko tko nije dio obitelji i s kim ne provodi dane odmah se počne buniti i derati, a pokuša li ga netko podignuti s poda sav se ukoči i rasplače se u sekundi. Čim ga više ne diraju on odmah nastavi igru kao da nije ništa bilo.
I uz to ima još jedna stvar koju sam primjetila, a to je da kad je uzbuđen ili kad je sretan ne zna šta bi s rukicama, nesvjesno to radi, raširi ih i vrti dlanovima i opet se nastavlja igrati, ali to radi jako često, tokom cijelog dana. Npr. okrene autić naopako i vrti mu kotače, nakon što jednom zavrti kotač rukice ko da mu polete i onda opet vrti kotač... itd... svi mu govorimo smiri rukice, i onda shvaća da ih vrti... Sad mu često kažem kad to radi "ma rukiceee mojee smiriite se". Sad i on sam sebi kaže kad to radi "ukice mojje" (rukice moje). Da li je to neki ozbiljan problem? Naglašavam da je inače jako inteligentan, na mobitelu sam sve uključi i isključi, uđe u aplikacije, igrice, izlazi...itd... priča u rečenicama gotovo uvijek. Ali mene muči ta asocijalnost i mahanje rukicama od uzbuđenja. Hvala.
Poštovani,
provjerite kakav je status njegove senzomotoričke integracije (mahanje rukicama, izbjegavanje dodira) , kod neuropedijatra i defektologa rehabilitatora. Da li mu smeta dodir jer izaziva previše senzacija ili je samo sramežljivije, osjetljivije dijete?
Posavjetujte se i s psihologom vezano uz strahove i odbijanje komunikacije s drugima. Nježno ga treba dovoditi u situaciju da prihvati druge ljude i da se socijalno prilagodi.
Poštovani,
imam curicu od šest godina. Prošle godine je dobila dijagnozu autizam. Od tada radim uporno i intenzivno s njom, aktiviramo se, jašemo, plivamo, bowlamo, čitamo, pjevamo, slažemo puzle, crtamo, bojamo itd. Ja vas molm da mi date savjet kako da poboljšam njen govor i kako da bar jedan kratki dijalog dobijem s njom? Najviše me muči što joj oko toga najvažnijega jako malo mogu pomoći jer ne znam kako. Socijalno je isto jako loša, igra se sama ali joj ne smetaju djeca u blizini nje. Kako da je naučim izgovarati, riječi, da trenira usne mišiće i sve ostalo sto se tiče komunikacije? Lijep pozdrav i unaprijed hvala
Poštovana,
Iz vašeg pisma vidim da ste poduzeli sve što možete da potaknete govorno-jezični i socijalni razvoj. Kod autizma je situacija takva da trebamo puno stimulirati na različite načine i još uvijek nismo sigurni što će i kako dati rezultate. Nastavite sa svojim radom, sigurna sam da pomak neće izostati. Jako je važno da bude okružena i uključena u aktivnosti s djecom urednog razvoja, to je stalna i prirodna stimulacija govora, jezika, socijalnih vještina. Što se tiče učenja govora i dijaloga, mislim da je najvažnije uspostavljanje komunikacije, na bilo koji način. Gesta, slikovni materijal, tableti, komunikatori.. Govor će doći kao nadogradnja komunikacije i razumijevanja. Vježbanje govornih organa možete poticati kroz žvakanje hrane različite teksture, puhanje mjehurića od sapunice, sviranje dječje flaute, usne harmonike, pijenje na cjevčicu. Pogledajte metodu Talk Tools. Ima razrađen cijeli program rada za poticanje razvoja mišića govora, kroz vježbe puhanja, žvakanja, sviranja...
Zanimljivi članci:
